Antifosfolipidni syndrom

Antifosfolipidni sindrom ( Hughesov sindrom ), još nazivan i „sindrom ljepljive krvi“ ili „sindrom fosfolipidnih protutijela“ prvi put je opisan 1983.g.od dr Graham Hughesa u časopisu.

Antifosfolipidni sindrom ( Hughesov sindrom ), još nazivan i „sindrom ljepljive krvi“ ili „sindrom fosfolipidnih protutijela“ prvi put je opisan 1983.g.od dr Graham Hughesa u časopisu British Medical Journal. Jedna je od samo dviju novih bolesti kraja 20.st., a druga je AIDS.
Bolest se očituje ponavljanom arterijskom i venskom trombozom, gubitkom trudnoće i/ili trombocitopenijom, uz prisutnost antifosfolipidnih protutijela u krvi. Dijeli se na primarni oblik – gdje ne postoji povezanost s nekom drugom bolešću; te sekundarni, koji je povezan sa sistemskim eritematoznim lupusom ( u preko polovine oboljelih prisutna antifosfolipidna antitijela )  ili nekim drugim reumatološkim ,tj.autoimunim poremećajem. Danas ta podjela služi isključivo u akademske svrhe.
Učestalost je teško ustvrditi, jer se specifična protutijela javljaju i u brojnim dr.bolestima( za vrijeme infekcije bakterijama, virusima – hepatitis, HIV; ili parazitima- malarija), kod uzimanja antibiotika, kokaina, hydralazina, procainamida i kinina, čak i u određenom postotku zdravih ljudi ( oko 2 %). Novije studije (2010.) povezuju i Epstein-Barr virus kao antigen. Češće se javlja kod žena, karakterističan je za mlađu populaciju, ali se javlja i kod djece (u literaturi podatak o djetetu starom 8 mjeseci), te starijih ljudi.
Novije studije pokazujui visku prevalenciju metaboličkog syndroma kod pacijenata s APS.

Patogeneza

Dolazi do promjena u homeostatskoj regulaciji zgrušavanja krvi, točan mehanizam nastanka tromboze još je uvijek neobjašnjen.Nekoliko teorija se temelji na aktivnosti antifosfolipidnih protutijela:

  • defekt u staničnoj apoptozi, pa dolazi do vezivanja proteina plazme na fosfolipide membrane i stvaranja fosfolipidno-proteinskog komplexa, koji onda postaje meta protutijela,
  • stvaranje antitijela usmjerenih protiv faktora koagulacije, uključujući protrombin, protein C, protein S te anexine, snižavanje razine anexina V je mogući mehanizam,
  • aktivacija trombocita te povećana adherenost samog endotela,
  • aktivacija endotela krvnih žila, pa je olakšano povezivanje trombocita i monocita,
  • reakcija antitijela na oksidirani LDL ( lipoprotein niske gustoće ), što predisponira razvoj ateroskleroze i infarkta miokarda,
  • antikardiolipinska antijela se povezuju sa sniženim razinama prostacyclina, koji sprečava skupljanje trombocita u nakupine.

Klinička slika

Tromboza

Nastup epizodan i nepredvidljiv, može u malim, srednjim ili velikim krvnim žilama. Lokacija može biti:

  • cerebralni vaskularni sustav,
  • koronarne arterije,
  • plućni vaskularni sustav,
  • arterije i vene extremiteta,
  • jetrene i bubrežne vene,
  • očne arterije i vene,
  • nadbubrežne žlijezde.

Venska tromboza se uglavnom očituje otokom nogu, pojavom ascitesa, tahipnejom, perifernim edemina ili abnormalnim nalazom fundoskopije kod pregleda očiju.
Arterijska tromboza se uglavnom očituje pojavom  moždanog udara ili znakovima infarkta, uz čest nalaz gangrene donjih extremiteta.

Patologija trudnoće

Ponavljani spontani pobačaji u 2.ili 3. tromjesječju trudnoće često su prvi znak ovog sindroma. Isto tako se može pojaviti kao preuranjeni porod uz pojavu teške preeklampsije, eklampsije ili insuficijencije placente, ili i neobjašnjiva smrt ploda.

Poremećaj središnjeg živčanog sustava

Rezultat cerebrovaskularne tromboze se očituje kao tranzitorna ishemična ataka ( TIA ) ili razni oblici moždanog udara.Oko 50 % moždanih udara prije 50.godine života je uzrokovano s APS. No mogu se javiti i netrombotski neurološki simptomi kao što su : migrenozne glavobolje, osciloskopija, koreja, transverzni mijelitis, Guillain-Barreov sy,prolazna globalna amnezija, te u rijetkim slučajevima čak i demencija.

