Aripiprazol – klinička učinkovitost u liječenju shizofrenije i bipolarnog poremećaja

Aripiprazol predstavlja psihofarmak iz skupine tzv. “atipičnih antipsihotika”. Aripiprazol predstavlja značajan pomak u liječenju shizofrenije zahvaljujući njegovoj visokoj učinkovitosti uslijed svog neuroreceptorskog profila djelovanja, što dovodi do poboljšanja kliničkih simptoma akutne faze bolesti.

To je prvi antipsihotik koji je razvijen kao parcijalni agonist dopaminskih D2 receptora, slabi antagonist 5-HT2A serotoninskih receptora povezano s serotoninsko-dopaminskim antagonizmom i parcijalni agonist 5HT1A serotoninskoh receptora. Aripiprazol predstavlja značajan pomak u liječenju shizofrenije zahvaljujući njegovoj visokoj učinkovitosti uslijed svog neuroreceptorskog profila djelovanja, što dovodi do poboljšanja kliničkih simptoma akutne faze bolesti, smanjujući rizik od ponovnog recidiva bolesti i time utječući na maksimalno mogući povratak razine prijašnjeg funkcioniranja bolesnika, sprječavajući progresiju kronične neurodegenerativne bolesti kakva je shizofrenija. 

Kao i za sve ostale antipsihotike aktivnost aripiprazolana D3 dopaminske receptore ostaje za sada nerazjašnjena. Aripiprazol je lijek koji u kliničkoj praksi pokazuje visoku učinkovitost u liječenju pozitivnih simptoma Shizofrenije (1), te maničnih simptoma manične epizode i miješanih epizoda kod pacijenata s Bipolarnim afektivnim poremećajem (2,3).

Aripiprazol nema farmakološkog učinka povezanog sa sedacijom. Jedna od vrlo važnih značajki aripiprazola je da on posjeduje malo ili nimalo sklonosti izazivanja porasta tjelesne težine, zbog toga što nema antihistaminskih svojstava ili aktivnosti 5HT2C serotoninskog antagonizma. Nadalje čini se da aripiprazol ima vrlo malo ili nimalo povezanosti sa dislipidemijom uzrokovanom primjenom antipsihotika. U slučajevima kada bi se pacijente s porastom tjelesne težine i dislipidemijom kao nuspojavom primjene ostalih antipsihotika prebacilo na aripiprazol došlo bi do redukcije tjelesne težine i snižavanja koncentracije triglicerida. Razlog ovako niskog metaboličkog rizika za aripiprazol su nepoznati.

Aripiprazol također pokazuje nisku sklonost izazivanja hiperprolaktinemije, ili produljenja QT intervala u bolesnika sa shizofrenijom ili shizoafektivnim poremećajem (4). Aripiprazol je također pokazao visoku učinkovitost u terapiji održavanja i sprečavanju rekurentnosti manične faze bipolarnog poremećaja, dok ne pokazuje učinkovitost u liječenju depresivne epizode i sprečavanju rekurentnosti odnosno relapsa depresivne faze bipolarnog poremećaja (2). Sve gore navedeno čini aripiprazol svakako jednim od značajnih i važnih psihofarmaka koji nam stoje na raspolaganju u terapiji pacijenata sa shizofrenijom i bipolarnim poremećajem.

Prikaz slučaja:

Bolesnica stara 22 godine, neudana, bez djece, živi s roditeljima, po zanimanju trgovac, nezaposlena. Njezina obiteljska anamneza negativna je na psihijatrijske bolesti. Anamnestički podaci o ranom razvoju, školovanju, kao i o životnom tijeku do pojave bolesti su bez značajnijih osobitosti. Do pojave psihičke bolesti bolesnica je bila bez značajnijeg somatskog pobola.

Bolest je započela u rujnu 2014. u dobi bolesnice od 21 godine. Tada je hitno primljena na liječenje u Jedinicu intenzivne skrbi Odjela socijalne psihijatrije Klinike za psihijatriju KBC «Sestre milosrdnice» pod kliničkom slikom akutne manične epizode. Doznaje se da je pacijentica četiri tjedna prije dolaska na liječenje počela osjećati višak energije, odlučila je da će upisati pravni fakultet bez prethodne pripreme, počela je neumjereno trošiti na obiteljsku kreditnu karticu svojih roditelja uplaćujući putovanje u inozemstvo, kupujući namještaj iako je onaj u stanu po navodima roditelja bio posve zadovoljavajući.

