Rezistentna hipertenzija i spironolakton

Arterijska hipertenzija glavni je nezavisni čimbenik rizika za srčanožilne bolesti. Bolesnici s rezistentnom hipertenzijom imaju značajno veći srčanožilni rizik nego bolesnici bez rezistentne hipertenzije…

Arterijska hipertenzija glavni je nezavisni čimbenik rizika za srčanožilne bolesti. Bolesnici s rezistentnom hipertenzijom imaju značajno veći srčanožilni rizik nego bolesnici bez rezistentne hipertenzije. Rezistentna hipertenzija je nemogućnosti postizanja ciljnih vrijednosti krvnog tlaka koje su niže od 140/90 mmHg sa tri antihipertenziva od kojih jedan treba biti diuretik. Demografske promjene koje uključuju povećanje incidencije pretilosti i povećanje udjela starije populacije dovode do toga da će rezistentna hipertenzija biti još češća u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Kod bolesnika s rezistentnom hiperetnzijom izraženije su promjene na ciljnim organima kao što je hipertrofija lijeve klijetke, promjene na očnoj pozadini i oštećenje bubrežne funkcije s proteinurijom.

Rezultati provedenih studija u SAD-u prije nekoliko godine pokazuju da je prevalencija hipertenzije u odraslih osoba 29,1%. Međutim, oko 83% bolesnika svjesno je da ima hipertenziju, a otprilike 76% bolesnika uzima antihipertenzivnu terapiju. Također je ustanovljeno da je samo kod 52% bolesnika postignuta kontrola hipertenzije tj. oni su imali ciljne vrijednosti krvnog tlaka. Rezistentna hipertenzija može biti prividna i prava.

U liječenju rezistentne hipertenzije glavna je stepenica promjena loših životnih navika tj. smanjenje prekomjerne tjelesne težine, prihvatiti zdravu prehranu, prestati pušiti duhanske proizvode i smanjiti konzumiranje alkohola.

Sljedeća stepenica u liječenju je redovito uzimanje kombinirane antihipertenzivne terapije. Od antihipertenziva u liječenju rezistente hipertenzije koristimo ACE inhibitore ili sartane uz blokatore kalcijskih kanala i diuretik. Ovim lijekovima još možemo dodati blokatore alfa i beta adrenergičkih receptora s ciljem snižavanja tonusa simpatikusa. U liječenju rezistentne hipertenzije važne su obje stepenice i o njima ovise rezultati liječenja.

Važno je naglasiti da patofiziološki temelji rezistentne hipertenzije nisu još uvijek u potpunosti razjašnjeni. Značaj aldosterona dobro je poznat u patogenezi rezistente hipertenzije. Stoga je opravdano dodavanje blokatora mineralokortikoidnih receptora odnosno spironolaktona. Rezultati brojnih provedenih studija ukazuju na korisne učinke blokatora mineralokortikoidih receptora kao što je spironolakton te je stoga lijek izbora u liječenju rezistentne hipertenzije. Rezistentna hipertenzija liječi se renalnom denervacijom. Rezultati ovoga načina liječenja prezentirani su u kliničkim studijama SYMPLICITY HTN-1, SYMPLICITY HTN-3 i SYMPLICITY-3. Rezultati prve randomizirane i multicentrične studije Prag objavljeni su ove godine. Cilj istraživanja bio je usporedba učinka renalne denervacije i medikamentne terapije uz procjenu učinka spironolaktona na snižavanje krvnog tlaka.

U studiju Prag bilo je uključeno 106 bolesnika s rezistentnom hipertenzijom. Vrijeme praćenja bolesnika bilo je 12 mjeseci. U 52 bolesnika učinjena je renalna denervacija, a 54 bolesnika primala su medikamentnu terapiju uz spironolakton. Rezultati studije Prag pokazuju da renalna denervacija nije bila superiornija od medikamentne terapije. Dodatak blokatora aldosterona tj. spironolaktona u terapiju pokazao je bolji učinak na sniženje krvnog tlaka što je ustanovljeno mjerenjem krvnog tlaka tijekom 24 sata (Holter RR-a).

