Skrotum je pojam koji objedinjava mošnje (koža skrotuma) i njegov sadržaj – testisi sa svojim pripadnim organelama. To su epididimis (pasjemenik) i paradidimis poznat i kao Morgagnijeva cista. I dok je epididimis posve funkcionalan i neophodan organ za transport sjemena iz sjemenika (testis) u mokraćnu cijev prilikom ejakulacije, paradidimis predstavlja rudimentarni ostatak tkiva iz embriološkog razvoja.

Neophodno je razlikovati kožu skortuma od njegova sadržaja. Većina promjena na koži skrotuma pripada u domenu dermatologije, a ne primarno urologije. Promjene i bolesti koje primarno zahvaćaju sadržaj skrotuma (testis, epididimis, paradidimis) predmet su kirurškog interesa urologa. Ovo osobito napominjem iz razloga jer laici najčešće upravo ove pojmove ne razlikuju, a što je vidljivo i iz velikog broja pitanja na Belupovu portalu Zdravo budi koja se adresiraju urologu, a zapravi pripoadaju u domenu kožnih promjena – u domenu dermatologije.

Akutni skroutm podrazumijeva naglo nastalu bol i oteklinu sadržaja skrotuma, a tek posljedično promjene na koži skrotuma koje se manifestiraju kao crvenilo i difuzna oteklina same kože skrotuma. Ponovo napominjem da su, kod stanja zvanog „akutni skrotum“, promjene na koži skrotuma sekundarne prirode dok se suština patološkog zbivanja dešava na samom testisu, epididimisu ili paradidimisu. Simptomi se najčešće pojavljuju iznenada, razvijaju se brzo (bol, oteklina i crvenilo) na jednoj strani skrotuma odnosno njegova sadržaja – hemiskortum. Daleko rjeđe se bolest pojavljuje simultano obostrano. Katkad, simptomi akutnog skrotuma – dakle akutnog zbivanja unutar skrotuma – mogu biti praćeni i općim, a ne samo lokalnim, simptomima kao što su mučnina, povraćanje, znojenje, znatno povišenje tjelesne temperature itd.

Osnovu dijagnostike akutnog skrotuma čini anamneza i fizikalni pregled urologa. Sve ostale metode dijagnostike su opcijske, izuzev ultrazvuka testisa, i najčešće predstavljaju nepotrebnu dijagnostiku (poput scintigrafije testisa), a u nekim slučajevima i gubitak dragocjenog vremena za hitnu kiruršku intervenciju kao što je to slučaj kod torzije testisa ili Morgagnijeve ciste. Katkad je vrlo teško točno razlučiti o kojoj se bolesti radi ali već i sama prezentacija bolesnika sa simptomima koji zadovoljavaju kriterije „akutnog skrotuma“ dovoljan je razlog za hitnu kiruršku intervenciju – eksploraciju sadržaja skrotuma, odnosno testisa, epididimisa i paradidimisa.

Uzroci „akutnog skrotuma“ mogu biti upale (epididimitis), mehaničke promjene anatomije odnosno smetnje cirkulacije (torzija testisa ili torzija paradidimisa), traume (krvarenje u ovojnice testisa – haematocele ili traumatska ruptura testisa) te drugi, vrlo rijetki uzroci tog stanja. U svakom slučaju, osim ako nije potpuno jasno iz anamneze i lokalnog nalaza, kada se postavi, temeljem simptomatologije i lokalnog nalaza, dijagnoza „akutni skrotum“ potrebna je hitna kirurška eksploracija da se točno utvrdi uzrok i po mogućnosti otkloni ili učini određeni kirurški terapijski zahvat.

Sav ovaj tekst se primarno odnosi na torziju testisa – urološku bolest koja zaista predstavlja najhitnije stanje i gdje je pravodobna kirurška intervencija, unutar šest sati od nastanka prvih simptoma, jedini mogući garant spašavanja organa i vraćanja u funkciju.