Druge manifestacije

Jedna od karakterističnih kožnih promjena je livido reticularis. To je angiopatija s pojavom mrežolikih ili prstenastih pjega, unutar kojih se vide lividna i blijeda područja kože. Na koži se mogu pojaviti i bolne purpure, ulcerozne promjene i razni oblici tromboflebitisa. Mogu se pojaviti i mitralna insuficijencija ( Libman-Sackov endokarditis ) i razni srčani šumovi.

Dijagnostika

Pretrage krvi uključuju:

  • VDRL/RPR (test na sifilis,koji može biti lažno pozitivan kod ovih bolesnika),
  • lupus antikoagulant,
  • produženi PTT,
  • kardiolipinska antitijela.

Ključ dijagnoze je u pozitivnom nalazu antifosfolipidnih antitijela (aPL) u krvi.Mora biti pozitivan bar jedan od sljedećih kriterija:

  • prisutnost LAC (lupus antikoagulant) antitijela u plazmi u 2 različita navrata s razmakom od bar 12 tjedana
  • prisutnost umjerenog ili velikog broja aCL (antikardiolipinskih) antitijela (IgG ili IgM) u serumu ili plazmi u 2 ili više navrata s razmakom od bar 12 tjedana.
  • prisutnost umjerenog ili velikog broja anti-beta-2 glikoproteinskih antijela (IgG ili IgM) u 2 ili više navrata s razmakom od barem 12 tjedana.

Od laboratorijskih nalaza najčešći i gotovo specifičan nalaz je trombocitopenija, koja je uz LAC glavni pokazatelj visokog rizika za nastanak tromboze. Ali, ako broj trombocita padne na manje od 50 000 po mikrolitru, povećana je opasnost i od krvarenja.
Ako su prisutna IgM aCL antitijela, često je nuznalaz i hemolitička anemija.
Neki serološki testovi za sifilis mogu biti pozitivni kod određenih pacijenata, jer se aPL antitijela vežu za lipide u testu i daju lažno pozitivan rezultat, pa su specifični testovi za sifilis koji koriste rekombinantne antigene redovito negativni.
Za potvrdu trombotskog događaja koriste se CT i MRI, a doppler ultrazvuk za otkrivanje duboke venske tromboze. UZV srca važan je za otkrivanje zadebljanih srčanih zalistaka, otkrivanja vegetacija ili insuficijencije zalistaka.
Razlika od upalnih autoimunih bolesti je patohistološka analiza kože i drugih zahvaćenih tkiva, koja pokazuje trombozu bez perivaskularne upale ili leukocitoklastičnog vaskulitisa. Biopsija zahvaćenih bubrega pokazuje mikro trombe u glomerulima i malim žilama.
Kriterij za dijagnozu  je jedna klinička manifestacija i jedan laboratorijski nalaz. Pozitivni serološki testovi se moraju ponoviti za 12 tjedana, da bi se mogla potvrditi dijagnoza

Terapija

Terapija se daje individualno za svakog pacijenta, ovisno o kliničkom stanju i povijesti bolesti. Asimptomatskim pacijentima s pozitivnim krvnim nalazima se ne daje nikakva posebna terapija.
Kod tromboze treba provesti kompletno antikoagulacijsko liječenje intravenoznom ili subkutanom primjenom heparina, a dalje se nastavlja s varfarinom. INR bi se trebao kretati između 2,0-3,0 za vensku i 3,0 za arterijsku trombozu. Kod teških slučajeva može se pokušati s kombinacijom varfarina i acetilsalicilne kiseline, terapija je često doživotna.
Kod žena s APS u generativnoj dobi, u prenatanoj i postpartalnoj skrbi preporuča se profilaksa ako nisu imale trobozu u anamnezi, a kompletno antikoagulacijsko liječenje, ako su imale trombotske incidente. Ako su ranije izgubile trudnoću, trebale bi profilaktički primati niskomolekularni heparin i acetilsalicilnu kiselinu u niskoj dozi (Andol). Terapija se prekida u doba poroda i nastavlja još barem 6-12 tj. nakon poroda. Ponekad je potrebna plazmafereza. Varfarin je u trudnoći kontraindiciran zbog teratogenosti, ali se može uzimati tijekom dojenja, jer ne prelazi u majčino mlijeko.

