Jedna od najtežih situacija u životu roditelja je saznanje kako dijete boluje od maligne bolesti. Neki od savjeta kako bi trebalo razgovarati s oboljelim djetetom slijede u nastavku teksta.

Neki malignomi, ne samo ginekološki, mogu se javiti i u dječjoj dobi, a neki su i karakteristični za dječju dob.

Jedna od najtežih situacija u životu roditelja je saznanje kako dijete boluje od maligne bolesti. Tada roditelji sami moraju pronaći snagu za suočiti se s novonastalim stanjem. Potpora šire obitelji i prijatelja sasvim sigurno je dobrodošla, ali treba poštovati i želju roditelja ako žele da se sa svime nose sami, unutar svoja četiri zida, barem neko vrijeme.

Kako bi trebalo razgovarati s oboljelim djetetom, s braćom i sestrama oboljelog djeteta, kako odgovoriti na pitanja oboljelog djeteta, koja će se samo gomilati, …

Neki od savjeta na navedeno slijede u nastavku teksta.

Pitanja koja roditelji oboljelog djeteta mogu imati

U novonastaloj, nepredvidivoj i teškoj situaciji, roditelji moraju brzo reagirati na način da se dijete osjeća sigurno i zaštićeno. Od stručnjaka, najčešće liječnika i drugog medicinskog osoblja koje skrbi o oboljelom djetetom trebali bi dobiti informacije o samoj prirodi bolesti, o načinima i mogućnostima liječenja, o popratnim nuspojavama, o uspjehu liječenja i daljnjoj prognozi bolesti, o očekivanim promjenama raspoloženja i oboljelog djeteta i roditelja, o mogućnostima potpore u zajednici i drugo. Kako ipak roditelj najbolje poznaje svoje dijete, roditelji bi sami trebali pronaći način ponašanja s oboljelim djetetom, od toga kada, kako i koliko informacija oboljelom djetetu dati, do toga kako se međusobno podupirati i, napokon, kako sebi rastumačiti situaciju i kako sebe motivirati da pred djetetom ne pokazuju pretjeranu brigu i strah.

S obzirom na prirodu bolesti i liječenje koje će se provoditi, roditelji trebaju dijete pripremiti na popratne pojave, kao što su gubitak kose, (naglo) mršavljenje (rjeđe debljanje), fizičku nemoć, promjene raspoloženja (pa i misli o suicidu) itd.

Pitanja koja oboljelo dijete može imati

Oboljelo dijete u višoj životnoj dobi primjećivat će da je drugačije od drugih, najprije školskih prijatelja, da mora ići na tretmane na koje druga djeca ne idu, da počinje izgledati drugačije (ovisno o bolesti, koliko bolest utječe na fizički izričaj), da nisu u stanju obavljati neke aktivnosti kao ranije i drugo. Kada im se obazrivo priopći kako su bolesni, neminovno će uslijediti pitanje „Zašto baš ja“. Na to pitanje ni roditelj ni nitko nema odgovor. Ali roditelj treba pronaći načina i snage odgovoriti i na to, a u odgovaranju se nikako ne smije osjetiti ljutnja, bijes, nemoć ni bilo koja slična reakcija. Roditelj u takvoj situaciji treba „povući za dvoje“, treba i oboljelo dijete i sebe ohrabriti.

Razgovor s oboljelim djetetom

Svakako se sadržaj i način razgovora mora prilagoditi dobi djeteta. Tako je za oboljelo dijete koje još nema godinu dana jako važno okružiti ga dragim igračkama i uopće u bolničkoj sobi nastojati stvoriti što više poznatu okolinu. Za dijete do dvije godine starosti važno je poštovati ritam budnosti i spavanja i hranjenja, najviše što medicinski tretmani to dopuštaju. Djecu iznad dvije godine starosti treba pripremiti na činjenicu kako će trebati uzimati lijekove (na usta ili u vidu injekcija/infuzija), koji će im pomoći da se opet igraju s prijateljima i da ozdrave. Dijete tinejdžerske dobi ne bi trebalo sputavati u proživljavanju „ludih godina“, koliko je to s obzirom na dijagnozu dozvoljeno. Važno je njegovati i podupirati njihovu želju da budu kao i drugi, da se ne osjećaju posebno u negativnom smislu.

Važno je i za roditelja i za oboljelo dijete, koliko god je to moguće, ne remetiti svakodnevnu rutinu (odlazak na posao/povratak s posla, odlazak u školu/povratak iz škole, aktivnosti koje se inače odvijaju u slobodno vrijeme i roditelja i oboljelog djeteta, …). Jedino, neprimjetno, nastojati što više vremena provoditi s oboljelim djetetom (npr. umjesto da svatko čita svoje novine u drugoj prostoriji, čitajte ih skupa u istoj, komentirajte).

Pozitivno bi bilo čim ranije kontaktirati i uključiti se u grupe potpore, gdje su i roditelji koji su sve ovo već prošli, od kojih su neki svoju djecu i izgubili na tom putu i gdje se puno može saznati i naučiti o praktičnim i svakodnevnim situacijama, koje jedino roditelji koji su već suočeni sa sličnom situacijom najbolje razumiju.