Srčane aritmije dijelimo prema njihovom izvorištu tj. prema mjestu nastanka. Aritmije s izvorištem u pretklijetkama (atrijima) nazivamo supraventrikulske aritmije.

Srčane aritmije dijelimo prema njihovom izvorištu tj. prema mjestu nastanka. Aritmije s izvorištem u pretklijetkama (atrijima) nazivamo supraventrikulske aritmije. Ako je izvorište aritmija u klijetkama (vetrikulima) tada one ulaze u skupinu ventrikulskih aritmija. Osim ove podjele srčane aritmije možemo podijeliti i prema njihovom utjecaju na srčani ritam. Srčane aritmije mogu usporiti srčani ritam ili mogu ubrzati srčani ritam. Aritmije koje usporavaju srčani ritam nazivamo bradiaritmije, a one koje ubrzavaju srčani ritam tj. povećavaju frekvenciju srca nazivamo tahiaritmije.
Kod istog bolesnika možemo ustanoviti tahiaritmije i bradiaritmije te je liječnje kompleksno, tako da je uz lijekove ponekad potrebna i ugradnja trajnog elektrostimulatora srca.

Firbilacija atrija je supraventrikulska aritmija i spada u najčešće srčane aritmije. Učestalost fibrilacije atrija je oko 0,5 – 1% u općoj populaciji. Učestalost ove aritmije značajno se povećava sa životnom dobi, tako da je oko 10 puta veća učestalost u osoba iznad 65 godina života. U fibrilaciji atrija srčani ritam je nepravilan, a može biti ubrzan ili usporen. Dijagnoza ove aritmnije vrlo se lako postavlja temeljem EKG, telemetrijom ili kontinuiranim 24 h snimanjem EKG (Holterom). Brojni su uzroci koji dovode do oštećenja stanica tj. miocita atrija, te do proširenja tj. dilatacije atrija i povećanja tlaka u atriju. Najčešći uzroci su povišeni krvni tlak, zatajivanje srca, bolest mitralne ili trikuspidne valvule, koronarna bolest srca i kardiomiopatije. Fibrilacija atrija može biti i uzrokovana konzumiranjen veće količine alkoholnih pića. Poznato je da i akutni infarkt srca, upalne bolesti srca, plućna embolija i bolest štitnjače s povišenom razinom hormona štitnjače mogu uzrokovati fibrilaciju atrija. Prirođene srčane greške, primarni tumori srca i metastatski tumori srca rjeđe mogu uzrokovati fibrilaciju atrija.
Bolesnici koji imaju fibrilaciju atrija mogu imati osjećaj ubrzanog rada srca, gušenje i nedostatak zraka, pritisak u prsima, bol u prsima, vrtoglavice, omaglice ili gubitak svijesti.

Često puta intenzitet simptoma ovisi o tome koliko je dugog trajanja fibrilacija atrija. Trajanje ove aritmije može biti od nekoliko sekundi ili minuta pa do više sati ili dana. U nekih bolesnika fibrilaciju atrija nije moguće konvertirati u normalni snusni ritam nego se lijekovima održava poželjna odnosno optimalna frekvencija srca i takvo stanje može trajati više mjeseci ili godina.
Ventrikulske ekstrasistole i ventrikulska tahikardija spadaju u ventrikulske aritmije, a njihovo izvorište je u klijetkama. U dijagnostičkom postupku ovih aritmija također se koristi EKG, telemetrija i kontinuirani 24h EKG (Holter). Uzroci ovih aritmija su koronarna bolest srca, kardiomiopatije i neke prirođene bolesti kao što su aritmogena displazija desne klijetke, Brugada sindrom i produženi QT interval. Bolesnici s ventrikulskom tahikardijom mogu imati od simptoma bol u prsima, pritisak u prsima, gušenje i nedostatak zraka, zatajivanja srca, vrtoglavice, mračenje pred očima, gubitak svijesti ili mogu umrijeti zbog iznenadne srčane smrti. Simptomi bolesnika ovise o trajanju aritmije, o frekvenciji aritmije i o funkciji srca. Ako je funkcija srca značajno oštećena simptomi u bolesnika će biti teži i pogubniji.

Najlošija je prognoza onih bolesnika koji imaju znatno oštećenu funkciju srca i tahikardije koje imaju visoku frekvenciju i koje se učestalo javljaju. Kod njih je velika opasnost da ventrikulska tahikardija prijeđe u fibrilaciju ventrikla koja je smrtonosna ako se ne defibrilira defibrilatorom.
O mogućnostima liječenja srčanih aritmija biti će govora u idućem članku.
Iz Belupove ljekarne, u liječenju srčanih aritmija mogu se primijeniti lijekovi iz skupine antiaritmika: AMIODARON Belupo; betablokatora: ORMIDOL, CARVELOL, NIBEL i BISOBEL.