Urologija je primarno kirurška grana medicine koja se bavi kirurgijom mokraćnog i spolnog sustava i to dominantno spolnog sustava muškarca. Unutar okvira urologije smjestila se andrologija – jedna od subspecijalizacija za urologe. Tako se andrologijom bave urolozi koji su završili subspecijalizaciju iz tog područja. Andrologija se bavi „zdravljem muškaraca“ odnosno problemima vezanim uz erektilnu disfunkciju, preuranjenu ejakulaciju, mušku neplodnost, „mušku menopauzu“ ili andropauzu, razne prirođene ili stečene zakrivljenosti penisa (lat., – deviatio penis) i otvorenu (klasičnu) kirurgiju uretre (mokraćne cijevi). Mnoga od ovih stanja i bolesti zahtijevaju kiruršku intervenciju, a u nekima od njih, poput erektilne disfunkcije, preuranjene ejakulacije ili andropauze, neophodan je multidisciplinarni pristup koji uključuje, osim urologa, psihologa, psihijatra, kardiologa, endokrinologa i neurologa, seksualnih savjetnika…

I dok neke od navedenih bolesti ili stanja, poput erektilne disfunkcije i andropauze te preuranjene ejakulacije, zahtijevaju dominantno konzervativno liječenje, druge bolesti pretežno su kirurškim rukama urologa-androloga. Takve su npr. devijacije penisa i otvorena kirurgija uretre, a i erektilna disfunkcija u krajnjem stadiju pa i liječenje muške neplodnosti u određenim situacijama zahtijevaju kiruršku intervenciju. Jedinu su gubitak libida i preuranjena ejakulacija dominantno psihogene kategorije i u tim stanjima urolog-androlog može napraviti vrlo malo. Dominantna područja andrologije, prema broju oboljelih, su erektilna disfunkcija i infertilitet (muška neplodnost).

Erektilna difunkcija se definira kao nemogućnost postizanja i održavanja erekcije dovoljne za ostvarenje zadovoljavajućeg spolnog odnosa s tim da teškoće trebaju trajati šest mjeseci ili dulje – pojedinačne, izolirane epizode erektilne disfunkcije ne treba tako niti nazivati. Pored erektilne difunkcije u području interesa andrologije su i gubitak libida, preuranjena ejakulacija, zakrivljenosti penisa (vezano ili ne uz induratio penis plastica – Morbus Peyronie) koje otežavaju spolni odnos i mogu dovesti do bolnih erekcija, nemogućnost doživljavanja orgazma i druga stanja koja spadaju u spektar seksualnog poremećaja. Oko 52% muškaraca dobnom rasponu starosti od 40 – 70 godina ima erektilnu disfunkciju, a čak 39% četrdesetgodišnjaka ima određene teškoće u tom smislu. Psihogenu erektilnu difunkciju imaju dominantno mlađi ljudi, dok je u starijih, već i zbog komorbiditeta, organski uzrok češći.

Muška neplodnost ili infertilitet se susreće u približno 15% parova koji u prvih godinu dana ne uspiju ostvariti željenu trudnoću. Ranije se smatralo da je muška neplodnost uzrok tome u 20% slučajeva, a dodatnih 30-40% čine oba partnera. Danas se smatra da je muška neplodnost jednako česta kao i ženska. Najvažniji problemi u urološkoj andrologiji su azoospermija (nedostatak spermija u ejakulatu) te postupak biopsije testisa i ekstrakcija živih i vitalnih spermija. Postupak se naziva TESE (engl.,-testicular sperm extraction) i ima svoje značenje kod opstruktivne, ali i neopstruktivne azoospermije. Ovuim postupkom se izoliraju spermiji za kriorezervaciju (duboko zamrzavanje) ili direktni postupak IVF/ICSI. Ukoliko postupak TESE ne uspijeva moguće je izvesti i tzv. micro-TESE proceduru koja daje nešto bolje rezultate. U velikom broj andrologija pokriva muškarce mlađe i generativne životne dobi.