U prvim godinama primjene hormonske kontracepcije, HK, u 1960-im godinama, govorilo se o blago povećanom riziku za rak dojke ili ginekološki rak. Kako se ubrzo ustanovilo, blago povišeni rizik za, između ostaloga i rak.

U prvim godinama primjene hormonske kontracepcije, HK, u 1960-im godinama, govorilo se o blago povećanom riziku za rak dojke ili ginekološki rak. Kako se ubrzo ustanovilo, blago povišeni rizik za, između ostaloga i rak, pripisivao se količini hormona. U svom daljnjem razvoju, u hormonskoj kontracepciji smanjivanje su količine estrogenske komponente (do prije nekoliko godina to je bio isključivo etinil-estradiol; od nedavno je na tržištu kontraceptiv s estradiol-valeratom kao estrogenskom komponentom – taj sintetski estrogen još se naziva prirodnim estrogenom, jer je po kemijskom sastavu najsličniji humanom estrogenu), a gestagenska komponenta je u svakom narednom kontraceptivu bila drugačija i imala je drugačiji učinak na organizam žene.
Međutim, iz vremena početaka hormonske kontracepcije ženama je ostao u sjećanju upravo podatak o (blago) povišenom riziku za rak. To su mahom majke današnjih potencijalnih korisnica HK, pa je na nama, ginekolozima, da uvijek iznova educiramo ciljanu populaciju i ukazujemo na ne samo kontracepcijsku korist hormonske kontracepcije nego i na sigurnost njene primjene, što su potvrdile mnoge opsežne studije u zadnjih 10-20 godina.

 Istraživanja su pokazala sljedeće:

• hormonska kontracepcija smanjuje rizik za ginekološki rak za 50-60%, za kolorektalni rak za 20-40%,
• hormonska kontracepcija ne povisuje rizik za rak dojke ni za melanom,
• hormonska kontracepcija dovodi se u vezu s većom pojavnošću raka vrata maternice, naročito ranih stadija bolesti, međutim dobrim dijelom se to zapažanje povezuje s redovitim i češćim ginekološkim kontrolama korisnica HK, pa se i početni rak vrata maternice dijagnosticira češće, odnosnorak cerviksa dijagnosticira se u ranijoj, početnoj fazi.
• za neke oblike raka (rak endometrija i rak jajnika) HK ima i rezidualnu zaštitu, što znači da protektivni učinak traje i 20-30 godina iza prestanka uzimanja HK.

Svaku potencijalnu korisnicu hormonske kontracepcije potrebno je prije uzimanja HK primjereno obraditi (razgovor, anamneza, ginekološki pregled na ginekološkom stolu uz uzimanje uzoraka za citološku analizu i ginekološki ultrazvučni pregled, te osnovne hematološko-biokemijske pretrage) i procijeniti ima li kontraindikacija za uzimanje HK. Ukoliko kontraindikacija nema, otprilike 3-6 mj iza početka uzimanja HK učiniti će se prva kontrola (razgovor o dojmovima o HK, mjerenje arterijskog tlaka i tjelesne težine, osnovne laboratorijske pretrage, te predložiti plan za dalje), a potom ista jednom godišnje, dok god se HK uzima.
Uz uredne kontrolne nalaze i dobro opće stanje korisnice, hormonska kontracepcija se smije uzimati do planirane trudnoće, bez tzv. pauza (što je zapravo vitium artis).