Aripiprazol – klinička učinkovitost u liječenju shizofrenije i bipolarnog poremećaja

Aripiprazol predstavlja psihofarmak iz skupine tzv. “atipičnih antipsihotika”. Aripiprazol predstavlja značajan pomak u liječenju shizofrenije zahvaljujući njegovoj visokoj učinkovitosti uslijed svog neuroreceptorskog profila djelovanja, što dovodi do poboljšanja kliničkih simptoma akutne faze bolesti.

To je prvi antipsihotik koji je razvijen kao parcijalni agonist dopaminskih D2 receptora, slabi antagonist 5-HT2A serotoninskih receptora povezano s serotoninsko-dopaminskim antagonizmom i parcijalni agonist 5HT1A serotoninskoh receptora. Aripiprazol predstavlja značajan pomak u liječenju shizofrenije zahvaljujući njegovoj visokoj učinkovitosti uslijed svog neuroreceptorskog profila djelovanja, što dovodi do poboljšanja kliničkih simptoma akutne faze bolesti, smanjujući rizik od ponovnog recidiva bolesti i time utječući na maksimalno mogući povratak razine prijašnjeg funkcioniranja bolesnika, sprječavajući progresiju kronične neurodegenerativne bolesti kakva je shizofrenija. 

Kao i za sve ostale antipsihotike aktivnost aripiprazolana D3 dopaminske receptore ostaje za sada nerazjašnjena. Aripiprazol je lijek koji u kliničkoj praksi pokazuje visoku učinkovitost u liječenju pozitivnih simptoma Shizofrenije (1), te maničnih simptoma manične epizode i miješanih epizoda kod pacijenata s Bipolarnim afektivnim poremećajem (2,3).

Aripiprazol nema farmakološkog učinka povezanog sa sedacijom. Jedna od vrlo važnih značajki aripiprazola je da on posjeduje malo ili nimalo sklonosti izazivanja porasta tjelesne težine, zbog toga što nema antihistaminskih svojstava ili aktivnosti 5HT2C serotoninskog antagonizma. Nadalje čini se da aripiprazol ima vrlo malo ili nimalo povezanosti sa dislipidemijom uzrokovanom primjenom antipsihotika. U slučajevima kada bi se pacijente s porastom tjelesne težine i dislipidemijom kao nuspojavom primjene ostalih antipsihotika prebacilo na aripiprazol došlo bi do redukcije tjelesne težine i snižavanja koncentracije triglicerida. Razlog ovako niskog metaboličkog rizika za aripiprazol su nepoznati.

Aripiprazol također pokazuje nisku sklonost izazivanja hiperprolaktinemije, ili produljenja QT intervala u bolesnika sa shizofrenijom ili shizoafektivnim poremećajem (4). Aripiprazol je također pokazao visoku učinkovitost u terapiji održavanja i sprečavanju rekurentnosti manične faze bipolarnog poremećaja, dok ne pokazuje učinkovitost u liječenju depresivne epizode i sprečavanju rekurentnosti odnosno relapsa depresivne faze bipolarnog poremećaja (2). Sve gore navedeno čini aripiprazol svakako jednim od značajnih i važnih psihofarmaka koji nam stoje na raspolaganju u terapiji pacijenata sa shizofrenijom i bipolarnim poremećajem.

Prikaz slučaja:

Bolesnica stara 22 godine, neudana, bez djece, živi s roditeljima, po zanimanju trgovac, nezaposlena. Njezina obiteljska anamneza negativna je na psihijatrijske bolesti. Anamnestički podaci o ranom razvoju, školovanju, kao i o životnom tijeku do pojave bolesti su bez značajnijih osobitosti. Do pojave psihičke bolesti bolesnica je bila bez značajnijeg somatskog pobola.

Bolest je započela u rujnu 2014. u dobi bolesnice od 21 godine. Tada je hitno primljena na liječenje u Jedinicu intenzivne skrbi Odjela socijalne psihijatrije Klinike za psihijatriju KBC «Sestre milosrdnice» pod kliničkom slikom akutne manične epizode. Doznaje se da je pacijentica četiri tjedna prije dolaska na liječenje počela osjećati višak energije, odlučila je da će upisati pravni fakultet bez prethodne pripreme, počela je neumjereno trošiti na obiteljsku kreditnu karticu svojih roditelja uplaćujući putovanje u inozemstvo, kupujući namještaj iako je onaj u stanu po navodima roditelja bio posve zadovoljavajući.