U studiji je jasno pokazana korist dodavanja spironolatona u terapiji rezistentne hipertenzije. U svakodnevnoj kliničkoj praksi često smo neodlučni, preporučamo preniske doze ili se bojimo dodavati spironolakton u nekim slučajevima, a posebice u bubrežnih bolesnika, dijabetičara i bolesnika sa zatajivanjem srca. Oprez je potreban radi mogućeg povećanja razine kalija u plazmi zbog dodavanja spironolaktona već postojećoj terapiji ACE inhibitorima ili sartanima.

Na kraju može se zaključiti da je jasna korisnost spironolaktona u liječenju rezistentne hipertenzije. Nadamo se da će u budućnosti biti još studija o učinkovitosti liječenja rezistentne hipertenzije s većim brojem bolesnika.

 

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Iz iste kategorije

Kardiologija

Smjernice Europskog kardiološkog društva za bolesnike: Prevencija srčanožilnih bolesti – 2. dio

5. Odrasle osobe svih dobi trebale bi najmanje 150-300 minuta u tjednu primjenjivati umjerenu tjelesnu aktivnost ili 75-150 minuta u tjednu primjenjivati tjelesnu aktivnost visokog intenziteta. Ukoliko ne možete ove ciljeve postići, budite aktivni koliko možete, jer je bilo koja aktivnost bolja od neaktivnosti. 6. Temelj prevencije srčanožilnih bolesti su zdrave prehrambene navike: usvojite mediteranski […]

Kardiologija

UZV srca – što možete reći o mom nalazu?

Kardiologija

Smjernice Europskog kardiološkog društva za bolesnike: Prevencija srčanožilnih bolesti – 1. dio

prestati pušiti, slijediti preporuke o zdravim životnim navikama, sistolički arterijski tlak < 160mmHg osobama bez poznate srčanožilne bolesti, osobama s poznatom srčanožilnom bolešću, osobama s posebnim zdravstvenim poteškoćama (prisutna šećerna bolest ili kronična bubrežna bolest) Procjenu srčanožilnog rizika obavlja liječnik koristeći određene modele i izračune uzimajući u obzir dob, visinu arterijskog tlaka, razinu kolesterola, pušenje, […]

Kardiologija

Bolesti srčanih zalistaka – 2. dio

Evaluaciju bolesnika s BSZ obuhvaća postavljanje dijagnoze bolesti, procjenu njezine težine i daljnju prognozu bolesti. O tome ovisi i daljnje terapijsko postupanje. Konačnu odluku o daljnjem konzervativnom ili invazivnom operativnom liječenju, odluku donosi kardiološki tim kojeg čine kardiolog, kardiokirurg, anesteziolog, te po potrebi i drugi specijalisti. Ovakvi timovi su neophodni kod visokorizičnih bolesnika ili onih […]

Kardiologija

Bolesti srčanih zalistaka – 1. dio

U našem srcu postoje četiri srčana zaliska: mitralni, aortni, pulmonalni i trikuspidalni. Oni imaju ulogu jednosmjernih srčanih ventila za propuštanje krvi između srčanih klijetki i pretklijetki, te lijeve klijetke i aorte (aortni zalistak). Za njihovu normalnu funkciju potrebno je osim njihove normalne građe i normalna struktura i funkcija ostalih dijelova srca. Bolesti srčanih zalistaka (BSZ) […]

Kardiologija

Genetske bolesti aorte – 2. dio

Sindrom tortuoznih (zakrivljenih) arterija nasljeđuje se autosomno recesivno. Ovo je vrlo rijetka bolest. Nastaje zbog mutacije gena SLC2A10 uz poremećaj sinteze vezivnog tkiva. Kod ovih bolesnika zahvaćene su srednje velike i velike arterije. Može nastati elongacija i abnormalno zakretanje aorte uz  proširenje u obliku aneurizme. Postoji opasnost puknuća stijenke aorte i drugih zahvaćenih arterija. Uz […]

Kardiologija

Genetske bolesti aorte – 1. dio

Najčešće nasljedne bolesti aorte su aneurizma (proširenje), ruptura (puknuće), disekcija (raslojavanje stijenke), koarktacija, odnosno suženje aorte. Pojedine bolesti aorte javljaju se u sklopu pojedinih sindroma, ali i samostalno. Najčešći nasljedni sindromi koji uključuju i bolesti aorte su Marfanov sindrom i Loeys-Dietz sindrom. Marfanov sindrom se nasljeđuje autosomno dominantno. U sklopu ovog sindroma zahvaćeno je više […]

Kardiologija

Nizak krvni tlak i umor – molim savjet