Europsko kardiološko društvo je krajem prošle godine objavilo dokument: Sex Differences in Arterial Hypertension: Key Points (Spolne razlike u arterijskoj hipertenziji: ključne točke) u kojem se obrađuju spolne razlike u patofiziologiji i terapiji arterijske hipertenzije. Autori u tom tekstu ističu da je arterijska hipertenzija, a osobito povišen sistolički arterijski tlak i dalje glavni čimbenik rizika obolijevanja i smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti (KVB), te ukupne smrtnosti u svijetu. Na arterijski tlak i njegovu regulaciju utječu biološki učinci spolnih kromosoma, spolnih hormona i reproduktivni događaji. Spolne razlike u prevalenciji arterijske hipertenzije povezane su s etničkim razlikama, komorbiditetima, socioekonomskim statusom, obrazovanjem, onečišćenjem okoliša u srednjoj i starijoj životnoj dobi pojedinaca. Najnovija istraživanja pokazuju da je kod žena rizik od kardiovaskularnih komplikacija počinje već kod nižih vrijednosti arterijskog tlaka u odnosu na muškarce.

Do rane srednje dobi muškarci imaju veće vrijednosti sistoličkog i dijastoličkog arterijskog tlaka. Nakon 40-te godine života arterijski tlak značajnije raste kod žena što je povezano i s menopauzom. Porast arterijskog tlaka u menopauzi kod žena povezan je i s porastom tjelesne težine i dobi. Starenjem u oba spola raste rizik nastanka arterijske hipertenzije. Prevalencija arterijske hipertenzije u odrasloj dobi iznosi 32% kod žena i 34% kod muškaraca. Postoji spolna razlika u regulaciji vaskularne funkcije i arterijskog tlaka. U toj regulaciji važnu ulogu imaju autonomni živčani sustav, sustav renin-angiotenzin-aldosteron (RAAS), bradikinin, dušikov oksid, moždani natriuretski peptidi i humoralni mehanizmi povezani sa spolnim kromosomima i hormonima.

Autonomni živčani sustav igra važnu ulogu u regulaciji arterijskog tlaka. Kod odraslih postoje spolne razlike u ravnoteži autonomnog živčanog sustava. Žene imaju veći porast simpatičke živčane aktivnosti i veći porast tjelesne težine u starijoj životnoj dobi. S godinama žene imaju nižu osjetljivost refleksa baroreceptora i nižu varijabilnost srčane frekvencije. Ženski spolni hormoni imaju važnu ulogu u regulaciji arterijskog tlaka, te je endogeni estrogen povezan s nižim arterijskim tlakom prije menopauze. Estrogeni utječu na regulaciju arterijskog tlaka djelovanjem na vaskularne, bubrežne i srčane stanice putem kalcija i kontrolom vazokonstrikcije (kontrola angiotenzina II, endotelina 1, kateholamina), kontrolom RAAS i endotelina.

Suprotno estrogenu muški spolni hormoni povećavaju arterijski tlak aktivacijom RAAS. Estrogeni smanjuju aktivnost renina i angiotenzin-konvertirajućeg enzima u plazmi, te povećavaju razinu angiotenzina i aldosterona, zadržavanje natrija. Progesteron se naprotiv suprotstavlja djelovanju aldosterona i sprječava zadržavanje natrija. Žene koje boluju od arterijske hipertenzije većinom imaju nižu razinu renina u odnosu na muškarce. Inhibicija RAAS kod žena prije menopauze u generativnoj dobi djelomično doprinosi zaštiti kardiovaskularnog sustava. S gubitkom estrogena u menopauzi kod žena se povećava osjetljivost na sol, povećava se sinteza vazokonstriktora (angiotenzina II, endotelina 1, kateholamina). Antihpertenzivna terapija kod žena u menopauzi poboljšava vaskularnu, odnosno endotelnu funkciju i time smanjuje kardiovaskularni rizik.

Pojedini čimbenici kardiovaskularnog rizika su povezani za spol. Kod muškaraca s erektilnom disfunkcijom, androgenom alopecijom (muški tip ćelavosti) povećava se rizik nastanka arterijske hipertenzije i KVB. Kod žena kod kojih se u trudnoći pojavi arterijska hipertenzija postoji rizik da ostane kronična bolest i povećava se kardiovaskularni rizik. Žene sa sindromom policističnih jajnika imaju veći rizik obolijevanja od arterijske hipertenzije.