Inhibitori protonske pumpe (IPP) glavni su lijekovi u liječenju poremećaja vezanih za prekomjerno lučenje kiseline, te se smatraju sigurnim sredstvima u općoj populaciji.

U otprilike dvije trećine žena za vrijeme trudnoće se javlja žgaravica. Porijeklo dispeptičkih tegoba je multifaktorijalno, ali glavni čimbenici su smanjenje tonusa donjeg sfinktera jednjaka uzrokovanog ženskim spolnim hormonima, poglavito progesteronom, čija je razina u trudnoći povišena. Iako su teške komplikacije refluksa (vračanje želučane kiseline iz želuca u jednjak) u trudnoći rijetke, simptomatsku gastroeezofagealnu refluksu bolest bi trebalo liječiti u trudnoći.

Današnje liječenje se temelji na tzv. „step-up“ algoritmu, dakle započima se promjenama životnih navika i dijetetskim mjerama (količinski manji obroci, raspodijeljeni u otprilike 5 obroka dnevno, ne jesti začinjenu hranu, ne piti kavu, gazirana pića, spavanje na povišenom uzglavlju), a potom korištenje antacida ili sukralfata kao prvu liniju terapije.

Iz dana u dan sve je veći broj znanstvenih dokaza o sigurnosti korištenja IPP u trudnoći, poglavito omeprazola, koji je najstariji lijek ove skupine.

Liječnici iz Toronta, Kanada, publicirali su 2006. godine pregledni članak o korištenju IPP tijekom trudnoće i dojenja u časopisu „Canadian Fimily Physician“ te su saželi dosadašnje svjetske znanstvene spoznaje o ovoj tematici, koje navodimo.

Multicentrična prospektivna studija provedena na 113 majki koje su uzimale omeprazol tijekom trudnoće, a većina ga je uzimala tijekom organogeneze (vrijeme embrionalnog razvoja kada se razvija većina organskih  sustava, u početku trudnoće), ukazuje da nije zabilježena povećana stopa većih malformacija u usporedbi sa kontrolnom skupinom.

Dakle stopa spontanih pobačaja, prijevremenih poroda, završavanja trudnoće carskim rezom, zdravstvenih tegoba novorođenčadi i porođajna težina djeteta, nisu se razlikovali kod majki koje su uzimale omeprazol ili  antagonist histaminskih H2 receptora ili kontrolne grupe zdravih žena koje su uzimale netraratogene lijekove (dakle one koji ne uzrokuju malformacije).

Velika studija provedena u Švedskoj ma 955 djece čije su majke uzimale omeprazol tijekom trudnoće ukazuju na slične rezultate. Čak 863 trudnica je uzimalo lijek tijekom prvog trimestra, a ostatak od 92 trudnice, je uzimao omeprazol nakon prvog trimestra. Porođajna težina, stopa prirođenih malformacija i perinatalna smrt, nisu se razlikovali od rezultata opće populacije, ukazujući na sigurnost lijeka.

Publiciran je vrlo interesantan prikaz 41-jednogodišnje trudnice koja je imala tešku refluksu bolest, a ranitidin i cisaprid su bili neučinkoviti, stoga se ordinirao omeprazol (20 mg dnevno) tijekom trećeg trimestra trudnoće i dojenja. Nisu zabilježene fatalne nuspojave, a koncentracija lijeka u majčinom mlijeku je bila minimalna, upućujući na ograničeno izlučivanje omeprazola u mlijeko.

Slični rezultati nedavne multicentrične studije sa pantoprazolom, ukazuju na sigurnost lijeka u trudnoći i kod dojenja za čedo.
Za sada nema informacija o ezometrazolu, koji S-izomer omeprazola, stoga se pretpostavljaju slični rezultati.

Ezomeprazol, koji također pripada skupini  IPP, iz dosadašnjih prikaza slučaja i jedne veće studije na 62 trudnice, ukazuju da nije zabilježena povećana stopa malformacija djeteta u usporedbi sa kontrolnom skupinom.

Zaključno možemo istaknuti, da je do sada najveći broj studija o sigurnosti korištenja IPP tijekom trudnoće i dojenja na fetalni razvoj, napravljen sa omeprazolom, najstarijim medikamentom iz te skupine, stoga ga čini lijekom izbora za sada iz skupine IPP.

Međutim, potrebno je istaknuti da se trudnice i dojilje u slučaju pojave žgaravice prvenstveno trebaju konzultirati sa svojim liječnikom (specijalistom obiteljske medicine te ginekologom) koji će preporučiti korištenje sigurnog i učinkovitog sredstva u liječenju dispepsije, uz naravno preporuke higijensko-dijetetskih mjera.