Profilaksa

Eliminacija svih rizičnih faktora: pušenje, uzimanje oralnih kontraceptiva,hipertenzija ili hiperlipidemija. Acetilsalicilna kiselina se često koristi kao profilaksa, iako je učinkovitost još uvijek dvojbena. Kod alergičnih na acetilsalic.kis.može se davati klopidogrel. Kod HLP trebalo bi koristiti statine.
Faktori rizika su:

  • lupus, Sjogrenov sy, ili neke druge autoimune bolesti,
  • hepatitis C,sifilis, Citomegalovirus (CMV), parvovirus B 19,
  • lijekovi kao što su hidralazin i neki antiepileptici,
  • genetika,
  • ženski spol.

Prognoza

Uz pravilno liječenje i promjenu životnog stila, većina pacijenata s primarnim APS živi normalno. Kod određenog broja, unatoč terapiji, se nastave javljati trombotske epizode, takve osobe često umiru u mlađoj životnoj dobi.
Kod sekundarnog oblika sindroma prognoza je slična kao i kod primarnog, ali morbiditet i mortalitet  ovise i o autoimunoj bolesti koja je u podlozi.
Povišen krvni tlak ili nešto veći titar IgG aCL antitijela su rizičan faktor za 1.trombotsku epizodu kod asimptomatskih bolesnika s pozit.aPL antitijelima, te bi im trebalo davati primarnu antitrombotsku profilaksu. Žene s aPL antitijelima, koje su imale ponavljane pobačaje, mogle bi imati uredan tijek budućih trudnoća , uz th.acetilsalicilnom kiselinom i heparinom.

Katastrofalni antifosfolipidni sindrom

ASHERSONOV sindrom je posebno težak oblik ove bolesti, kod kojeg dolazi do 50 % smrtnosti. Kriteriji za dg. su:

  • vaskularna tromboza u 3 ili više organa ili tkiva,
  • dokaz tromboze malih krvnih žila u bar jednom organu ili tkivu,
  • razvoj svih manifestacija bolesti istodobno ili unutar tjedan dana,
  • laboratoriski dokaz aPL antitijela.

Bolest se klinički očituje višestrukim organskim zatajenjem i tkivnom nekrozom, te je zato najčešće potrebna amputacija extremiteta.
Glavnu ulogu u razvoju ovog oblika sindroma imaju citokini, koji aktivacijom dovode do „citokinske oluje“. Točan uzrok bolesti nije poznat, ali postoje neki okidači koji nerijetko blaži oblik bolesti transformiraju u katastrofalan – infekcija, trauma, lijekovi ili operativni zahvat.

Liječenje

Potrebno je intenzivno antikoagulacijsko liječenje, plazma fereza i kortikosteroidi, često bez velikog uspjeha. Korisni mogu biti intravenski imunoglobulin i ciklofosfamid, posebno ako je katastrofalni APS povezan sa sistemskim eritematoznim lupusom.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Crijeva

Sindrom iritabilnog crijeva

Sindrom iritabilnog crijeva (IBS) predstavlja kompleksni funkcionalni poremećaj gastrointestinalnog trakta koji često izaziva abdominalne bolove i promjene u pražnjenju crijeva. Iako se često javlja, IBS ostaje bolest nepoznate etiologije, što je izazvalo potrebu za istraživanjem fiziologije crijevnog neurološkog sustava, odnosa između crijeva i središnjeg živčanog sustava te uloge mikrobiote. Prema Rimskim IV kriterijima, IBS se […]

Alfa lanci

Kolagen – izvor mladosti?

Kolagen je glavni strukturni protein u tijelu, čini 30% ukupnih proteina. Pruža strukturu, potporu i snagu koži, mišićima, kostima i vezivnom tkivu (hrskavica, ligamenti i tetive). Nalazi se i u organima, krvnim žilama i sluznici crijeva. Pomaže tkivima da budu jaka i otporna na istezanje. Struktura kolagena Kolagen je vlaknasti protein sastavljen od trostruke heliks […]

Krv

Je li zabrinjavajuće ako sam na stolici vidjela krv?

