Za većinu krpeljnih ugriza, u kontinentalnom djelu Hrvatske,odgovoran je šumski krpelj (Ixodes ricinus), a u priobalnom dijelu pseći krpelj (Rhipichepalus sanguines) koji prenosi rikecije koje su uzročnici pjegave groznice.

Za većinu krpeljnih ugriza, u kontinentalnom djelu Hrvatske,odgovoran je šumski krpelj (Ixodes ricinus), a u priobalnom dijelu pseći krpelj (Rhipichepalus sanguines) koji prenosi rikecije koje su uzročnici pjegave groznice.
Krpelji postaju aktivni obično kada je  temperatura zraka iznad 15-16 C,dakle, nakon mjeseca travnja pa sve do listopada. Najaktivniji su tijekom svibnja i lipnja. Krpelji najčešće obitavaju među niskim raslinjem i grmljem,šumama,u parkovima i živicama te dvorištima.
Kako je to vrijeme izleta,boravka u šumi i na otvorenom česti su kontakti i ugrizi krpelja.
Krpeljima su dakle izloženi izletnici,planinari,berači gljiva,ribiči,stočari ,lovci te svi oni koji borave u takvim staništima.
Kada krpelji dođu  na kožu čovjeka, većina njih ne ugrize, već slobodno šeta domaćinom i ugnjezdi se bilo gdje na koži nakon nekoliko sati. Predilekcijska mjesta ugriza su vlasište,prepone, pazuh i sva pregibna mjesta koja su vlažnija i toplija.
Na mjestu ugriza javlja se lokalni imuni odgovor kože u vidu crvenila , blagog otoka i svrbeža. Nakon što se krpelj odstrani simptomi spontano regrediraju kroz par dana.
Osnovno pravilo kod odstranjenja krpelja je da se ne ošteti koža čovjeka i tijelo krpelja.To se postiže tako da se krpelj uhvati što bliže koži i povlači ravnomjerno,polako i izravno iz kože bez rotiranja instrumenta.
Treba napomenuti, da često  prilikom odstranjenja krpelja zaostaju dijelovi usnih organa krpelja u koži čovjeka. To izaziva u većini slučajeva kod pacijenata alarm, što rezultira posjetima hitnim zdravstvenim ustanovama u bilo koje doba dana i noći.
Strah je neopravdan jer ostaci krpelja više ne utječu na prenošenje eventualne bolesti,već samo produljuju iritaciju kože.
Ukoliko je krpelj bio zaražen i dođe do prijenosa uzročnika zaraze na čovjeka,nekoliko dana nakon ugriza mogu se javiti simptomi bolesti koji sliče gripi te kožne promjene različitih oblika.Tada se treba javiti liječniku da se utvrdi o kojoj vrsti bolesti se radi.
Najčešće bolesti koje krpelj prenosi na čovjeka su: Lajmska bolest ili borelioza, krpeljni meningoencefalitis, tularemija, erlihioza te babezioza koja je prvenstveno bolest životinja(pasa).
 
Lajmska bolest,borelioza ili eritema migrans je bolest koja se najčešće viđa u ordinacijama opće medicine nakon ugriza zaraženog krpelja.Uzrokuje je Borrelia burgdorferi,a prvi puta je prepoznata u Lymeu,mjestu u SAD-u po kojem je i dobila ime.
Pri ugrizu zaraženog krpelja Borrelia burgdorferi ulazi u kožu,lokalno migrira u koži oko mjesta ugriza,širi se limfogeno uzrokujući limfadenopatiju ili krvno diseminira u organe.
Bolest ima 3 stadija:rani lokalizirani stadij,rani diseminirani stadij i kasni stadij.

Rani lokalizirani stadij karakteriziran je eritemom oko mjesta ugriza krpelja i javlja se u više od 75% zaraženih. Migrirajući eritem je prvi i najvažniji klinički pokazatelj lajmske bolesti.
Eritem počinje između trećeg do tridesetog dana nakon ugriza krpelja crvenom makulom ili papulom,pa se prstenasto širi do 50 cm u promjeru,vrlo često s središnjim izbljeđivanjem.

Rani diseminirani stadij bolesti javlja se tjednima nakon primarne lezije. Simptomi bolesti nalikuju gripi i mogu trajati više tjedana. Bolesnici se žale na opći umor i slabost,glavobolju,zimicu,povišenu tjelesnu temperaturu,ukočenost vrata,mialgiju i artralgiju. Kako su simptomi bolesti nespecifični obično se u ovoj fazi bolest ne prepozna.
Rijetko se javljaju neurološka oštećenja i oštećenja miokarda.

Ukoliko se bolest ne liječi ,mjesecima  nakon primarne infekcije javlja se kasni stadij i to u vidu artritisa u gotovo 60% bolesnika.
Karakterizirani su bolovi i otok velikih zglobova,najčešće koljenog zgloba. Često se može javiti i Bakerova cista koja može i rupturirati. Kasni stadij može biti obilježen i kožnim promjenama te oštećenjem središnjeg živčanog sistema u vidu promjene raspoloženja,slabijim pamćenjem i poremećajem spavanja.

Svi stadiji lajmske bolesti učinkovito se liječe antibioticima,a najučinkovitije je liječenje ranog stadija bolesti.
Cjepivo za ovu bolest se ne koristi.
Prevencija bolesti je : izbjegavati mogući kontakt s krpeljima ,prikladno oblačenje za boravka u prirodi,zaštita repelentima te uklanjanje krpelja nakon povratka iz prirode(tuširanjem tijela,pranje odjeće).