Burnout – sindrom sagorijevanja

Naziv burnout skovao je američki psiholog Herbert Freudenberger 70-ih godina 20. stoljeća. Tim nazivom opisivao je stanje koje nastaje kao posljedica teškog stresa i visokih očekivanja kod osoba koje rade u tzv. pomagačkim profesijama…

Naziv burnout skovao je američki psiholog Herbert Freudenberger 70-ih godina 20. stoljeća. Tim nazivom opisivao je stanje koje nastaje kao posljedica teškog stresa i visokih očekivanja kod osoba koje rade u tzv. pomagačkim profesijama. Liječnici i medicinske sestre npr., koji se nesebično žrtvuju za svoje bolesnike, često završe s „burnoutom“- iscrpljeni, ravnodušni uz potpuni krah adaptacijskih mehanizama. Danas se termin ne koristi samo u „pomagačkim“ zanimanjima već može pogoditi bilo koga tko radi na vrlo stresnom radnom mjestu. 

Iznenađujuće je koliko je sindrom sagorijevanja zapravo vrlo učestao. Također je zanimljivo da iako postoje različite definicije ovog sindroma zapravo ga je teško definirati. Zbog toga postoje teškoće u dijagnosticiranju sindroma sagorijevanja i teško je reći koliko je rasprostranjen. Smatra se da je i do 10% zaposlenih osoba danas u određenoj mjeri izloženo sindromu sagorijevanja.

Da li je burnout bolest?

Moderan i stresan način života često stavlja ljude u situacije u kojima se nalaze pod velikim pritiskom do razine da se osjećaju iscrpljeno, prazno, uz smanjenu funkcionalnost. Stres na poslu može dovesti kako do fizičkih tako i do psihičkih simptoma. Često je prisutan osjećaj kontinuirane preopterećenosti, pritisak da se posao odradi u određenim rokovima, a česti su i međuljudski konflikti na radnom mjestu. Također i zanemarivanje vlastitih potreba, kako bi se zadovoljile potrebe posla, mogu biti jedan od uzroka. Izloženost stresu na poslu dovodi do visoke stope bolovanja.

Iscrpljenje je normalna reakcija na stres i nije znak bolesti. Kako onda razlikovati sindrom sagorijevanja od normalnog osjećaja iscrpljenosti?

Neki stručnjaci smatraju da se iza burnouta kriju druga stanja kao što su depresija i anksiozni poremećaji. Također i somatske bolesti mogu dovesti do iscrpljenja sličnog burnoutu.

Kako se burnout dijagnosticira?

U dijagnostici se koristimo različitim upitnicima, a najčešće se koristi samoocjenski Maslach upitnik o burnoutu (engl. Maslach Burnout Inventory-MBI), koji je dostupan za različite grupe zanimanja. Ovaj upitnik nije razvijen za kliničku praksu već za istraživačke svrhe.

U diferencijalnoj dijagnozi treba uzeti u obzir da simptomi koji nastaju kao posljedica burnouta mogu se javiti i u drugim psihičkim i psihosomatskim poremećajima kao što su depresija, anksiozna stanja ili u sindromu kroničnog umora. Umor i iscrpljenost se mogu javiti kao posljedica i kod nekih somatskih stanja kao npr. kod anemije. 

Koja je razlika između depresije i burnouta?

Dio simptoma burnouta preklapa se sa simptomima depresivnog poremećaja:

  • osjećaj iscrpljenosti,
  • sniženo raspoloženje te
  • smanjena učinkovitost.
     

Zbog sličnosti simptoma neke osobe mogu biti dijagnosticirane kao burnout dok zapravo boluju od depresije. Zbog toga treba biti na oprezu i ne postavljati dijagnozu prebrzo kako ne bi izostalo adekvatno liječenje. Kad bi osobi preporučili odmor i kratkotrajno bolovanje, to bi pomoglo u oporavku osobe s burnoutom, a kod osobe koja boluje od depresije bi izostalo adekvatno psihoterapijsko i psihofarmakološko liječenje.

S druge strane neki simptomi burnouta razlikuju se od onih u depresiji. U burnoutu je prisutno otuđenje od posla, a u depresiji se negativne misli i osjećaji javljaju u svim sferama života.

Tipični simptomi depresije koje ne nalazimo u burnoutu su:

  • nisko samopouzdanje i samopoštovanje,
  • beznađe te
  • suicidalne ideacije i porivi.

Koji su simptomi i znaci burnouta?

