Benigna prostatična hiperplazija (BPH) – normalno, “fiziološko stanje” starije muške populacije

Benigna prostatična hiperplazija (BPH) i karcinom prostate (CaP), nakon infekcija urosustava, dva su najčešća stanja s kojima se urolog susreće u svojoj svakodnevnoj praksi.

Benigna prostatična hiperplazija (BPH) i karcinom prostate (CaP), nakon infekcija urosustava, dva su najčešća stanja s kojima se urolog susreće u svojoj svakodnevnoj praksi. Oba klinička entiteta predstavljaju “bolesti starije muške populacije”, te njihova incidencija raste s godinama. Pravovremeno dijagnosticiranje omogućuje rano liječenje i poboljšanje kvalitete života, kao i sprječavanje komplikacija u slučaju BPH, te mogućnost izliječenja u bolesnika s CaP. Osim specifične enzimske aktivnosti u zgrušavanju i razgradnji ejakulata, ostale funkcije prostate do danas još uvijek nisu dovoljno razjašnjene. Sekret prostate povećava motilitet i preživljenje spermija, potpomaže transport spermija u muškom i ženskom reproduktivnom sustavu, te smanjuje “šok okoline” spermija po ejakulaciji. BPH predstavlja najčešću “bolest” starije muške populacije. To je normalno, fiziološko stanje čija incidencija raste s dobi, 25% muškaraca s 55 godina navodi iritativne smetnje mokrenja dok taj broj sa 75 godina raste na 50%. Možemo reći da će svaki muškarac tijekom života razviti neki oblik simptoma donjeg urinarnog sustava tzv. LUTS (Lower Urinary Tract Symptoms) simptoma- karakteriziranih iritativno (frekvencija, nikturija, dizurija), obstruktivnim (oslabljen mlaz mokrenja, odgođen početak mokrenja, intermitentno mokrenje, kapanje prilikom mokrenja, naprezanje kod mokrenja, te osjeća ostatnog urina) smetnjama mokrenja. Prije se smatralo da samo povećanje prostate dovodi po povećanja otpora u prostatičnom dijelu mokraćne cijevi s posljedičnim simptomima LUTS- a.

Kasnije se spoznalo da to nije tako, već je to složen, interaktivni proces između povećanja volumena prostate, disfunkcije mokraćnog mjehura, promijena u inervaciji mokraćnog mjehura, kao i povećanoj incidenciji sistemskih bolesti starije populacije. Klinička slika ne mora korelirati s volumenom BPH, točnije velika prostata ne mora stvarati nikakve simptome i obrnuto. Proliferacija čvorića periuretralne zone prostate počinje nakon 35 godine života, postupno i progresivno, tako da je moguće svim muškarcima histološki dokaziati BPH, ali ujedno to i ne znači da će oni imati simptome LUTS- a, time i slabiju kvalitetu života. Veličinu prostate procijenjujemo digitorektalnim pregledom (DRE), a objektiviziramo ultrazvukom- suprapubičnim ili transrektalnim putom, rjeđe megnetskom rezonacijom (MR). Ozbiljnost simptoma, koje navodi sam bolesnik procijenjuje se posebnim upitnicima od strane American Urological Association (AUA) simptom indeksa, poznatijeg kao the International Prostate Symptom Score (I-PSS). Velik broj muškaraca ne zna niti za postojanje prostate kao žljezde dok se ne počnu javljati smetnje mokrenja. Također, subjektivni dojam akta mokrenja je važan, jer ista simptomatologija ne predstavlja oslabljenu kvalitetu života u svih bolesnika. Dijagnostika BPH kao “bolesti” otežana je i spoznajom da svi muškarci ukoliko dovoljno dugo žive “oboljevaju” od iste, a i upitnom potrebitošću liječenja BPH ukoliko u bolesnika nisu prisutni simptomi LUTS- a. Čemu dijagnosticirati BPH ukoliko muškarac ne navodi nikakve simptome oslabljenog mokrenja? A što s muškarcima s izrazitim iritativno- obstruktivnim smetanjama mokrenja koji to doživljavaju pod “normalno” i ne traže pomoć liječnika? Puno češće se BPH dijagnosticira u muškaraca boljeg socijalnog i ekonomskog statusa, što možemo pripisati boljoj informiranosti i češćoj posijeti liječnika.