Roditelji, koji dolaze u njenoj pratnji opisuju također pojavu napetosti nervoze i razdražljivosti kod pacijentice koja je nekoliko dana prije dolaska u bolnicu počela pokazivati i verbalnu agresivnost prema roditeljima. Počela je i tvrditi kako je povezana s važnim osobama iz društvenog života. Noću je sve manje vremena spavala, dizala bi se iz kreveta, te nazivala prijateljice. Roditelji inače opisuju pacijenticu kao vedru osobu, sklonu druženju, oduvijek pomalo “hiperaktivnu”.

U psihičkom statusu pacijentice kod dolaska izražena je logoroičnost, nedistanciranost, psihomotorna eleviranost, snižen prag tolerancije na frustraciju, disociranost misaonog duktusa, euforično raspoloženje, povišenje voljno nagonskih dinamizama, uz sumanute ideje vlastite veličine. Izražen je hipotenacitet te hipervigilitet pažnje, uz posvemašnji nedostatak uvida i kritičnosti u svoje stanje.

Liječenje se u početku provelo u Jedinici intenzivne skrbi, a potom po djelomičnoj stabilizaciji psihičkog stanja na Odjelu socijalne psihijatrije. U terapiju je odmah uveden aripiprazol uz postupnu titraciju lijeka sve do ukupne dnevne  doze od 30mg/dan uz stabilizator raspoloženja valproat u dozi od 3x500mg/dan, te uz istodobnu primjenu konkomitantne anksiolitičke terapije diazepama. Na primjenjenu medikamentoznu terapiju, uz uključivanje pacijentice u svakodnevne grupnoterapijske i sociookupacijske aktivnosti terapijske zajednice odjela postupno dolazi do stabilizacije i značajnog poboljšanja psihičkog stanja.

Nakon provedenog stacionarnog liječenja pacijentica je otpuštena kući u listopadu 2014. Od tada pacijentica dolazi na redovite kontrolne preglede psihijatra, redovito uzima preporučenu medikamentoznu terapiju, koja se obzirom na stabilnu psihičku remisiju pacijentice postupno smanjuje na dozu aripiprazola od 15mg/dan, te valproata 3x300mg/dan. Osam mjeseci po remisiji iz bolnice psihičko stanje pacijentice je stabilno i zadovoljavajuće.

Zaključno možemo reći kako je za sada postignuto stanje stabilne psihičke remisije  pacijentice koja je u cijelosti funkcionalna i skladna kako u obiteljskom okružju, tako i u laboralnoj sredini (u međuvremenu se zaposlila). Svakako se može ustvrditi kako je aripiprazol atipični antipsihotik koji je u prikazanom slučaju pokazao visoku učinkovitost u kontroli svih simptoma akutne manične epizode Bipolarnog afektivnog poremećaja. Važna je i značajna sigurnost od nastanka nepoželjnih nuspojava koje su blage i kratkotrajne.

Literatura:

1. Schizophrenia Research, Volume 150, Issue 1, October 2013, Pages 281–288 Pharmacokinetics, tolerability and safety of aripiprazole once-monthly in adult schizophrenia: An open-label, parallel-arm, multiple-dose study.
2. J Affect Disord. 2011 Jan;128 Suppl 1:S21-8. doi: 10.1016/S0165-0327(11)70005-2. A clinical review of aripiprazole in bipolar depression and maintenance therapy of bipolar disorder. Yatham LN1.
3. J Affect Disord. 2011 Oct;133(3):361-70. doi: 10.1016/j.jad.2010.10.018. Epub 2010 Oct30. Aripiprazole monotherapy in the treatment of bipolar disorder: a meta-analysis.Fountoulakis KN1, Vieta E, Schmidt F.
4. Drugs. 2004;64(15):1715-36.Aripiprazole: a review of its use in schizophrenia and schizoaffective disorder. Swainston Harrison T1, Perry CM.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

BAP

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

Bipolarni poremećaj

Imam bipolarni poremećaj, psihotične napadaje i depresiju. Molim Vaš savjet što da radim kako bi mi bilo bolje!