Tri su glavne skupine simptoma burnouta:

Emocionalno iscrpljenje osoba se osjeća iscijeđeno i iscrpljeno, preopterećeno, prisutan je osjećaj kroničnog umora uz osjećaj manjka energije. Mogu se javiti bolovi u trbuhu i probavne poteškoće.
Otuđenje od aktivnosti povezanih s poslom: osoba doživljava svoj posao krajnje negativnim i frustrirajućim. Mogu razviti cinični stav prema radnom okružju i kolegama. Istovremeno se emocionalno isključuju i udaljuju od posla kojeg rade. .
Smanjena učinkovitost: burnout najčešće pogađa svakodnevne aktivnosti na poslu, kod kuće ili kod skrbi za članove obitelji. Osobe sa sindromom sagorijevanja su vrlo negativne prema svojim aktivnostima, teško se koncentriraju, ravnodušni su i smanjeno su kreativni.

Faze sindroma sagorijevanja

Faza medenog mjeseca – Posao vas veseli, ispunjeni ste entuzijazmom, osjećate se ispunjeno, nijedan zadatak vam nije pretežak. 
Realnost – Uočavate da ipak nije sve tako savršeno, šef vam postavlja sve više i sve teže zadatke. Vi se sve više trudite, radite napornije, razočarenje i frustracija postaju svakodnevica. Započinju ogovaranja i podmetanja na radnom mjestu, kući dolazite sve kasnije, a prekovremeni sati se ne plaćaju. Shvaćate da vas posao ne zadovoljava ni socijalno ni financijski. 
Faza razočaranja – Upali ste u zatvoreni krug – postajete umorni i nervozni, naglo mršavite ili se debljate te imate problema sa spavanjem. Osjećate ljutnju i krivite druge za ono što vam se događa. Otvoreno počinjete biti kritični prema nadređenima i kolegama. Osjećate se bespomoćno. Anksioznost i depresija postaju dio vaše svakodnevnice, često ste bolesni. 
Alarmna faza – Iscrpljeni ste, vaše mentalne i fizičke rezerve su potrošene. Imate osjećaj stalnog neuspjeha, gubite samopouzdanje i vjeru u sebe. Osjećate se nesposobnima da napravite bilo kakve promjene u svom životu. Ova faza je ozbiljna i ako ne potražite pomoć može ostaviti ozbiljne posljedice na vaše zdravlje. Život vam se sada čini poprilično besmislenim i osjećate konstantni očaj.

Prepoznajete li sebe?
Što je važno učiniti?

Postoje četiri faze koje prate suočavanje s ovim problemom.

  1. Identificirati  burnout: prepoznati stresore u radnom okruženju, ispitati udruženost stresora na radu sa sindromom sagorijevanja, ispitati udruženost stresora na radu sa simptomima anksioznosti i depresije.
  2. Pronaći način kako se nositi sa burnoutom.
  3. Ako je moguće – izbjeći nastanak burnouta.
  4. Oporavak od sindroma burnout.
     

Što vi možete učiniti kako biste izbjegli burnout?

  • budite usredotočeni – koncentrirajte se na rad, argumentirajte svoje mišljenje i dokažite da ste u pravu,
    naučite reći “NE”, radite na jačanju samosvijesti,
  • ako ne možete promijeniti posao, barem promijenite stav – naučite postaviti granice i držite ih se,
  • izbjegavajte poslove u kojima uvijek morate sebe davati drugima, osim ako niste dobri u primanju od drugih,
  • ne dopustite da vam posao zavlada životom – prekovremeni rad negativno će utjecati na vašu sposobnost da taj posao radite duže razdoblje,
  • pronađite jedno ili dvoje kolega s kojima možete razgovarati i podijeliti svoje poteškoće,
  • planirajte i organizirajte svaki dan,
  • zadržite aktivan društveni život i nemojte se odricati svojih hobija.

Vještine suočavanja sa stresom

  • usvojite zdrave stilove života,
  • primijenite redovitu i odgovarajuću prehranu,
  • izbacite ili smanjite uzimanje kofeina, nikotina i šećera,
  • bavite se tjelesnim vježbanjem radi održanja tjelesne kondicije,
  • osigurajte redovit raspored odmora i dovoljno vremena za spavanje,
  • promijenite raspored obveza na poslu ili kod kuće,
  • prekinite s nekim aktivnostima koje nisu nužne, a koje su postale opterećenje.

Ako možete, promijenite samu stresnu situaciju ili svoj odnos i pogled na situaciju:

  • zadržite osjećaj za humor u situacijama koje mogu izazvati stres,
  • održite ravnotežu između rada i zabave,
  • usporite i pronađite vrijeme za opuštanje,
  • podijelite probleme s prijateljima i obitelji, izvorima socijalne podrške,
  • dobro upoznajte sebe i svoje granice tolerancije na stres,
  • prema potrebi zatražite savjete od stručne osobe.