Roditelji, koji dolaze u njenoj pratnji opisuju također pojavu napetosti nervoze i razdražljivosti kod pacijentice koja je nekoliko dana prije dolaska u bolnicu počela pokazivati i verbalnu agresivnost prema roditeljima. Počela je i tvrditi kako je povezana s važnim osobama iz društvenog života. Noću je sve manje vremena spavala, dizala bi se iz kreveta, te nazivala prijateljice. Roditelji inače opisuju pacijenticu kao vedru osobu, sklonu druženju, oduvijek pomalo “hiperaktivnu”.

U psihičkom statusu pacijentice kod dolaska izražena je logoroičnost, nedistanciranost, psihomotorna eleviranost, snižen prag tolerancije na frustraciju, disociranost misaonog duktusa, euforično raspoloženje, povišenje voljno nagonskih dinamizama, uz sumanute ideje vlastite veličine. Izražen je hipotenacitet te hipervigilitet pažnje, uz posvemašnji nedostatak uvida i kritičnosti u svoje stanje.

Liječenje se u početku provelo u Jedinici intenzivne skrbi, a potom po djelomičnoj stabilizaciji psihičkog stanja na Odjelu socijalne psihijatrije. U terapiju je odmah uveden aripiprazol uz postupnu titraciju lijeka sve do ukupne dnevne  doze od 30mg/dan uz stabilizator raspoloženja valproat u dozi od 3x500mg/dan, te uz istodobnu primjenu konkomitantne anksiolitičke terapije diazepama. Na primjenjenu medikamentoznu terapiju, uz uključivanje pacijentice u svakodnevne grupnoterapijske i sociookupacijske aktivnosti terapijske zajednice odjela postupno dolazi do stabilizacije i značajnog poboljšanja psihičkog stanja.

Nakon provedenog stacionarnog liječenja pacijentica je otpuštena kući u listopadu 2014. Od tada pacijentica dolazi na redovite kontrolne preglede psihijatra, redovito uzima preporučenu medikamentoznu terapiju, koja se obzirom na stabilnu psihičku remisiju pacijentice postupno smanjuje na dozu aripiprazola od 15mg/dan, te valproata 3x300mg/dan. Osam mjeseci po remisiji iz bolnice psihičko stanje pacijentice je stabilno i zadovoljavajuće.

Zaključno možemo reći kako je za sada postignuto stanje stabilne psihičke remisije  pacijentice koja je u cijelosti funkcionalna i skladna kako u obiteljskom okružju, tako i u laboralnoj sredini (u međuvremenu se zaposlila). Svakako se može ustvrditi kako je aripiprazol atipični antipsihotik koji je u prikazanom slučaju pokazao visoku učinkovitost u kontroli svih simptoma akutne manične epizode Bipolarnog afektivnog poremećaja. Važna je i značajna sigurnost od nastanka nepoželjnih nuspojava koje su blage i kratkotrajne.

Literatura:

1. Schizophrenia Research, Volume 150, Issue 1, October 2013, Pages 281–288 Pharmacokinetics, tolerability and safety of aripiprazole once-monthly in adult schizophrenia: An open-label, parallel-arm, multiple-dose study.
2. J Affect Disord. 2011 Jan;128 Suppl 1:S21-8. doi: 10.1016/S0165-0327(11)70005-2. A clinical review of aripiprazole in bipolar depression and maintenance therapy of bipolar disorder. Yatham LN1.
3. J Affect Disord. 2011 Oct;133(3):361-70. doi: 10.1016/j.jad.2010.10.018. Epub 2010 Oct30. Aripiprazole monotherapy in the treatment of bipolar disorder: a meta-analysis.Fountoulakis KN1, Vieta E, Schmidt F.
4. Drugs. 2004;64(15):1715-36.Aripiprazole: a review of its use in schizophrenia and schizoaffective disorder. Swainston Harrison T1, Perry CM.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Bipolaran poremećaj

Učinkovitost elektrostimulativne terapije

Nedavno istraživanje pokazuje kako elektrostimulativna terapija (EST) značajno poboljšava simptome depresije. Nalazi govore u prilog stajališta kako je EST sigurna i učinkovita metoda liječenja kada se primjenjuje kod odgovarajućim skupinama pacijenata, smatra voditeljica studije Julie Langan Martin. Također navodi kako unatoč očitoj učinkovitosti kod širokog raspona psihijatrijskih poremećaja uključujući veliku depresiju, bipolarni poremećaj i shizofreniju, […]

Bolničko liječenje

Rane intervencije kod osoba oboljelih od shizofrenije – 2. dio

Jedno od važnih pitanje jest kako unaprijediti i poboljšati rano prepoznavanje prve epizode shizofrenije. Jedan od važnih čimbenika jest edukacija zajednice te razgovori o važnosti ranog prepoznavanja bolesti i destigmatizaciji koja uključuje pojašnjenje svih dostupnih metoda liječenja, prvim znakovima psihoze, alarmima koji mogu upućivati na razvoj bolesti, kome uputiti oboljelu osobu, posebice one koji nema […]

Bipolarni poremećaj

Imam bipolarni poremećaj, psihotične napadaje i depresiju. Molim Vaš savjet što da radim kako bi mi bilo bolje!

