Menopauza doslovce znači posljednja menstruacija (o tome se, dakle, zaključuje retrogradno, unazad, prateći period od godine dana bez krvarenja) i nastupa oko 50-te godine života.

Otprilike 5 godina prije menopauze (premenopauza) počinju promjene kojima u konačnici završava reproduktivnorazdoblje žene, a period iza menopauze uobičajeno se naziva postmenopauza, odnosno iza 70-te godine života senij. U svakodnevnom govoru nema takve preciznosti, pa se pod pojmom menopauze podrazumijeva cijeli vremenski period premenopauze, menopauze i postmenopauze.

Urogenitalne infekcije u žena menopauzalne dobi – zbog čega to posebno razmatramo?
Ima više razloga. Naime, sve promjene u menopauzi posljedica su manjka/nedostatka estrogena, ženskog spolnog hormona o kojemu ovisi uredan integritet cjelokupnog organizma žene. O estrogenima ovisi, između ostaloga, elastičnost krvnih žila, uredne kvalitativne osobine krvi, uredna opskrbljenost kisikom različitih tkiva, organa i organskih sustava, elastičnost i čvrstoća mišićja, ligamenata, kostiju, uredne osobine sluznice rodnice i organa mokraćnog sustava i slično.
U stanjima bez estrogena, pa tako i u menopauzi, sve je to narušeno. Sluznica urogenitalnih organa je atrofična, suha, krvne žile su ne više tako elastične, stvaraju se plakovi, naslage, po unutarnjoj stijenci krvnih žila, zbog čega je slabija prokrvljenost i opskrbljenost kisikom u stanicama.

To su sve stanja koja pogoduju razvoju raznih upala i njihovom kronicitetu, dugotrajnosti. Zbog slabosti potpornog sustava dna male zdjelice (slabiji ligamenti i mišićje dna male zdjelice) dolazi do descenzusa, spuštanja urogenitalnih organa i slabosti mokraćnog mjehura i mokraćovoda, što za posljedicu ima inkontinenciju mokraće, nevoljno otpuštanje mokraće ili zadržavanje mokraće u organima mokraćnog sustava. U toj su dobi česte i neke druge kronične bolesti, koje organizam čine manje otpornim i drugim mehanizmima pogoduju trajanju upalnih procesa bilo koje lokalizacije (npr. Diabetes mellitus, šećerna bolest).

To su sve razlozi zbog kojih su razne upale u području urogenitalnog sustava česte i teško se liječe. Dakako, prije negoli se počne s antibiotskom terapijom, potrebno je učiniti primjerenu dijagnostičku obradu – minimalno osnovne pretrage krvi, sediment urina i urinokulturu, potom prepisati antibiotik prema antibiogramu. Ukoliko je urinokultura sterilna (mikrobiološka analiza urina) i ukoliko su uredni nalazi mikrobiološke analize uzoraka iz rodnice, odnosno s vrata maternice, a žena i nadaje ima subjektivne smetnje, savjetuje se primjena antibakterijskih dezinficijenasa i konzumacija 2-3 litre tekućine dnevno (najbolje urološkog čaja, soka od brusnice i slično).
Ako se tegobe i iza toga nastave, potrebna je detaljna uroginekološka obrada, te prema nalazima koje će se učiniti napraviti daljnji terapijski plan za pacijenticu.
U svakom slučaju, prvi korak je posjeta izabranom ginekologu, koji će vas redom uputiti što i kada činiti.