Fibrilacija atrija je najčešća srčana aritmija. Oko 0,1% osoba u dobi do 55 godina života ima fibrilaciju atrija. Prevalencija fibrilacije atrija značajno se povećava s dobi bolesnika. Između 9% i 10% osoba u dobi iznad 80 godina života ima fibrilaciju atrija.

Fibrilacija atrija je najčešća srčana aritmija. Oko 0,1% osoba u dobi do 55 godina života ima fibrilaciju atrija. Prevalencija fibrilacije atrija značajno se povećava s dobi bolesnika. Između 9%  i 10% osoba u dobi iznad 80 godina života ima fibrilaciju atrija. Fibrilacija atrija značajno smanjuje kvalitetu života bolesnika i povećava rizik za tromboembolijske događaje. Rezultati istraživanja pokazuju povećanje rizika za moždani udar 4-5 puta u bolesnika s fibrilacijom atrija, 2 puta je povećanje rizika za demenciju i 3 puta povećanje rizika za zatajenje srca. Osim toga fibrilacija atrija ima značajan utjecaj na smrtnost bolesnika. Kontrola ritma fibrilacije atrija moguće je lijekovima antiaritmicima i nefarmakološki tj. ablacijskom izolacijom plućnih vena. Prije 50 godina Nathan H. i suradnici objavili su zanimljiv rad o povezanosti plućnih vena i lijeve pretklijetke. Saznanja ove anatomske studije dobro su došla za novija istraživanja o električnoj povezanosti lijeve pretklijetke i plućnih vena. Prije 18 godina Haissaguerre M . i suradnici prvi put su objavili važnost i ulogu područja oko plućnih vena kao okidaču za fibrilacije atrija. U svom istraživanju autori su pokazali repetitivnu električnu aktivnost s ciklusima vrlo kratkog trajanja u području 2-4 cm unutar plućnih vena kao početni okidač za paroksizmalnu fibrilaciju atrija. Istraživanje istih autora objavljeno prije 3 godine pokazuje da je ablacijska izolacija plućnih vena učinkovito liječenje fibrilacije atrija u 62% bolesnika. Sve je veća uloga kateterske ablacije plućnih vena zbog veće učinkovitosti, poboljašnja kvalitete života bolesnika i smanjenja rizika nastanka tromboembolijskih događaja. Okidač  za fibrilaciju atrija lokaliziran je u blizini utoka plućnih vena u lijevi atrij. Zbog toga je električna izolacija plućnih vena u lijevom atriju temelj većine startegija nefarmakološkog liječenja fibrilacije atrija tj. kateterske ablacije.
Dok je paroksizmalna fibrilacija atrija ovisna o okidaču, perzistentna i permannetna firbilacija atrija ovisna je o odnosima između okidača i električne i strukturne remodelacije lijevog atrija i plućnih vena. Učinkovitost izolacije plućnih vena ograničena je oporavkom provođenja električnih impulsa tj. ponovno nastalom električnom komunikacijom između područja muskulature oko plućnih vena i  lijevog atrija. Učinkovitost kateterske izolacije plućnih vena kao jednokratne ili višekratne procedure je između 54% i 79% za bolesnike s paroksizmalnom fibrilacijom atrija u dugoročnom praćenju tijekom 3 godine ili duže. Kod većine bolesnika potrebne su 1-2 procedure (prosječno 1,2 procedure) izolacije plućnih vena da bi postigli prihvatljivu učinkovitost. Glavi razlog ponavljanja procedure je oporavak električne kondukcije između plućnih vena i lijevog atrija. Važno je napomenuti i okidače koji nisu povezani s plućnim venama, a važni su za recidiv fibrilacije atrija. Oko jedna trećina neselektiranih bolesnika s paroksizmalnom fibrilacijom atrija ima izvorišta na drugim mjestima, u stražnjem dijelu lijevog atrija, u području utoka gornje šuplje vene, ili donje šuplje vene, u području kriste terminalis, fose ovalis, koronarnog sinusa i Eustahijeve valvule. Kada se elektrofiziološkim ispitivanjem ovi okidači lokaliziraju uz mogućnost provociranja aritmije tada se oni mogu uspješno ablirati. U tim slučajevima obično se radi o bolesnicima s paroksizmalnom fibrilacijom atrija koja je bila refrakterna na prethodnu katetersku ablaciju plućnih vena. Sigurno je da recidivi fibrilacije atrija ovise o strukturnoj i električnoj remodelaciji oba atrija kao rezultat pridruženih bolesti i dobi. Od pridruženih bolesti navode se zatajenje srca, šećerna bolest, upalne bolesti i pretilost.
I idućem članku pisati ću o samoj proceduri kateterske električne izolacije plućnih vena.
U zaključku, rezultati brojnih studija pokazuju ključnu ulogu plućnih vena u nastanku fibrilacije atrija, međutim potpuno razumijevanje podloge ovog mehanizma ipak ostaje nejasno.