Intervencije

Rane intervencije kod osoba oboljelih od shizofrenije – 1. dio

Cilj ranih intervencija kod osoba oboljelih od shizofrenije jest promijeniti tijek bolesti i postići bolju integraciju tih osoba u zajednicu. Prediktori lošijeg ishoda bolesti su premorbidne poteškoće (usporen razvoj, lošija premorbidna prilagodba), teži simptomi na početku bolesti (posebno prisustvo negativnih simptoma) te dulje trajanje perioda neliječene psihoze. Pacijenti s lošijim ishodom bolesti gube više moždanog […]

BAP

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

BAP

Je li navedena terapija u fazi depresije adekvatna?

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Promjene stila života povezane s poboljšanjem simptoma Alzheimerove bolesti

Prema rezultatima novog istraživanja, zdravi stilovi života povezani su s nižim rizikom od Alzheimerove bolesti (AD), ali također može koristiti pacijentima s već dijagnosticiranim blagim kognitivnim oštećenjem (MCI) ili ranim AD. Nakon 20 tjedana, pacijenti nakon intenzivne promjene multimodalnog stila života pokazali su značajna poboljšanja u kogniciji i funkciji. Korisne promjene primijećene su i u […]

Psihijatrija

Mogu li se podtipovi depresije i tjeskoba identificirati snimanjem mozga

Snimanje mozga u kombinaciji s umjetnom inteligencijom identificiralo je šest različitih “biotipova” depresije i anksioznosti što bi možda moglo dovesti do personaliziranijeg i učinkovitijeg liječenja. Istraživačica Leanne Williams, dr. sc., smatra kako ovo istraživanje može imati “neposredne kliničke implikacije” te kako je na Stanfordu započelo prevođenje tehnologije snimanja u upotrebu u novoj preciznoj klinici za […]

Psihijatrija

Tjeskoba i hipohondrija – molim savjet i pomoć

Psihijatrija

Rana izloženost onečišćenju i moguća povezana s psihozom, anksioznošću, depresijom

Prema rezultatima longitudinalne kohortne studije izloženost zagađenju zraka i buci u ranoj životnoj dobi povezana je s većim rizikom od psihoze, depresije i anksioznosti u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi. Istraživanje je provela dr. Joanne Newbury sa suradnicima, a nalazi su objavljeni u JAMA Network Openu. Istraživači navode kako rezultati ove kohortne studije pružaju nove […]

Psihijatrija

Antidepresivi i demencija

Nova istraživanja pokazuju kako uzimanje antidepresiva u srednjim godinama nije bilo povezano s povećanim rizikom od razvoja posljedične Alzheimerove bolesti (AD) ili demencije povezane s AD-om (ADRD). Radi se o podacima iz velike prospektivne studije američkih veterana, koju su proveli Jaime Ramos-Cejudo, a rad je objavljen u časopisu Alzheimer’s & Dementia. Istraživanje su podržali Nacionalni […]

Psihijatrija

Nervoza, stres, umor, umanjena želja za hranom – što mi je?

Psihijatrija

Mentalni poremećaji i tjelesne bolesti

Nova meta-analiza objavljena u The Lancet Psychiatry The Lancet Psychiatry (Sean Halstead), pokazuje kako su ozbiljni mentalni poremećaji (serious mental illness – SMI), uključujući bipolarni afektivni poremećaj ili poremećaje iz spektra shizofrenije, povezani s dvostruko većim rizikom za istovremenu pojavu (komorbiditet) tjelesnih bolesti. Autori istraživanja smatraju kako su navedeni rezultati važni za primjenu integriranog modela […]

Psihijatrija

Depresija i tjeskoba kod oboljelih od karcinoma

Kod osoba oboljelih od karcinoma važno je voditi računa o mogućem prisustvu anksioznih ili depresivnih simptoma. Prisustvo ovih simptoma može dovesti do pojave značajnog distresa i dizabiliteta, lošije kvalitete života, povećanog broja tjelesnih smetnji (uključujući bol ili mučninu), lošije prihvaćanje terapije, lošiju prognozu bolesti te povišen mortalitet. Kliničari trebaju razlikovati nepatološka stanja poput zabrinutosti, nesigurnosti, […]