Ne – epileptičke atake

Ne-epileptičke atake su ponavljajući paroksizmalni poremećaji koji klinički podsjećaju na epileptičke atake, no nisu uzrokovane epileptičkim neuronalnim izbijanjima u mozgu.

Ne-epileptičke atake su ponavljajući paroksizmalni poremećaji koji klinički podsjećaju na epileptičke atake, no nisu uzrokovane epileptičkim neuronalnim izbijanjima u mozgu. Javljaju se sa stopom incidencije oko 5%, najčešće u dobi oko 20. – 30. godine živote, većinom u žena (3/4 oboljelih su osobe n Gadže, spec. neurologženskog spola). Navedene atake predstavljaju veliki problem u svakodnevnoj kliničkoj praksi, tim više što neprepoznavanje ovog kliničkog entiteta može dovesti do nepravilnog terapijskog pristupa pacijentu koji se izlaže riziku toksičnosti lijekova (bilo primijenjenih u monoterapiji ili politerapiji) te invazivnim intervencijama. Dijelimo ih na psihogene i fiziološke atake.

Fenomen psihogenih ne-epileptičkih ataka dokumentiran je još u dalekoj povijesti. Tako prvi kameni natpisi datiraju iz Babilonskog doba (7. st. pr. Kr.), potom i antički grčki liječnik Hipokrat (4-5 st. pr. Kr.) opisuje „histeričnu epilepsiju“, dok grčki liječnik Aretaeus (2. st.) razlikuje dvije vrste epilepsije – „običnu“ i „histeričnu“. U svojim publikacijama austrijski neurolog i psihoanalitičar Sigmund Freud opisuje simptome „histero-epilepsije“ ili „velike histerije“ temeljem učenja francuskog neurologa Jean-Martin Charcota. Psihogene ne-epileptičke atake obično se u literaturi definiraju kao „epizode promjene pokreta, osjeta ili iskustva, slične epileptičkim napadajima, uzrokovane psihološkim procesima, koje nisu povezane s abnormalnim električnim izbijanjima u mozgu”. Pod psihogene atake svrstavaju se somatoformni poremećaji (konverzivni poremećaji), disocijativni poremećaji (npr. disocijativne fuge – iznenadni odlazak od kuće, u trajanju od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, sa nemogućnošću prisjećanja vlastitog života), panične atake, poremećaji sa psihotičnim simptomima, Munchausenov sindrom (pacijent namjerno afirmira simptome kako bi prevario druge osobe i skrenuo na sebe pažnju), itd. Psihogene ne-epileptičke atake mogu podsjećati na bilo koji oblik epileptičkih napadaja (diferencijalno dijagnostički najteže ih je razlikovati od kompleksnih parcijalnih epileptičkih ataka ishodišta iz čeonog režnja), ali njihova klinička slika je često varijabilna, uz napomenu da neuobičajena klinička slika za bilo koji oblik epileptičkog napadaja može biti važan indikator psihogenih ne-epileptičkih ataka. U navedenim slučajevima potrebna je uska suradnja s psihijatrom i psihologom te socijalnim radnikom, kao i podrška i pomoć obitelji.

U fiziološke ne-epileptičke atake svrstavaju se sinkope (kolapsi), migrenozne glavobolje, tranzitorne ishemičke atake (prolazno žarišno oštećenje moždane funkcije koje nastaje zbog smetnji cirkulacije u mozgu, tj. ishemije mozga), vestibularni poremećaji (poremećaji centra za ravnotežu), poremećaji pokreta, poremećaji spavanja, metaboličko-toksični i infektivni poremećaji te gastrointestinalni poremećaji.

Dijagnostičke procedure u postavljanju dijagnoze ne-epileptičkih ataka su, uz detaljno uzetu anamnezu i klinički pregled, rutinski iktalni i interiktalni EEG, video-EEG poligrafsko monitoriranje, polisomnografija, neuroradiološka obrada, neuropsihologijsko testiranje, psihijatrijski pregled, po potrebi kardiološka obrada, vegetativno testiranje, te određivanje razine serumskog prolaktina tijekom napadaja (koji je u slučajevima ne-epileptičkih ataka unutar referentnog raspona). Najveću vrijednost ima video-EEG poligrafsko monitoriranje, koje predstavlja ”zlatni standard” u dijagnostici ne-epileptičkih ataka.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Dijete

Kako liječiti lišaj na ruci djeteta?

