Kurativno liječenje je onaj oblik terapije kojemu je cilj definitivno izlječenje bolesnika.

Oboljeli od karcinoma (raka) prostate, ukoliko je bolest još lokalizirana, imaju mogućnost izbora dva oblika kurativne terapije. U nas su to kirurško liječenje (radikalna prostatektomija) ili zračenje (radioterapija). Nerijetko se bolesnici koji su bili podvrgnuti bilo kojem od ta dva oblika liječenja pitaju zašto sada ponovo radimo PSA test kad je liječenje završilo? Taj test smo radili redovito prije dok smo određivali rizike i „tražili“ karcinom, a sada, kad je bolest liječena, ponovo radimo isti test!? Koji su razlozi?

PSA (Prostata Specifični Antigen) je biokemijski marker kojim se određuje rizik od raka prostate. Međutim, i nakon definitivnog liječenja taj marker je od velike koristi u procjeni uspjeha kurativnog oblika liječenja što se provodi redovitim kontrolama. Nakon kirurškog kao i radioterapijskog liječenja mogućih je nekoliko mogućih ishoda: bolest može biti potpuno izliječena, može postojati aktivna rezidualna bolest odmah nakon terapije i može se pojaviti recidiv bolesti različito vrijeme nakon provedene terapije. Recidiv može biti lokalni (dakle u zdjelici) ili sistemski kada govorimo o metastatskoj bolesti. Recidivna bolest može biti u isto vrijeme i lokalna i sistemska. Upravo ovdje leže razlozi zašto kontroliramo PSA i nakon provedenog liječenja – da bismo mogli pravodobno usmjeriti potrebnu daljnju terapiju.

Najraniji znak postojanja rezidualne bolesti ili pojave lokalnog ili pak sistemskog recidiva je tzv. biokemijski recidiv bolesti, a radi se o povišenim vrijednostima PSA u serumu. U to vrijeme još nema „vidljive“ bolesti niti najfinijim tehnikama medicinskog snimanja. Nakon radikalne prostatektomije znak potpunog izlječenja je PSA u serumu 0,0 ng/ml. Očekuje se da PSA bude nedetektabilan 6 tjedana nakon radikalne prostatektomije. On, međutim, može takav ostati stalno, što upućuje na definitivno izlječenje bolesti, ili će nakon nekog vremena pokazivati tendenciju postupnog rasta. Ukoliko je taj rast odgođen i spor mnogo je vjerojatnije da biokemijski recidiv prethodi lokalnom recidivu bolesti.

Nasuprot tome, porast PSA koji se javlja ubrzo nakon liječenja i vrijednosti se višestruko povećavaju najvjerojatnije upućuje na metastatsko širenje bolesti. Vrijeme potrebno za nastanak recidiva i brzina porasta PSA najviše ovise o stupnju proširenosti bolesti i njegovoj zloćudnosti (diferenciranosti stanica) u vrijeme operacije. Nakon radikalne prostatektomije smatra se da možemo govoriti o biokemijskom recidivu bolesti ako se PSA u serumu povisi na 0,2 ng/ml ili više, a u slijedećem mjerenju bude veći od 0,2 ng/ml.

Nakon provedene radioterapije situacija je ponešto drugačija. Prostata (i zloćudno tkivo raka) ostaju u tijelu i postupno odumiru zahvaljujući letalnom djelovanju primijenjene doze radiokativnog zračenja. Zato nema naglog i potpunog pada PSA pa su kriteriji za dokaz biokemijskog recidiva nakon radioterapije drugačiji. Smatra se da recidiv bolesti postoji ukoliko PSA poraste 2 ng/ml iznad najniže PSA-vrijednosti postignute nakon zračenja. Vrijeme potrebno da se dostigne najniža vrijednost PSA u serumu može biti vrlo dugo pa katkad i do 3 godine. Ukoliko je najniža vrijednost PSA manja od 0,5 ng/ml to ukazuje na povoljan ishod liječenja zračenjem. Ova definicija se primjenjuje bez obzira da li je uz radioterapiju korišteno i hormonsko liječenje ili nije.