Dijagnoza BPH započinje detaljnom anamnezom, točnim subjektivnim naovodima pacijenta, koji bolesnika dovode liječniku. Bolesnicima je uputno dati dnevnik mokrenja kako bi se isključila poliurija ili neki drugi, sistemski uzrok učestalog mokrenja.
Simptome objektiviziramo I-PSS- om (International Prostate Symptom Score), koji predstavlja zbroj bodova dobivenih odgovorima na 7 pitanja koji se boduju od 0-5. Maksimalan zbroj je 35. S obzirom na ukupan zbroj, simtome možemo podijeliti na blage 0-7, umjerene 8-19, i teške 20-35. Blage simptome “aktivno pratimo”, tzv. “watchful waiting” režimom, umjerene liječimo fito- ili farmakoterapijom, dok teški simptomi obično zahtijevaju kirurško liječenje. Pored sedam pitanja I-PSS- a, upitnik završava 8 pitanjem Quality of life (kvalitata života) tj. stupnjem zadovoljstva pacijenta sadašnjim stanjem ukoliko bi isto potrajalo. I-PSS ima važnu ulogu u dijagnostici BPH, olakšava izbor terapije, a također predviđa i nadgleda odgovor na terapiju. Slijedi klinički pregled u kojem digitorektalni pregled (DRE) ima posebnu važnost. DRE u kombinaciji s vrijednostim PSA (Prostata Specific Antigen) predstavlja glavno dijagnostičko oruđe u diferencijalnoj dijagnozi BPH i karcinoma prostate. Uobičajena gornja granica vrijednosti PSA, kao organ specifičnog markera je 4 ng/ml. Važno je istaći da povišene vrijednosti ne znače nužno i postojanje CaP, kao niti da niže vrijednosti isključuju malignu bolest. Dijagnoza BPH i potrebitost liječenja odnosi se na kliničku dijagnozu, tj. kliničku sliku bolesti. Nije nužno dijagnosticirati BPH jer ne liječimo prostatu, već simptome prostate. Cilj rane dijagnostike je poboljšanje kvalitete života i sprječavanje komplikacija. Inzistiranje na dijagnozi BPH kao “normalnom, fiziološkom stanju” starijih muškaraca bez simptoma LUTS- a, može samo dovesti do neželjenih komplikacija, nezadovoljstva “zdravog muškarca” i nepovjeranja u liječnika.

Liječenje BPH mora biti individualizirano. Bolesnici moraju biti obaviješteni o svim modalitetima liječenja, kao i mogućim nuspojavama. Spektar liječenje BPH kreće se od “aktivnog praćenja”, tzv. “watchful waiting” režima (WW), kao neagresvinog i maksimalno poštednog oblika terapije pa do kirurškog liječenja, koje u nekim slučejevima predstavlja i jedini mogući oblik liječenja BPH. Ukoliko se WW- om ne uspije postići željeni uspijeh prelazi se na medikamentozno liječnje. Medikamentoznu terapiju BPH možemo podijeliti na terapiju α adrenergičkim blokatorima (tamsulozin – Belupov Tamosin)), inhibitorima 5α reduktaze (finasterid), i fitoterapiju-  liječenje ekstraktima raznih biljaka. Medikamentozna terapija predstavlja prvi izbor u liječenju bolesnika s umjerenim simptomima LUTS-a (8-19), te u bolesnika s teškim simptomima (20-35) koji nemaju apsolutnu indikaciju na kirurško liječenje. Neuspjela medikamentozna terapija smanjuje perioperacijske kirurške komplikacije (zaustavlja progresiju simptoma LUTS-a, smanjuje volumen prostate, smanjuje krvarenje tijekom operacije). Tip medikamentozne terapije ovisi o u simptomima LUTS- a i volumenu prostate. U blažih simptoma i malom volumenu BPH koriste se α adrenergički blokatori (tamsulozin – Belupov Tamosin), dok u izraženijih simptoma i većem volumenu BPH koristimo inhibitore 5α reduktaze, same ili u kombinaciji s α adrenergičkim blokatorima. Kirurško liječenje BPH koristimo kod apsolutnih indikacija ili u slučaju neuspjeha ili nezadovoljstva farmakoterapijom. Praćenje muškaraca obično započinje nakon 45. godine života i ovisi o simptomima, kliničkoj slici, te sprovedenom liječenju. 

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

hiperpigmentacije

Melasma – cjelogodišnji pristup

Melazma je dermatološki poremećaj, odnosno stanje kože koji se karakterizira pojavom tamnih mrlja na koži, posebno na licu. Te mrlje obično su smeđe ili sive boje i javljaju se uglavnom na čelu, obrazima, nosu i gornjoj usni. Često se pojavljuju simetrično. Najčešće se javlja kod žena, posebno tijekom trudnoće ili tijekom hormonalnih promjena, kao što […]

Dijete

Kako liječiti lišaj na ruci djeteta?