Glasnice

Prehrana za zdravlje glasnica

Mnogi ljudi koriste svoj glas kao osnovno sredstvo za rad. Ne radi se samo o pjevačima, već i o uobičajenim zanimanjima poput učitelja, odvjetnika, liječnika i ljudi koji rade u prodaji koji moraju čuvati zdravlje svojih glasnica. Glasnice čine dva mišićna tkiva smještena u grkljanu. Glas je val koji nastaje u grkljanu treperenjem napetih i […]

Disekcija aorte

Marfanov sindrom

Marfanov sindrom je nasljedna bolest vezivnog tkiva koja se može očitovati poremećajima raznih organa i organskih sustava, a najčešće su zahvaćeni koštano zglobni sustav, srce i krvne žile, te oči. Ovu bolest nije moguće izliječiti, ali suvremenim pristupom u praćenju i liječenju poboljšana je kvaliteta života ovih bolesnika, a očekivani životni vijek usporediv je s […]

Endoksopija

Peptička ulkusna bolest

Peptička ulkusna bolest želuca i dvanaesnika relativno je česta gastrointestinalna bolest. Incidencija varira ovisno o regiji i socioekonomskim čimbenicima, ali je općenito visoka. Peptička ulkusna se bolest, za sada iz nepoznatog razloga, javlja se najčešće u proljeće i jesen. Glavni faktori koji pridonose razvoju peptičke ulkusne bolesti uključuju infekciju bakterijom Helicobacter pylori, dugotrajnu uporabu nesteroidnih […]

Dermatoskop

Okrugla izraslina nalik žulju na madežu – što je to?

Bipolaran poremećaj

Učinkovitost elektrostimulativne terapije

Nedavno istraživanje pokazuje kako elektrostimulativna terapija (EST) značajno poboljšava simptome depresije. Nalazi govore u prilog stajališta kako je EST sigurna i učinkovita metoda liječenja kada se primjenjuje kod odgovarajućim skupinama pacijenata, smatra voditeljica studije Julie Langan Martin. Također navodi kako unatoč očitoj učinkovitosti kod širokog raspona psihijatrijskih poremećaja uključujući veliku depresiju, bipolarni poremećaj i shizofreniju, […]

Iz iste kategorije

Neurologija

Kako se liječi migrena?

Ne postoji lijek koji može izliječiti migrenu, no danas imamo vrlo potentne lijekove koji mogu smanjiti učestalost napada i učinkovito otkloniti simptome. Pri tome je bitno ne samo uzimanje lijekova već i usvojiti zdrave životne navike. Koji lijekovi se koriste kod migrene? Koriste se dvije vrste lijekova: Lijekovi za zaustavljanje migrene: ove lijekove se može […]

Neurologija

Migrena

Migrena je jaka glavobolja koja uzrokuje pulsirajuću glavobolju jedne polovice glave. Faza glavobolje kod migrene obično traje najmanje četiri sata, ali može trajati i više. Težina glavobolje se pogoršava sa: – tjelesnom aktivnosti – izloženosti svjetlu – glasnom bukom – jakim mirisima. Migrene mogu ometati svakodnevnu rutinu i utjecati na sposobnost ispunjavanja osobnih i društvenih […]

Neurologija

MR anigiografija – molim očitanje nalaza

Neurologija

Tikovi

Tikovi su brzi, stereotipni pokreti koji rezultiraju iznenadnim trzajima tijela ili zvukovima koje je teško kontrolirati. Česti su u djetinjstvu i obično se prvi put pojavljuju u dobi od oko 5 godina. Povremeno se mogu prvi put javiti u odrasloj dobi. Tikovi mogu biti prolazni i spontano prestati, ali mogu biti frustrirajući i ometati svakodnevne […]

Neurologija

Zašto nastaje osjećaj pritiska u glavi?

Pritisak u glavi može biti posljedica glavobolje ili infekcije uha, ali može signalizirati i teže stanje, poput potresa mozga. Može se pojaviti s drugim simptomima poput vrtoglavice. Brojna stanja mogu uzrokovati osjećaj stezanja, težine ili pritiska u glavi. Većina stanja koja rezultiraju pritiskom u glavi nisu razlog za uzbunu. Uobičajene uključuju tenzijske glavobolje, migrenu, stanja […]

Neurologija

VEP – vrtoglavice i glavobolje

Neurologija

Traumatska ozljeda mozga

Traumatska ozljeda mozga je ozljeda glave ili mozga uzrokovana traumom koja remeti normalnu funkciju mozga. Događaji koji dovode do traumatske ozljede mozga razlikuju se. Među civilima, nesreće motornih vozila vodeći su uzrok traumatskih ozljeda mozga; među malom djecom i starijim odraslim osobama padovi su glavni uzrok traumatske ozljede mozga; a među vojnicima i veteranima, najčešći […]

Neurologija

Tumori pinealne regije

Tumori pinealne regije su tumori same pinealne žlijezde ili tkiva koje je okružuje. Pinelana žlijezda je mali organ u obliku graška u središtu mozga koji je odgovoran za proizvodnju i izlučivanje melatonina (koji je poznatiji kao hormon sna) u tamnom okruženju. Njegove primarne funkcije su reguliranje 24-satnog unutarnjeg tjelesnog sata (ili cirkadijalnog ritma), kao i […]