Građa i funkcija spolnih sustava žene, a osobito muškarca, nisu opće poznate stvari i vrijedno je navesti i opisati barem osnovne pojmove iz tog područja. Spermiji ili spermatozoidi nastaju u tkivu (kanalićima) testisa procesom koji se naziva spermatogeneza. Idealna temperatura za taj proces je nešto niža od uobičajene tjelesne temperature pa su stoga testisi i smješteni izvan tijela – u skrotumu (mošnje).

Spermiji nastaju iz prethodećih spermatogonija u testisima gdje sazrijevaju desetak dana. Oni se sastoje od glave, trupa i repa plivajući pokretima repa prema naprijed. U rodnici i maternici mogu preživjeti svega pet dana zbog čega je za trudnoću važno razdoblje ovulacije žene. Spermiji i z testisa odlaze u epididimis. To je mali duguljasti organ s bočne strane testisa koji se također sastoji od kanaliuća koji se potom spajaju u jedan mišićni izvodni kanal – sjemenovod ili lat., – ductus defferens. Kroz epididimis spermiji prolaze desetak dana i na tom putu dodatno dozrijevaju, a u glavi epididimisa, na gornjem polu testisa, se vrši i pohrana zrelih spermija. Tu se može pohraniti gotovo četiristopedeset milijuna spermija. Prilikom orgazma, odnosno ejakulacije, ductus defferens se ritmički steže i svojim kontrakcijama izbacuje spermije u stražnji dio mokraćne cijevi (tzv. prostatična uretra). Istodobno u taj segment uretre izlaze i sekreti prostate i sjemenih mjehurića (lat., – vesiculae seminales) te parauretralnih žlijezda. Ti sekreti, zajedno sa spermijima, čine sjemenu tekućinu.

Sjemena tekućina ili sperma (grč., sperma) ili ejakulat je bjelkasta gusta tekućina volumena oko 1,5 do 6 ml i alkalne reakcije, zahvaljujući sekretima prostate i sjemenih mjehurića, koja spermijima omogućuje progresivno pokretanje prema naprijed. U ejakulatu se nalazi oko šezdeset milijuna spermija i oni čine svega 5% njegove ukupne količine dok većinu ejakulata čine sekreti prostate (30%) i sjemenih mjehurića (60%). Zdravi muškarac je plodan tijekom cijele godine ali ono što je promjenjivo je broj i koncentracija spermija.

Ejakulacija je sam akt izbacivanja sjemene tekućine što je najčešće praćeno orgazmom uslijed seksualne aktivnosti, ali se (osobito u mladih muškaraca) može desiti i tokom noći u snu (polucija) ukoliko snovi imaju seksualni odnosno stimulativni sadržaj. To je složeni pojam koji podrazumijeva emisiju i samu ejakulaciju. Emisija sjemene tekućine započinje kontrakcijama u epididimisu i ductus defferensu koje dovode spermije u stražnji, prostatični dio uretre odnosno onaj njezin dio koji prolazi kroz prostatu. Istodobno se javljaju kontrakcije sjemenih mjehurića te mišićnih niti i kapsule prostate miješajući svoje sekrete sa spermijima. Tu počinje sam proces ejakulacije u užem smislu te riječi. Istodobno je potrebno ostvariti kontrakciju (zatvaranje) vrata mokraćnog mjehura kako bi se spriječio ulazak sjemene tekućine i spermija u sam mjehur odnosno tzv. retrogradna ejakulacija. Iz leđne moždine dolaze stimulativni neurogeni impulsi koji se prenose živcima (nervus pudendus), a omogućuju mišićnom sloju erektilnih tijela penisa ritmičke kontrakcije koje izbacujuju (lat., eiaculari – izbaciti) povećanjem tlaka sjemenu tekućinu iz mokraćne cijevi (lat., urethra).