Encefalopatija

Kronična traumatska encefalopatija

Kronična traumatska encefalopatija je poremećenje funkcije mozga koja je povezane s ponavljanim ozljedama glave ili potresima mozga. Često se spominje u vezi s kontaktnim sportovima, ali može se pojaviti kod svakoga tko pati od ponovljenih trauma glave. Kronična traumatska encefalopatija vrsta je neurodegenerativne bolesti povezana s ponavljanim ozljedama glave ili potresima mozga. Radi se o […]

Disfunkcija mozga

Što je encefalopatija?

Encefalopatija je skupina stanja koja uzrokuju disfunkciju mozga. Disfunkcija mozga može se pojaviti kao smetenost, gubitak pamćenja, promjene osobnosti i s drugim tegobama. Postoje različiti tipovi, svaki s različitim uzrocima koji variraju od infekcije, izloženosti toksinima, bolesti mozga i brojna druga stanja. Koje su vrste encefalopatije? Najčešći tipovi encefalopatije i njihovi uzroci su: – Anoksična […]

Dermatoskop

Okrugla izraslina nalik žulju na madežu – što je to?

ACNES

ACNES – 4. dio

Liječenje ACNES-a – nastavak. Lijekovi kao što su paracetomol i nesteroidni protuupalni lijekovi (ibuprofen, naproxen) koji se koriste kod akutnog bola i većine drugih bolnih stanja ovdje nisu pokazali veliku učinkovitost. Lijekovi kao antikonvulzivi (gabapentin), antidepresivi (amitriptylin, duloksetin) koje koristimo kod neuropatske boli, kao i lokalna terapija koju koristimo kod neuropatkse boli kao lidokain flaster […]

Iz iste kategorije

Urologija

Renovaskularna hipertenzija

Pod pojmom hipertenzija podrazumijevamo povišenje krvnog tlaka. Daleko najčešće se radi o tzv. esencijalnoj ili primarnoj hipertenziji. Drugim riječima, ne znamo joj uzrok. U malom broju slučajeva uzrok se može identificirati, kada govorimo o tzv. sekundarnoj hipertenziji, pa i ciljano liječiti, a u nekim slučajevima takva, sekundarna, hipertenzija se može i trajno izliječiti. Takvi su […]

Urologija

Komplicirane upalne promjene bubrega

Već smo, na ovim stranicama, pisali o apscesu bubrega kao eklatantnom primjeru gnojnog pijelonefritisa odnosno upalne, gnojne promjene bubrega. Takva stanja svakako spadaju u komplicirane infekcije mokraćnog sustava, odnosno bubrega, i nerijetko zahtijevaju kirurško (urološko) liječenje budući da sama konzervativna terapija antibioticima i suportivnim mjerama najčešće nije dovoljna. Situacije, odnosno bolesti bubrega, koje zahtijevaju kiruršku […]

Urologija

Testosteron – molim mišljenje

Urologija

Oteklina skrotuma

Skrotum (mošnja) je kožna vreća unutar koje su smješteni testisi, a podijeljena je vezivnom pregradom – lat., septum scroti – na lijevi i desni hemiskortum. Tako je svaki testis smješten unutar svoje polovice skrotuma. Testisi su obavijeni ovojnicom (lat., tunica vaginalis) koja ima dva lista. Jedan omata sam testis, a drugi (kao izvrnuti prst rukavice) […]

Urologija

Potkovasti bubreg

Potkovasti bubreg (lat., ren arcuatus) je naziv za jednu od mogućih embrionalnih anomalija fuzije dvije, inače, razdvojene bubrežne mase odnosno dva bubrega. Drugim riječima, rano u fetalnom razdoblju (između četvrtog i osmog tjedna) dolazi do spajanja dvije bubrežne osnove. Tako nastaje potkovasti bubreg gdje dva bubrega čine jednu cjelinu koja je srasla donjim polovima bubrega […]

Urologija

Kamenci u prostati

Prostata je žlijezda s vanjskim izlučivanjem. Upravo suprotno od endokrinih žlijezda, poput štitne žlijezde, hipofize, pankreasa ili nadbubrežne žlijezde. Promatrajući u širem kontekstu, i bubreg je žlijezda s vanjskim izlučivanjem (egzokrina žlijezda), baš kao i npr. žlijezde slinovnice. Sve žlijezde s vanjskim izlučivanjem imaju tendenciju stvaranja kamenaca. Tako se kamenci mogu naći u bubregu (lat., […]

Urologija

Apsces bubrega

Kad govorimo o apscesu bubrega (lat., – abscessus renis) pričamo o vrsti gnojne upale bubrega koja je obično dobro ograničena, a veličina joj može varirati. Ona može nastati iz samog bubrega ili se u njega proširiti iz okolnog tkiva organa koji su zahvaćeni gnojnim oblikom upale. U svakom slučaju radi se o kompliciranoj infekciji urotrakta. […]

Urologija

Promjena boje kože na penisu – molim savjet kako se toga riješiti.