Generalizirani anksiozni poremećaj

Generalizirani anksiozni poremećaj jedan je od najčešćih psihičkih poremećaja, a karakterizira ga stalni doživljaj neodređenog straha i iščekivanje da će se dogoditi nešto loše.

Ovakva pojava anksioznosti razlikuje se od normalne reakcije na svakodnevne stresore po tome je kronična, traje dulje vremena i preplavljujućeg je intenziteta.

Radi pojačane aktivnosti autonomnog živčanog sustava javljaju se i tjelesni simptomi uključujući: pojačano znojenje, drhtanje ili tresavicu, ubrzan rad srca, osjećaj nedostatka zraka, otežano disanje, nelagodu u prsima, suha usta, proljev, mučninu, vrtoglavicu, osjećaj nestabilnosti ili ošamućenosti, strah od gubitka kontrole, strah od smrti, neizmjenične valove vrućine i topline u tijelu, osjećaj napetosti i uznemirenosti, mravinjanja u tijelu, napetost u mišićima, otežano gutanje, pojavu „knedle” u grlu, smetnje koncentracije.

Kod generaliziranog anksioznog poremećaja ne pojavljuju se „napadi panike“, već osoba ne može prestati razmišljati i stalno se iznova prisjećati različitih stvari koje ju brinu. Ponekad se čini kao da takve misli uopće nisu prisutne, no razlog je tome što prevladava osjećaj tjeskobe.

Takve osobe pretjerano brinu oko svega, sklone su uvijek očekivati katastrofični ishod, a svaki događaj predstavlja im razlog za zabrinutost. Dan im prolazi u pretjeranoj brizi i napetosti, iako su poticaji minimalni. Osjećaj tjeskobe može varirati tijekom dana ili postoje određeni dani kada se osoba osjeća „bolje“ ili „lošije“. U blažim slučajevima osoba uspijeva održati socijalno i radno funkcioniranje, a iako ne izbjegava određene situacije, ipak ima poteškoća u ispunjavanju najjednostavnijih dnevnih aktivnosti.

Učestalost javljanja ovog poremećaja u općoj populaciji je oko 5%, a dva puta je češći kod žena. Početak je obično u ranoj dobi, a simptomi se mogu razvijati polaganije nego u drugim anksioznim poremećajima.

Uzroci ovog poremećaja još su uvijek nedovoljno poznati, no uključuju promjene neurotransmitora (serotonina, dopamina i noradrenalina), genetske i okolinske (gubitak bliske osobe, pojava bolesti, stres) čimbenike i crte ličnosti.

Prije postavljanja konačne dijagnoze liječnik mora razlučiti da li se radi o psihičkim ili tjelesnim problemima. Važno je također identificirati eventualno istovremeno postojanje drugih poremećaja (npr. alkoholizma, depresije i dr.) koji u tom slučaju imaju prednost u liječenju. Određene tjelesne bolesti također mogu izazvati anksioznost, a najčešći su gastroezofagealni refluks (GERD), srčane bolesti, hipotireoza i menopauza. 

Generalizirani anksiozni poremećaj najčešće se liječi kombinacijom medikamenata i kognitivno-bihevioralne terapije. Od lijekova se koriste benzodiazepini koji imaju umirujuće, anksiolitičko djelovanje i antidepresivi (najčešće buspiron, venlafaksin, sertralin, paroksetin, escitalopram i citalopram). Primjena medikamenata neće izliječiti anksiozni poremećaj, no može ga staviti pod kontrolu.

Psihoterapija ima važnu ulogu u liječenju. Kognitivno-bihevioralna terapija je vrlo korisna u liječenju ovog poremećaja, a važne su i tehnike relaksacije. Terapija pomaže da se osoba ne osjeća anksiozno čitavo vrijeme, no uvijek postoji sklonost da takva osoba ponovo postane anksiozna, osobito u novim stresnim situacijama. Kako bi se umanjile anksiozne smetnje preporuča se izbaciti ili smanjiti konzumaciju proizvoda koji sadrže kofein te redovita tjelovježba.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 1. dio

Osobe koje boluju od depresije pod povećanim su rizikom i za razvoj epilepsije. Naime, radi se o složenoj dvosmjernoj povezanosti – moždani putevi koji se nalaze u podlozi depresije jednaki su onima kod epilepsije temporalnog režnja (smanjen je hipokampus, promjene u amigdali i hipokampusu, reducirana površina kortikalnog područja i gustoća). Tipični neurobiološki mehanizmi depresivnog poremećaja […]

Psihijatrija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

Psihijatrija

Granični poremećaj ličnosti

Michael H. Stone u svom članku o graničnom poremećaju ličnosti objavljenom u The American Academy of Psychodynamic Psychiatry and Psychoanalysis piše o različitim čimbenicima vezanim uz navedeni poremećaj, kao i određenim smjernicama u terapijskom pristupu, a navodi se i moguće nasljeđivanje predisponirajućih čimbenika za razvoj poremećaja. Termin „borderline“ koristio se početkom 20 stoljeća kako bi […]

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?

Psihijatrija

Tjelesni dismorfni poremećaj: priprema objave novih smjernica u Europi  

Europske smjernice za dijagnosticiranje i liječenje tjelesnog dismorfnog poremećaja pripremaju se za objavu. Ovo stanje u velikoj je mjeri definirano patološkom percepcijom i ponašanjem vezanim uz osobni izgled. Razvoj smjernica za tjelesni dismorfni poremećaj koji je poznat brojnim kliničkim dermatolozima, zamišljen je kao praktičan alat (Maria-Angeliki Gkini). Prema DSM-5 klasifikaciji ovaj poremećaj je definiran kao […]

Psihijatrija

Poremećaj spavanja i povećan rizik od moždanog udara

Poremećaj spavanja u značajnoj je mjeri povezan s povećanim rizikom od moždanog udara prema novijim istraživanjima. Rezultati velike internacionalne studije pokazuju kako je rizik od moždanog udara tri puta viši kod osoba koje premalo spavaju, više od dva puta veći u odnosu na one koji previše spavaju te 2-3 puta viši kod onih sa simptomima […]