Bipolarni poremećaj

Granični poremećaj ličnosti

Michael H. Stone u svom članku o graničnom poremećaju ličnosti objavljenom u The American Academy of Psychodynamic Psychiatry and Psychoanalysis piše o različitim čimbenicima vezanim uz navedeni poremećaj, kao i određenim smjernicama u terapijskom pristupu, a navodi se i moguće nasljeđivanje predisponirajućih čimbenika za razvoj poremećaja. Termin „borderline“ koristio se početkom 20 stoljeća kako bi […]

Bipolarni poremećaj

Utjecaj ranih životnih čimbenika na rizik za razvoj shizofrenije i bipolarnog afektivnog poremećaja

Istraživanje autora Robinson, Ploner, Leone, Lichtenstein, Kendler i Bergen koje je objavljeno 2023. godine u časopisu Schizophrenia Bulletin odnosi se na hipotezu kako shizofrenija i bipolarni poremećaj imaju zajedničke genetske rizične čimbenike i kliničke simptome, no usprkos tome u kojoj su im mjeri okolišni čimbenici zajednički, još uvijek nije dobro poznato. Autori ovog istraživanja istražili su […]

Depresivni poremećaj

Učestalost shizofrenije

Megan Brooks Prema epidemiološkim istraživanjima, oko 3.7 milijuna odraslih osoba u SAD-u ima povijest nekog od poremećaja iz spektra shizofrenije – brojka koja je oko dva do tri puta veća nego što se ranije pretpostavljalo, a kako pokazuje prva studija koja je procjenjivala nacionalnu prevalenciju poremećaja iz spektra shizofrenije.   Ovaj je nalaz od „osobite […]

BAP

Je li navedena terapija u fazi depresije adekvatna?

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Ako imam ove dijagnoze, trebam li promijeniti terapiju?

Psihijatrija

Mentalni poremećaji i tjelesne bolesti

Nova meta-analiza objavljena u The Lancet Psychiatry The Lancet Psychiatry (Sean Halstead), pokazuje kako su ozbiljni mentalni poremećaji (serious mental illness – SMI), uključujući bipolarni afektivni poremećaj ili poremećaje iz spektra shizofrenije, povezani s dvostruko većim rizikom za istovremenu pojavu (komorbiditet) tjelesnih bolesti. Autori istraživanja smatraju kako su navedeni rezultati važni za primjenu integriranog modela […]

Psihijatrija

Depresija i tjeskoba kod oboljelih od karcinoma

Kod osoba oboljelih od karcinoma važno je voditi računa o mogućem prisustvu anksioznih ili depresivnih simptoma. Prisustvo ovih simptoma može dovesti do pojave značajnog distresa i dizabiliteta, lošije kvalitete života, povećanog broja tjelesnih smetnji (uključujući bol ili mučninu), lošije prihvaćanje terapije, lošiju prognozu bolesti te povišen mortalitet. Kliničari trebaju razlikovati nepatološka stanja poput zabrinutosti, nesigurnosti, […]

Psihijatrija

Istraživanja korisnosti ketogene ishrane kod mentalnih poremećaja

Prema članku „Early Evidence Supports Ketogenic Diet for Mental Illness“ objavljenom u časopisu Psychiatric Research, pilot studija pokazuje kako bi ketogena dijeta mogla biti korisna u smanjenju simptoma bipolarnog poremećaja i shizofrenije te razrješavanju metaboličkog sindroma. Kod sudionika koji su se pridržavali dijete s visokim udjelom masti i malo ugljikohidrata za 30% su reduciranih psihijatrijski […]

Psihijatrija

Koronarna bolest i demencija

Odrasle osobe kojima je dijagnosticirana koronarna bolest srca pod povećanim su rizikom za razvoj demencije, uključujući sve uzroke, Alzheimerovu bolest kao i vaskularnu demenciju, koja nosi najveći rizik od oko 36% — ako se javlja prije dobi od 45 godina. Navedeno pokazuju rezultati velike opservacijske studije. Studija je uključila 432,667 ispitanika iz Velike Britanije, prosječne […]

Psihijatrija

Depresija i komorbiditeti

Depresija se često javlja u komorbiditetu (istovremena pojava dva ili psihičkih poremećaja ili prisustvo tjelesne bolesti uz psihijatrijski poremećaj). Najčešće tjelesne bolesti koje se javljaju uz depresiju su epilepsija, Parkinsonova bolest, multipla skleroza, degeneracijske bolesti mozga, Alzheimerova bolest, koronarna bolest, maligne bolesti, hipotiroidizam, hipertiroidizam, hiperparatiroidizam, Cushingov sindrom, Addisonova bolest, šećerna bolest, itd. Istraživanja pokazuju kako […]

Psihijatrija

Granični poremećaj u obitelji – molim savjet

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 2. dio

Dugotrajno gledano kombinirani pristup je učinkovitiji, a kod blage depresije psihološke intervencije su jednako učinkovite poput medikamenata. Kod umjerene do teške depresije medikamente su prva opcija, a inhibitori ponovne pohrane serotonina su dobro podnošljivi kod osoba s epilepsijom. Iz ove skupine lijekova zbog dobre podnošljivosti i malo interakcija obično su prvi izbor citalopram i sertralin. […]