Najčešće se dogodi prilikom pada na ispruženu ruku, a trećina svih prijeloma se događa u sportu.

Učestlost prijeloma.

Prijelomi skafoida čine 2 posto svih prijeloma u tijelu i 10 posto svih prijeloma ruke i šake. Učestalost prijeloma je između 12 – 29 bolesnika na 100.000 stanovikna s najvećom učestalosti u dobnoj skupini od 15 do 25 godina, a veliki udio čine osobe muškog spola. Najčešće se dogodi prilikom pada na ispruženu ruku, a trećina svih prijeloma se događa u sportu. Dvije trećine svih prijeloma skafoida nalaze se na srednjoj trećini kosti.

Vrsta frakture utječe i na liječenje i na prognozu. Preporuka za liječenje ovisi o mjestu prijeloma, dakle bliže palcu (distalni dio) ili bliže podlaktici, odnosno srednji ili dio dalje od palca (proksimalni dio).

Simptomi.

Prijelomi skafoida obično uzrokuju bol i oticanje u području palca. Bol može biti jaka prilikom pomicanja palca ili kada se nešto pokuša uhvatiti ili stisnuti.

Bol u zglobu koja se pojavila nakon jednog dana od ozljede može biti znak prijeloma – stoga je bitno potražiti liječnika ako bol potraje. Brzo liječenje frakture je važno za smanjenje rizika od komplikacija.

Klinički pregled.

Temeljiti klinički pregled zgloba u usporedbi s neoštećenom stranom je osnova dijagnoze. Intenzivna bol u ovom zglobu nakon traume uvijek treba izazvati sumnju na lom skafoida.

Tijekom pregleda liječnik će uzeti anamnezu o općem zdravlju bolesnika, te pitati o simptomima koji mogu upućivati na ovu ozljedu. Bitno je utvrditi je li postoji bol u zglobu, oticanje, hematom, te saznati mehanizam ozljede.

Radiološka dijagnostika.

Bolesnici sa sumnjom na prijelom skafoida trebali bi napraviti konvencionalni rengden (RTG). Međutim, osjetljivost na otkrivanje skafoidnog prijeloma s uobičajenim rendgenom je oko 70 posto.

U slučaju kliničke sumnje na lom, ali i negativnog rendgenskog nalaza, potrebno je provesti dodatnu radiološku dijagnostiku. Tradicionalno, pacijenti sa sumnjom na frakturu skafoida i negativnim rendgenom su dva tjedna u gipsu, nakon čega se ponovio obavlja rendgenski pregled. To povećava osjetljivost na 91 posto, ali istovremeno znači da su bolesnici bez prijeloma nepotrebno nosili gips. MR pregled rano nakon traume se pokazao da ima koristi u obliku rane i sigurne dijagnoze s osjetljivošću od 99-100 posto, te da se mogu otkriti i drugi prijelomi šake Ako se MR ne može ponuditi kao drugi izbor, treba razmotriti CT, ali osjetljivost je nešto niža, 93–95 posto, u usporedbi s MR-om.

Pravilna klasifikacija i opis izgleda prijeloma određuje koji se tretman može preporučiti. Prijelomi skafoida koji su dislocirani ili nestabilni često zarastaju polako i imaju povećan rizik od razvoja pseudartroze.

Prijelom scafoida može doći u kombinaciji s oštećenjem karpalnog ligamenta, što povećava rizik za nestabilnost prijeloma.