Ankilozantni spondilitis

Ankilozantni spondilitis

Ankilozantnispondilitis je kronična upalna reumatska bolest nepoznate etiologije, karakterizirana zahvaćenošću sakroilijakalnih zglobova i kralješnice te povezanošću s antigenom HLA B27. Zajedno sa psorijatičnim artritisom, enteropatskim artritisom, reaktivnim artritisom i nediferenciranim spondiloartritisom, ubraja se u skupinu bolesti koje se zajednički nazivaju seronegativnim spondiloartritisima. Bolest se češće javlja u muškaraca (oko 3 puta češće nego u žena), a dob […]

Krv u stolici

Krv u stolici – imam li razloga za brigu?

B.Fit

Na meniju je zdraviji život

Za dugoročne rezultate nije dovoljno samo smanjiti količinu hrane koju jedemo, već je potrebno malim promišljenim koracima svakoga dana mijenjati svoje navike. Jeste li znali da je pretilost zapravo kronična metabolička bolest koja često uz sebe veže druge bolesti i stanja kao što su šećerna bolest tipa 2, povišen krvni tlak, bolesti srca i krvožilnog […]

Iz iste kategorije

Ginekologija

Ciste korioidnog pleksusa fetusa u trudnoći (CPC)

Korioidni pleksus (latinski- plexus chorioideus), sastoje se od spleta krvnih žila koje su obložene ependimom, on oblaže krvne žile poput resica. Korioidni pleksus proizvodi cerebrospinalnu tekućinu. Ta tekućina oblaže mozak i kralježničku moždinu i struji kroz moždane komore. U čovjeka se u likvorskim prostorima nalazi 100 do 150 ml likvora. Tijekom 6-8 sati prosječno se […]

Ginekologija

Probiotici i rak vrata maternice

Anaerobne bakterije koje žive u rodnici te laktobacili, L.crispatus, L. gasseri i L. jensenii proizvode mliječnu kiselinu i H2O2 i tako stvaraju pH od 3,8 do 4,5. Tim se postiže kisela sredine koja služi kao zaštitni faktor i pridonosi zdravlju sluznice. Takav nizak pH, odnosno kisela sredina rodnice onemogućuje i sprječava rast drugih vrsta bakterija […]

Ginekologija

Kada bi mogla nastupiti menstruacija?

Ginekologija

Probiotici i žensko zdravlje – 6. dio

VULVOVAGINALNA ATROFIJA I PROBIOTICI Ulaskom žene u perimenopauzu smanjuje se funkcija jajnika. U postmenopauzi dolazi do pada razine steroidnih hormona, estrogena ali i androgena. U rodnici, mokraćnoj cijevi, mjehuru i mišićima dna zdjelice nalaze se estrogenski receptori tako da su ti organi vrlo osjetljivi na razinu hormona estrogena. Epitel (sluznica) tih organa u postmenopauzi postaje […]

Ginekologija

Što znači: Dilatacija pijelona lijevog bubrega ploda?

Ginekologija

Probiotici i žensko zdravlje – 5. dio

Potrebno je podsjetiti se što je bakterijska vaginoza? To je sindrom koji označava neravnotežu – između smanjenog broja laktobacila i anaerobnih bakterija, posebno Gardnerelle vaginalis i Prevotelle čiji broj raste. Taj sindrom nije zapravo prava upala, no može biti spolno prenosiva bolest. Bakterijske vaginoze nastaju sinergizmom brojnih anaeroba i Gardenrelle, te su vrlo rezistentne bakterije […]

Ginekologija

Probiotici i žensko zdravlje – 4. dio

Učinak probiotika na zdravlje ženskog reproduktivnog sustava još je uvijek predmet brojnih istraživanja i u neku ruku kontraverzan. U rodnici obitava 17 do 30 različitih vrsta bakterija. Njihova je normalna koncentracija 10 na 8 do 10 na 9 kolonija i 1 ml vaginalnog iscjetka.  Najpoželjniji mikroorganizam je Lactobacillus (Lactobacillus vaginalis). Žene koje gledaju i čitaju svoje PAPA testove […]

Ginekologija

Probiotici i žensko zdravlje – 3. dio

Bifidobakterije su povezane s pozitivnim učincima na zdravlje u probavnom sustavu, uključujući poboljšanu probavu laktoze. Ovaj probiotik također može spriječiti ili smanjiti proljev i može smanjiti simptome sindroma iritabilnog crijeva. Također blagotvorno utiču na razinu lipida. B. breve, B. longum subsp. infantis, B. bifidum i B. longum su najčešće bifidobakterije kod dojenčadi. Novorođenčad koja dobiva […]