Uspješan program rehabilitacije ne uključuje samo multidisciplinarni tim stručnjaka (liječnik, psihoterapeut, fizioterapeut, radni terapeut…) s iskustvom u liječenju bolesti koštano-mišićnog sustava, već i razne oblike terapije, kao: lijekovi, kineziterapija – vježbanje, kognitivno bihevioralna terapija i to u vidu individualiziranog programa za svakog pacijenta.

Rehabilitacija

Važno je pratiti napredak bolesnika u rehabilitaciji, u vidu ispunjavanja zadanih ciljeva i “olakšanja” simptoma, a po potrebi i modificirati rehabilitacijske postupke kako bi se zadovoljile individualne potrebe bolesnika.

Modaliteti za redukciju bola uključuju: elektroterapiju, krioterapiju (terapija hladnoćom), toplinske procedure, lokalna i opća primjena analgetika (lijekova za bol), te kineziterapija (vježbanje). Modaliteti fizikalne terapije, osim na smanjenje boli kod fibromialgije, dovode i do poboljšanja općeg lokomotornog  (koštano-mišićnog) statusa. Važno je naučiti bolesnika kako i kada koristiti modalitete fizikalne terapije za liječenje boli u svakodnevnom životu, kao dio vlastitog programa održavanja.

Smanjenje boli se može ostvariti i davanjem lokalnog anestetika kao što je lidokain i to kod neuropatskih bolnih stanja (oštećenja živčanih struktura), ali ova opcija nije tradicionalno liječenje i može biti povezan s nuspojavama krvožilnog i živčanog sustava. U liječenju boli se koristimo i lijekovima za liječenje depresije.

Postupci vježbanja trebaju biti planirani na slijedeći način: uvijek započeti s manjim intenzitetom vježbi (lagano zagrijavanje prije vježbanja, vježbe fleksibilnosti i to najmanje 3 puta tjedno, istezanje nakon vježbanja), pa postepeno povećavati intenzitet i učestalost vježbanja do 5 puta tjedno, i to najmanje 20-30 minuta po treningu. Rezultati istraživanja su pokazala da pozitivni učinci vježbanja kod FM-je mogu biti na dugi rok, te da aeroban trening (oblik tjelesne aktivnosti kojim se aktivira velika grupa mišića, traje preko 20 minuta, a intenzitet se kreće od 60-80% maksimalne frekvencije srca; a tu ubrajamo: hodanje, trčanje, vožnja bicikla…) ima najbolje rezultate u terapiji ovih bolesnika.

Hidroterapija (terapija u vodi) omogućuje aerobni tip treninga i pridonosi fleksibilnosti, jačanju i istezanju trupa, ovaj oblik terapije se dobro podnosi i posebno  je koristan kod nekih bolesnika. Psihološki modeli uključuju: kognitivnu bihevioralnu terapiju (CBT), trening opuštanja, grupnu psihoterapiju i terapiju upravljanja stresom. Mnogi bolesnici s FM-jom imaju povišenu razinu stresa i osjećaj depresije, tjeskobe i frustracije. Glavne ideje kognitivno bihevioralne terapije su da terapeut i bolesnik rade zajedno u pronalaženju i rješavanju problema. Terapeut pomaže bolesnicima da nadvladaju poteškoće, u vidu mijenjanja svojih misli, ponašanja i emocija. CBT se može izvoditi 1-na-1 ili u grupi, s time da povoljan učinak kod ovih bolesnika se vidi već nakon 10 tretmana. Ova tehnika ima izrazito dobar učinak na smanjenje i kontrolu kronične boli, pridonosi strategiji suočavanja ovih bolesnika s boli i poboljšava ukupnu tjelesnu funkciju. Međutim, sam CBT nije pokazao prednost nad grupnim ili individualnim programom vježbanja i/ili edukacije ovih bolesnika.

Prognoza 

Istraživanja pokazuju da bolesnici liječeni multidisciplinarnim timom stručnjaka, uključujući: liječnika koji nadgleda plan liječenja i propisuje lijekove; fizioterapeuta koji pomaže s planom vježbanja i fizikalnom terapijom; psihoterapeuta koji nadgleda kognitivno bihevioralnu terapiju imaju najbolji ishod liječenja. Razvijanje individualiziranog plana liječenja, uključujući i potrebu za promjenom načina života, pomaže ovim bolesnicima da uspješno žive s fibromialgijom.