Mokraćna kiselina je produkt metabolizma purina. 2/3 mokraćne kiseline se izlučuje bubrezima, a 1/3 putem crijeva. Povišena koncentracija mokraćne kiseline u serumu ili hiperuricemija je koncentracija mokraćne kiseline > 6mg/dl (>356umol/l) kod žena i > 7 mg/dl (>416 umol/l) kod muškaraca. Ona nastaje u slučajevima povećane proizvodnje mokraćne kiseline u organizmu ili smanjenog izlučivanja mokraćne kiseline. Simptomi povećanog odlaganja kristala mokraćne kiseline u organizmu dovode artritisa i gihta. Međutim kod većine ljudi povećana koncentracija mokraćne kiseline u serumu ne dovodi do simptoma, te u tim slučajevima govorimo o asimptomatskoj hiperuricemiji. Godinama se istražuje povezanost hiperuricemije s kardiovaskularnim bolestima (arterijska hipertenzija, aterosklerotska bolest, fibrilacija atrija, zatajenje srca). Istraživanja su započela još prije 40-tak godina, a zadnjih godina sve više je dokaza da hiperuricemija ima ulogu u arterijskoj hipertenziji, šećernoj bolesti, aterosklerotskoj bolesti koja uključuje i koronarnu bolest, fibrilaciji atrija, kroničnoj bubrežnoj bolesti. Dok je mokraćna kiselina u fiziološkim koncentracijama ona ima antioksidativno djelovanje, te time štiti stanice od oksidativnog stresa. Međutim pri povećanoj koncentraciji dolazi do različitih nepovoljnih molekularnih mehanizama s povećanom oksidativnom aktivnošću koji su odgovorni za razvoj kardiovaskularnih bolesti: oksidativni stres, povećan upalni odgovor, endotelna disfunkcija, inzulinska rezistencija.  Nezdrave životne navike, kao što su loša ishrana, konzumacija alkoholnih pića, smanjena tjelesna aktivnost, pretilost povećavaju koncentraciju mokraćne kiseline u serumu.  Koncentracija mokraćne kiseline raste i kod osoba s oštećenom bubrežnom funkcijom.

Povećana koncentracija mokraćne kiseline svojom ulogom u oksidativnom stresu i poticanjem upalnih markera sudjeluje u razvoju raznih kroničnih upalnih bolesti. Aktivacija upalnih procesa je ključna u razvoju kroničnih upalnih bolesti kao što su i kardiovaskularne bolesti. Povećana koncentracija mokraćne kiseline poticanjem upalnih procesa u stanicama sudjeluje i u procesu razvoja ateroskleroze. Nisu u potpunosti jasni molekularni mehanizmi mokraćne kiseline koji potiču razvoj ateroskleroze. Zna se da endotelna disfunkcija, oksidativni stres, upala i razvoj plakova imaju ključnu ulogu u razvoju ateroskleroze, a time i koronarne bolesti srca. Stoga je mokraćna kiselina  potencijalni čimbenik rizika kardiovaskularne bolesti. Oksidativni stres  i upala također mogu biti patofiziološka osnova razvoja inzulinske rezistencije i šećerne bolesti. Za sada istraživanja nisu dokazala jasnu uzročnu vezu hiperuricemije i šećerne bolesti. Nema još sigurnih dokaza o izravnoj povezanosti hiperuricemije i arterijske hipertenzije, premda je u nekim istraživanjima uočen slabiji odgovor na antihipertenzivnu terapiju kod osoba s hiperuricemijom.

Fibrilacija atrija je čest poremećaj srčanog ritma čiji su čimbenici rizika: starija životna dob, arterijska hipertenzija, pretilost, šećerna bolest, bolesti srca. U mnogim istraživanjima je ustanovljena povezanost fibrilacije atrija i hiperuricemije, osobito kod žena, ali se ta povezanost i dalje istražuje, osobito kako bi se ustanovilo da li je smanjenje koncentracije mokraćne kiseline važno u prevenciji nastanka fibrilacije atrija.

Zatajivanje srca je krajnji stadij različitih kardiovaskularnih bolesti. Povećana koncentracija mokraćne kiseline je povezana s pojavom i prognozom srčanog zatajenja u čijem razvoju također važnu ulogu imaju oksidativni stres i upala.

Dvije su skupine lijekova koje se koriste u snižavanju koncentracije mokraćne kiseline:

1. lijekovi koji inhibiraju sintezu mokraćne kiseline ( alopurinol, febuksostat)
2. lijekovi koji povećavaju izlučivanje mokraćne kiseline (benzbromaron, probenecid)

Svim simptomatskim bolesnicima s gihtom, uratnom nefrolitijazom ili teškim popratnim bolestima preporučuje se liječenje hiperuricemije. Za sada razina dokaza nije dovoljna za preporuku farmakološke terapije asimptomatske hiperuricemije. Kod svih bolesnika s asimptomatskom hiperuricemijom preporučuje se promjena loših životnih navika. Neka istraživanja sugeriraju da osobe s asimptomatskom hiperuricemijom treba liječiti ukoliko imaju visok ili vrlo visok kardiovaskularni rizik ili ako je koncentracija mokraćne kiseline u serumu > 8mg/dl. Prvi lijek izbora je alopurinol.