Arterijska hipertenzija glavni je nezavisni čimbenik rizika za srčanožilne bolesti. Bolesnici s rezistentnom hipertenzijom imaju značajno veći srčanožilni rizik nego bolesnici bez rezistentne hipertenzije…

Arterijska hipertenzija glavni je nezavisni čimbenik rizika za srčanožilne bolesti. Bolesnici s rezistentnom hipertenzijom imaju značajno veći srčanožilni rizik nego bolesnici bez rezistentne hipertenzije. Rezistentna hipertenzija je nemogućnosti postizanja ciljnih vrijednosti krvnog tlaka koje su niže od 140/90 mmHg sa tri antihipertenziva od kojih jedan treba biti diuretik. Demografske promjene koje uključuju povećanje incidencije pretilosti i povećanje udjela starije populacije dovode do toga da će rezistentna hipertenzija biti još češća u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Kod bolesnika s rezistentnom hiperetnzijom izraženije su promjene na ciljnim organima kao što je hipertrofija lijeve klijetke, promjene na očnoj pozadini i oštećenje bubrežne funkcije s proteinurijom.

Rezultati provedenih studija u SAD-u prije nekoliko godine pokazuju da je prevalencija hipertenzije u odraslih osoba 29,1%. Međutim, oko 83% bolesnika svjesno je da ima hipertenziju, a otprilike 76% bolesnika uzima antihipertenzivnu terapiju. Također je ustanovljeno da je samo kod 52% bolesnika postignuta kontrola hipertenzije tj. oni su imali ciljne vrijednosti krvnog tlaka. Rezistentna hipertenzija može biti prividna i prava.

U liječenju rezistentne hipertenzije glavna je stepenica promjena loših životnih navika tj. smanjenje prekomjerne tjelesne težine, prihvatiti zdravu prehranu, prestati pušiti duhanske proizvode i smanjiti konzumiranje alkohola.

Sljedeća stepenica u liječenju je redovito uzimanje kombinirane antihipertenzivne terapije. Od antihipertenziva u liječenju rezistente hipertenzije koristimo ACE inhibitore ili sartane uz blokatore kalcijskih kanala i diuretik. Ovim lijekovima još možemo dodati blokatore alfa i beta adrenergičkih receptora s ciljem snižavanja tonusa simpatikusa. U liječenju rezistentne hipertenzije važne su obje stepenice i o njima ovise rezultati liječenja.

Važno je naglasiti da patofiziološki temelji rezistentne hipertenzije nisu još uvijek u potpunosti razjašnjeni. Značaj aldosterona dobro je poznat u patogenezi rezistente hipertenzije. Stoga je opravdano dodavanje blokatora mineralokortikoidnih receptora odnosno spironolaktona. Rezultati brojnih provedenih studija ukazuju na korisne učinke blokatora mineralokortikoidih receptora kao što je spironolakton te je stoga lijek izbora u liječenju rezistentne hipertenzije. Rezistentna hipertenzija liječi se renalnom denervacijom. Rezultati ovoga načina liječenja prezentirani su u kliničkim studijama SYMPLICITY HTN-1, SYMPLICITY HTN-3 i SYMPLICITY-3. Rezultati prve randomizirane i multicentrične studije Prag objavljeni su ove godine. Cilj istraživanja bio je usporedba učinka renalne denervacije i medikamentne terapije uz procjenu učinka spironolaktona na snižavanje krvnog tlaka.

U studiju Prag bilo je uključeno 106 bolesnika s rezistentnom hipertenzijom. Vrijeme praćenja bolesnika bilo je 12 mjeseci. U 52 bolesnika učinjena je renalna denervacija, a 54 bolesnika primala su medikamentnu terapiju uz spironolakton. Rezultati studije Prag pokazuju da renalna denervacija nije bila superiornija od medikamentne terapije. Dodatak blokatora aldosterona tj. spironolaktona u terapiju pokazao je bolji učinak na sniženje krvnog tlaka što je ustanovljeno mjerenjem krvnog tlaka tijekom 24 sata (Holter RR-a).

U studiji je jasno pokazana korist dodavanja spironolatona u terapiji rezistentne hipertenzije. U svakodnevnoj kliničkoj praksi često smo neodlučni, preporučamo preniske doze ili se bojimo dodavati spironolakton u nekim slučajevima, a posebice u bubrežnih bolesnika, dijabetičara i bolesnika sa zatajivanjem srca. Oprez je potreban radi mogućeg povećanja razine kalija u plazmi zbog dodavanja spironolaktona već postojećoj terapiji ACE inhibitorima ili sartanima.

Na kraju može se zaključiti da je jasna korisnost spironolaktona u liječenju rezistentne hipertenzije. Nadamo se da će u budućnosti biti još studija o učinkovitosti liječenja rezistentne hipertenzije s većim brojem bolesnika.