Zdrav način života, odnosno mjere za poboljšanje zdravlja, dovode i do povećanja otpornosti na stres. Sastavni dio dobrog psihičkog zdravlja su i životna radost i dobro raspoloženje, na koje povoljno utječu kako dobri odnosi u obitelji, tako i na radnom mjestu i u slobodnom vremenu.

 

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Anksioznost

Menopauza i anksioznost – molim Vaš savjet

Adaptivni imunitet

Probiotici za imunitet

Iako je pandemija Covid-19 službeno prestala, ova nas je sezona gripe, prehlade i dalje prisutne korone dobro prodrmala. Upravo iz tog razloga dobro je ojačati svoj imunološki sustav. Uz standardne pripravke vitamina i minerala, beta glukana, propolisa, matične mliječi, korisnima su se pokazali probiotici. Imunitet Imunološki sustav je skup stanica, tvari i procesa koji rade […]

Antipsihotici

Depresija

Učestalost depresije je u porastu te se smatra da će uskoro postati drugi svjetski zdravstveni problem. Procjenjuje se da tijekom života od depresije oboli oko 20% žena i 10% muškaraca. Depresija se javlja u svim razdobljima života, ali je najčešća pojavnost u ljudi srednje životne dobi što sa sobom nosi brojne posljedice: poteškoće u radnom […]

Akutni stres

Mentalni stres i kardiovaskularno zdravlje

Život suvremenog čovjeka, osobito u urbanim sredinama, nije lišen stresa. Pri tome često se radi o izloženosti kroničnom stresu, ali i učestalim akutnim stresnim događajima. Zadnjih godina učestali su stresni događaji koji su djelovali na život gotovo svakog čovjeka: pandemija virusnom infekcijom COVID-19, potresi, ratna događanja, socioekonomska nesigurnost, te posljedične ratne i ekonomske migracije ljudi. […]

Ekstrakt nara

Prirodna pomoć kod sindroma kroničnog umora

Sindrom kroničnog umora nije tek  uobičajeni osjećaj umora i iscrpljenosti, već mnogo više od toga. Ovo stanje karakterizira dugotrajna iscrpljenost koja traje više od 6 mjeseci, a procjenjuje se da 3-4% pojedinaca pati od sindroma kroničnog umora, dok produljeni kratkotrajni umor pogađa 5-8% opće populacije. Dugotrajni umor može negativno utjecati na radnu produktivnost i pridonijeti […]

Menstruacija

Je li u mom slučaju u pitanju stres ili trudnoća?

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 1. dio

Osobe koje boluju od depresije pod povećanim su rizikom i za razvoj epilepsije. Naime, radi se o složenoj dvosmjernoj povezanosti – moždani putevi koji se nalaze u podlozi depresije jednaki su onima kod epilepsije temporalnog režnja (smanjen je hipokampus, promjene u amigdali i hipokampusu, reducirana površina kortikalnog područja i gustoća). Tipični neurobiološki mehanizmi depresivnog poremećaja […]

Psihijatrija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

Psihijatrija

Granični poremećaj ličnosti

Michael H. Stone u svom članku o graničnom poremećaju ličnosti objavljenom u The American Academy of Psychodynamic Psychiatry and Psychoanalysis piše o različitim čimbenicima vezanim uz navedeni poremećaj, kao i određenim smjernicama u terapijskom pristupu, a navodi se i moguće nasljeđivanje predisponirajućih čimbenika za razvoj poremećaja. Termin „borderline“ koristio se početkom 20 stoljeća kako bi […]

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?

Psihijatrija

Tjelesni dismorfni poremećaj: priprema objave novih smjernica u Europi  

Europske smjernice za dijagnosticiranje i liječenje tjelesnog dismorfnog poremećaja pripremaju se za objavu. Ovo stanje u velikoj je mjeri definirano patološkom percepcijom i ponašanjem vezanim uz osobni izgled. Razvoj smjernica za tjelesni dismorfni poremećaj koji je poznat brojnim kliničkim dermatolozima, zamišljen je kao praktičan alat (Maria-Angeliki Gkini). Prema DSM-5 klasifikaciji ovaj poremećaj je definiran kao […]

Psihijatrija

Poremećaj spavanja i povećan rizik od moždanog udara

Poremećaj spavanja u značajnoj je mjeri povezan s povećanim rizikom od moždanog udara prema novijim istraživanjima. Rezultati velike internacionalne studije pokazuju kako je rizik od moždanog udara tri puta viši kod osoba koje premalo spavaju, više od dva puta veći u odnosu na one koji previše spavaju te 2-3 puta viši kod onih sa simptomima […]