Zbog brojnih uzroka srčanih aritmija dijagnostika ove bolesti vrlo je kompleksna. Za dijagnozu srčanih aritmija koriste se neinvazivne i invazivne kardiološke dijagnostičke metode.

Zbog brojnih uzroka srčanih aritmija dijagnostika ove bolesti vrlo je kompleksna. Za dijagnozu srčanih aritmija koriste se neinvazivne i  invazivne kardiološke dijagnostičke metode. Od neinvazivnih dijagnostičkih postupaka  najčešće se koristi elektrokardiografija (EKG) i kontinuirani EKG tzv. Holter koji registrira EKG tijekom 24 sata ili čak i 48 sati, zatim test opterećenja – ergometrija i transtelefonsko snimanje EKG-a. Elektrokardiografija je neinvazivna kardiološka dijagnostička metoda koja se u medicini koristi duže od 100 godina. Ovom metodom registriraju se električni potencijali srca odnosno električna aktivnost srca.

Kod snimanja elektrokardiograma bolesnik se nalazi u ležećem položaju, a uvijek se postavlja šest elektroda na točno određena mjesta na prsnom košu i po jedna elektroda na podlaktice i na potkoljenice. Elektrokardiografija je metoda koja se najčešće upotrebljava u dijagnostici srčanih aritmija. EKG pokazuje frekvenciju srca tj. broj otkucaja u minuti, također pokazuje da li je ritam srca pravilan ili nepravilan tj. detektira srčanu ritmiju. Snimanje EKG je kratkotrajno tako da se ne mogu ustanoviti srčane aritmije koje mogu biti prisutne u bolesnika prije ili nakon kratkotrajnog snimanja. Taj nedostatak prevladan je upotrebom kontinuiranog EKG tzv. Holtera. Kontinuirani EKG neki još nazivaju i dinamički ili ambulantni EKG, a registrira EKG tijekom 24 sata ili po potrebi i 48 sati. Za potrebe takvog snimanja EKG-a sve elektrode se postavljaju na prsni koš, a spojene su na aparat (rekodrer) koji ima pogonsku bateriju i digitalnu memorijsku karticu na koji se pohranjuju podaci. Aparat odnosno rekorder male je dimenzije i težine, tako da ga možemo usporediti s mobitelom i  ne smeta bolesniku u obavljanju svakodnevnih aktivnosti bilo kod kuće bilo na radnom mjestu.Tijekom snimanja EKG-a bolesnik vodi dnevnik su koji zapisuje svoje aktivnosti i sve simptome odnosno poteškoće koje je osjetio tijekom snimanja. Pohranjeni podaci na memorijskoj kartici očitavaju se i analiziraju na elektroničkom računalu. Na taj način analizira se srčani ritam, broj otkucaja srca, vrste srčanih aritmija, njihov ukupni broj tijekom snimanja i broj aritmija svakog sata snimanja. Snimljeni podaci uspoređuju se s podacima odnosno tegobama, ako ih je bilo, iz bolesnikovog dnevnika. Na taj način može se utvrditi uzročnoposljedična veza između bolesnikovih tegoba i srčanih aritmija.

Dijagnostičkim postupcima koji mogu biti neinvazivni i invazivni otkriva se mjesto nastanka srčane aritmije tj. njezino izvorište i otkriva se vrsta odnosno tip aritmije. Osim toga otkrivaju se i pridružene bolesti koje mogu uzrokovati srčane aritmije i koje se također trebaju liječiti. Srčane aritmije mogu usporiti srčani ritam ili mogu ubrzati srčani ritam. Aritmije koje usporavaju srčani ritam nazivamo bradiaritmije, a one koje ubrzavaju srčani ritam nazivamo tahiaritmije. Nakon provedenih dijagnostičkih postupaka određuje se način liječenja srčanih aritmija. Liječenje je moguće lijekovima koje nazivamo antiaritmici ili nefarmakološkim metodama. U sljedećem tekstu biti će govora o vrstama srčanih aritmija.
Iz Belupove ljekarne, u liječenju srčanih aritmija mogu se primijeniti lijekovi iz skupine antiaritmika: AMIODARON Belupo; betablokatora: ORMIDOL, CARVELOL, NIBEL i BISOBEL.