Kardiomiopatije su bolesti miokarda sa strukturnim i funkcijskim promjenama srčanog mišića.

Kod bolesnika koji imaju kardiomiopatiju isključena je koronarna bolest srca, arterijska hipertenzija, prirođene i stečene srčane greške. Temeljem funkcijskih i morfoloških karakteristika kardiomiopatije dijelima na dilatacijske, hipertrofijske, restrikcijske i aritmogenu displaziju desne klijetke. Osim ovih navedenih kardiomiopatija postoji još jedna manja skupina tzv. neklasificiranih kardiomiopatija. U ovu skupinu ubrajamo spužvastu kardiomiopatiju lijeve klijetke (engl. Noncompaction cardiomyopathi) i kardiomipatiju s  prolaznim baloniranim ili proširenim vrškom lijeve klijetke (engl. Tacotsubo cardiomyopathi). Što se tiče simptoma oni često variraju od vrlo blagog umora ili smetnji disanja pa do teškog stanja koje je karakterizirano otežanim disanjem i gušenjem, bolovima u prsima, po život opasnim srčanim aritmijama i nepodnošenjem niti najmanjih tjelesnih napora. Kako bolest napreduje tako su i simptomi izraženiji i s napredovanjem bolesti simptomi  su  isti kao i kod zatajivanja srca teškog stupnja.

Dijagnoza kardiomiopatije postavlja se brojnim dijagnostičkim postupcima. Kao i kod svih bolesti srca i krvnih žila pa tako i kod ove bolesti važna je anamneza i klinički npregled bolesnika. Dijagnostičke metode su elektrokardiogram (EKG), RTG snimka pluća i srca, transtorakalna i transezofagusna ehokardiografija, višeslojna kompjutorizirana tomografija (MSCT), koronarografija i ventrikulografija, biopsija miokarda, nuklearna magnetna rezonancija (NMR) i radionuklidna ventrikulografija.

Dilatacijska kardiomiopatija karakterizirana je proširenjem lijeve klijetke u kombinaciji sa sistoličkom disfunkcijom klijetke, a bez koronarne bolesti srca, arterijske hipertenzije i srčane greške. Hipertrofijska kardiomiopatija karakterizirana je zadebljanjem stijenke klijetke ili povećanjem mase miokarda, a bez povišenog krvnog tlaka ili srčane greške.
Restrikcijska kardiomiopatija karakterizirana je oštećenjem sistoličke funkcije klijetki uz normalan ili smanjen dijastolički volumen, te normalan ili smanjen sistolički volumen uz normalnu debljinu stijenke klijetki.

Aritmogena displazija desne klijetke karakterizirana je nalazom masnog i fibroznog tkiva u miokardu desne klijetke.
Učinjenim pretragama može se ustanoviti o kojoj se vrsti kardiomiopatije radi. Terapijski pristup ovisi o vrsti kardiomiopatije. Mogućnosti liječenja su medikamentima, ugradnja resinkronizacijskog elektrostimulatora srca i/ili kardiokirurškim zahvatima. U završnoj fazi bolesti u nekih kardiomiopatija jedini način liječenja je ugradnja uređaja za vantjelesnu potpomognutu cirkulaciju (engl. Ventricular Assist Device – VAD) ili transplantacija srca.

Iz Belupove ljekarne, u liječenju kardiomiopatija mogu se primijeniti lijekovi iz skupine inhibitora angiotenzinske konvertaze (ACE-inhibitori): IRUMED, IRUZID, RAMED, RAMZID; blokatora receptora angiotenzina (blokatori AT-2 receptora): VAL, VAL PLUS; i betablokatora: CARVELOL, NIBEL i BISOBEL; i diuretika: FURSEMID.