Usamljenost i mentalni poremećaji, 2. dio

Određena istraživanja ukazuju na tzv. “epidemiju usamljenosti”, a podaci govore kako je prisutna kod približno ¼ do 1/3 osoba, što je značajan udio. Kao posljedice se mogu javiti depresivni i anksiozni simptomi, a kod nekih čak i suicidalna promišljanja. Usamljenost ima negativan učinak i na naše tjelesno zdravlje pa može dovesti do pojave hipertenzije, oslabljenog imunološkog sustava te češćih upalnih procesa. Neki na žalost počinju pribjegavati autodestruktivnim načinima u pokušaju nošenja s tim osjećajem konzumirajući psihoaktivne tvari, alkohol, uz postupno razvijanje drugih vrsta ovisnosti kao što su kockanje ili prekomjerno korištenje interneta. S druge strane istraživanja pokazuju kako upravo pretjerano korištenje interneta dovodi do osjećaja usamljenosti jer osoba reducira komunikaciju s članovima obitelji, manje je socijalno aktivna pa stoga je naravno manji i broj osoba s kojima komunicira.

Osjećaj koji je suprotan od osjećaja usamljenosti jest osjećaj povezanosti. Povezanost  dovodi do toga da nam je život interesantniji, ali puno je važnije to što je ključan za naše preživljavanje.

Zbog čega je usamljenost u tolikoj mjeri prisutna u današnjem vremenu? S jedne strane naš način života uključuje brojne obaveze, stalnu užurbanost, fokus na uspjehe i izvanjske vrijednosti, a s druge strane potiče se razvoj individualizma što sve više dovodi do slabljenja tog važnog osjećaja povezanosti te razvoja i „uvlačenja“ osjećaja usamljenosti i praznine. Pandemija koja uključuje potrebu fizičkog distanciranja otežala je mogućnost ranijeg načina održavanja kontakata. Fizička i emocionalna povezanost s drugima predstavljaju jedan od temelja u održavanju mentalne ravnoteže. Britanska je vlada pokrenula, a potom su je slijedile japanska i australska vlada, prevenciju usamljenosti smatrajući kako se radi o jednom od važnijih javnozdravstvenih prioriteta. No, da usamljenost nije problem samo osoba starije životne dobi kod kojih su prisutnija različita ograničenja, narušeno zdravlje i gubici bliskih osoba, ukazuje podatak kako jedna od četiri mlade osobe rođene nakon 1999. godine uopće nema bliskih prijatelja. Povećanje usamljenosti kod mladih osoba, najčešće je kod onih koji češće koriste društvene mreže.  Jedan dio njih iskazuje kako im upravo socijalne interakcije predstavljaju izvor stresa. Uglavnom su to sramežljive i introvertirane osobe.  

Ono što se može savjetovati kao samopomoć u borbi protiv usamljenosti jest prepoznavanje i verbaliziranja svojih osjećaja, ulaganje u postojeće odnose, osvještavanje da nismo sami u svojoj usamljenosti. Pomaže također ako usporimo, provodimo više vremena u prirodi, volontiramo. Ono što ne treba raditi jest ulaganje u površne odnose, pretvarati se da je sve u redu. Također je korisno vježbati, primjenjivati tehnike disanja, planirati, smijati se, prepoznati što je pod našom kontrolom, a prihvatiti ono što nije. Ako je problem dugotrajniji i izraženiji, potražite stručnu pomoć.

Imate pitanje vezano uz vaše zdravlje? Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Pitajte liječnika