Kad govorimo o psihozi, najčešće mislimo na shizofreniju. Svaka psihoza, pa tako i shizofrenija ima svoje osobitosti, svaki bolesnik koji boluje od psihoze ima svoj specifičan skup simptoma…

Kad govorimo o psihozi, najčešće mislimo na shizofreniju. Svaka psihoza, pa tako i shizofrenija ima svoje osobitosti, svaki bolesnik koji boluje od psihoze ima svoj specifičan skup simptoma, tako da praktički nema dvije identične slike psihotičnog pacijenta.

Prije otkrića antipsihotika psihotični pacijenti su se liječili na brojne načine, neki od njih i psihoterapijskim metodama. Prije otkrića antispsihotika psihoterapeuti su bili jako zainteresirani za rad s psihotičnim bolesnicima, ali vrlo često bez većih rezultata. Otkrićem antipsihotika povećavaju se nade za izliječenjem shizofrenije. Očekivanja od farmakoterapije su  velika ne samo među pacijentima, nego i među psihijatrima, psihoterapijske tehnike posebno psihodinamski orijentirane se smatraju neprihvatljivim u liječenju psihotičnih pacijenata. Ipak uvjerenje da će se lijekovima izliječiti ili barem ukloniti svi simptomi shizofrenije se s vremenom pokazalo neutemeljeno. Iako su brojni pozitivni učinci antipsihotika, i praktički je nezamislivo liječenje psihoze bez upotrebe lijekova, antipsihotici ne djeluju na sve simptome bolesti,  a često imaju i previše neželjenih učinaka. I danas sa velikim brojem različitih lijekova, sa sve manje neželjenih pojava unatoč značajnom napretku, još je puno izazova u liječenju shizofrenije.

Svjetske  i nacionalne preporuke, upućuju na potrebu sveobuhvatnog liječenja oboljelih od shizofrenije.  Moderno razumijevanje i liječenje shizofrenije sve se više može opisati kao biopsihosociološki model, a ne više samo kao bio medicinski model.

Zbog svega toga sve češće se uz farmakoterapiju koriste i različiti oblici psihoterapije. Vrlo je mnogo različitih psihoterapijskih pravaca. Najčešće ispitivane su psihoterapijske metode koje se baziraju na kognitivno bihevioralnim smjernicama, obiteljska terapija, psihoedukacija. Za neke od njih postoji dovoljan broj istraživanja koja nude dovoljno dokaza o učinkovitosti  tako da su danas nezaobilazan standard liječenja.

Psihodinamska psihoterapija indivdualna i grupna  još uvijek  nemaju dovoljno  znanstvenih dokaza koje bi ih uvrstile u standardne algoritamske preporuke liječenja. Ipak psihoterapija psihoza se konstantno razvija, sve je više autora i u svijetu i u Hrvatskoj koji koriste neku od psihoterapijskih metoda kako bi pomogli bolesnicima koji boluju od psihoze u svakodnevnim problemima koje imaju.

Ako u zaključku odgovorim na postavljeno pitanje iz naslova, da li je potrebna psihoterapija psihoza, moje je mišljenje da je, ali važno je da psihoterapijske tehnike provode educirani psihoterapeuti, psihijatri, koji stvaraju terapijski odnos sa svojim pacijentima, i svoje znanje prilagođavaju njihovim potrebama, odnosno nije svaka psihoterapijska metoda za svakog pacijenta i u svako vrijeme.

Prvo se treba stabilizrati pacijentovo psihičko stanje, treba se stvoriti atmosfera povjerenja, sam pacijent treba biti motiviran za psihoterapiju,  a educirani psihoterapeut odlučuje koja vrsta psihoterapije odgovara njegovom pacijentu.