Mokraćni sustav je građen poput sustava kanala. U bubrežnom tkivu se radi o mikroskopskim kanalićima u kojima se filtrat krvne plazme (tzv. primarni urin), procesima reapsorpcije i sekrecije, pretvara u sekundarni urin, odnosno onaj koji mokrenjem izlučujemo. Na tom putu, od bubrega do vanjskog ušća uretre (mokraćne cijevi) urin prolazi sustavom kanala.

On iz samog tkiva bubrega izlazi u bubrežne čašice (kalikse), a njih u bubregu ima nekoliko skupina. Iz kaliksa se, zajedničkim izvodnim cijevima, urin slijeva u bubrežnu zdjelicu ili nakapnicu (pyelon). Iz nakapnice dalje, prema dolje, urin provodi jedna cijev bez lumena – mokraćovod (ureter) koji spaja nakapnicu i mokraćni mjehur. Ovaj segment mokraćnog sustava, koji je do sada opisan, čini tzv. gornji mokraćni sustav. Konačno, snagom kontrakcije mokraćnog mjehura urin se kroz mokraćnu cijev (uretru) eliminira iz tijela aktom mikcije (činom mokrenja).

Svaka zapreka normalnom toku urina, a sada primarno govorimo o gornjem mokraćnom sustavu, dovodi do opstrukcije i ometa protok mokraće, pa govorimo o „zastoju“. Pri tome mislimo na dilataciju (proširenje) nekog od navedenih segmenata kanalnog sustava (kaliksi i pijelon) ili uretera. Takva dilatacija kanalnog sustava jasno je vidljiva na ultrazvučnom pregledu iako i sam uzrok dilatacije ne mora nužno biti vidljiv. Daleko najčešći uzrok opstrukcije je kamenac koji na opisanom putu negdje zaglavi što se onda klinički manifestira kao bubrežna (renalna) bol ili kolika. Iznad mjesta opstrukcije nastaje proširenje kanalnog sustava i/ili uretera, a takvo širenje, razvlačene (distenzija) je oni što dovodi do boli.

 Upravo u tim okolnostima spasonosno je postavljanje double J proteze. Radi se o elastičnoj, tankoj, teflonskoj protezi koja je na svojim krajevima zavinuta, a upravo ti zavijeni krajevi osiguravaju njezin fiksni položaj i sprečavaju njezinu migraciju. Tipičan je primjer kad kamenac opstruira ureter. Cilj postavljanja double J (ili JJ proteze) je proći njezinim gornjim vrhom iznad kamena, po mogućnosti idealno u pijelon, gdje se gornji kraj sam savije. Donji zavijeni kraj ostaje u mokraćnom mjehuru. Tako se osigurava nesmetani protok urina kroz ureter pored opstruktivnog kamena, nestaje dilatacija i prestaje bol.

 Naravno, ne uspijeva uvijek postavljanje proteze, a katkad (rijetko) se dešava i njezina spontana migracija. Donji kraj proteze, smješten u mjehuru, nerijetko dovodi do iritativnih smetnji mokrenja i povremenih oskudnih krvarenja. Jednom postavljena JJ proteza može ostati u tijelu i nekoliko mjeseci, a svakako se nastoji u međuvremenu otkloniti sam uzrok opstrukcije – kamen. Kako kamenac nije jedini uzrok urinarnih opstrukcija, neki bolesnici trebaju (to ovisi o uzroku opstrukcije), uz redovite izmjene, JJ protezu imati i godinama. U bolesnika sklonih stvaranju mokraćnih kristala i kamenaca katkad se na samoj protezi, ukoliko dulje stoji, mogu stvoriti novi kamenci. Takva situacija nerijetko iziskuje dodatne, komplicirane, endourološke (kirurške) zahvate.