Prevalencija arterijske hipertenzije u svijetu je u porastu, kao i porast broja starijeg stanovništva. Starenjem se povećava rizik nastanka arterijske hipertenzije kao posljedica strukturnih i funkcionalnih promjena arterija. Te promjene na stijenkama arterija dovode do porasta osobito sistoličkog tlaka, a dijastolički tlak se može sniziti. To uzrokuje porast tlaka pulsa, a on dodatno ubrzava proces ateroskleroze. U 90% hipertoničara starije životne dobi iznad 70 godina dijagnosticira se izolirana sistolička hipertenzija.

Drugi problem kod starijih osoba je česta pojava ortostatske hipotenzije koja označava pad arterijskog tlaka veći od 20/10mmHg prilikom zauzimanja uspravnog položaja tijela. Ona može dovesti do vrtoglavice, omaglice, smetnji vida, zbunjenosti, pa i gubitka svijesti, a posljedično dolazi do padova, ozljeda, porasta ukupnog i kardiovaskularnog mortaliteta. Češće se javlja uslijed nedovoljnog unosa tekućine ili prilikom uzimanja nekih lijekova, osobito diuretika, vazodilatatora, psihotropnih lijekova.

Što su veće vrijednosti arterijskog tlaka kod hipertoničara to je veći kardiovaskularni i cerebrovaskularni rizik. Ukoliko se arterijska hipertenzija ne liječi u mlađoj ili srednjoj životnoj dobi, povećava se rizik pada kognitivnih funkcija u starijoj dobi. Stariji bolesnici s arterijskom hipertenzijom kao i u mlađoj dobi trebaju usvojiti zdrave životne navike: održavati tjelesnu težinu u granicama normale, biti tjelesno aktivan, usvojiti mediteranski tip prehrane u smanjen unos soli, reducirati ili ukinuti konzumaciju alkoholnih pića, ne pušiti.

U liječenju arterijske hipertenzije u starijoj dobi, osobito iznad 80-te godine života treba voditi brigu o nekoliko čimbenika: pojava ortostatske hipotenzije, istovremeno uzimanje više lijekova (polifarmacija), prisustvo više bolesti (komorbiditeti), smanjena dosljednost uzimanja medikamentozne terapije (adherencija), prisutan određeni stupanj krhkosti organizma. Sve se više piše o krhkosti starijih osoba. Krhkost organizma označava smanjenu sposobnost organizma da odgovori na različite stresne čimbenike te povećanu sklonost organizma neželjenim događajima. Krhkost je posljedica smanjenja funkcioniranja organa i organskih sustava. Često se zamjenjuje s normalnim starenjem organizma. To je stanje koje uključuje pad fizičkog, kognitivnog, psihološkog i socijalnog funkcioniranja. Krhkost organizma je različita po svojoj težini kod pojedinih osoba, pa je važna procjena razine krhkosti koja se dijeli u 9 stupnjeva po svojoj težini:

1. Stupanj – osobe u izvrsnoj kondiciji
2. Stupanj – osobe u dobroj kondiciji bez akutnih simptoma bolesti
3. Stupanj – osobe koje dobro kontroliraju pojavu zdravstvenog problema
4. Stupanj – vulnerabilne osobe (ograničeno su aktivni, ali neovisni)
5. Stupanj – blaža krhkost (usporeni, u nekim aktivnostima im je potrebna pomoć)
6. Stupanj – srednja krhkost (trebaju pomoć u obavljanju vanjskih aktivnosti i kupanju)
7. Stupanj – teža krhkost (ovisni su o tuđoj pomoći u svim aktivnostima)
8. Stupanj – vrlo teška krhkost (potpuno su ovisni o drugima, pri kraju su života)
9. Stupanj – terminalno bolesni (ne moraju biti vidljivo krhki, ali očekivano trajanje života im je kraće od 6 mjeseci)