Liječenje pojedinih srčanih aritmija vrlo je komplicirano. Razlog tome jesu razlike u frekvencijie srca i različita mjesta nastanka pojedinih srčanih aritmija.

Liječenje pojedinih srčanih aritmija vrlo je komplicirano. Razlog tome jesu razlike u frekvenciji  srca  i različita mjesta nastanka pojedinih srčanih aritmija. Također je vrlo važno procijeniti funkciju srca i analizirati bolesnikove simptome i tek nakon toga donosi se odluka o načinu liječenja srčane aritmije. Dijagnostičkim postupcima otkrivaju se i pridružene bolesti koje mogu uzrokovati srčane aritmije i koje se također trebaju liječiti. Cilj liječenja srčanih aritmija je prevencija iznenadne srčane smrti, poboljšanje funkcije srca i poboljšanje kvalitete života bolesnika. Kod istog bolesnika možemo ustanoviti tahiaritmije i bradiaritmije te je liječnje kompleksno, tako da je uz lijekove ponekad potrebna i ugradnja trajnog elektrostimulatora srca. Liječenje srčanih aritmija moguće je lijekovima koje nazivamo antiaritmici ili nefarmakološkim metodama. Antiaritmici su lijekovi za liječenje srčanih aritmija, a dijelimo ih u nekoliko skupina. Podjela antiaritmika temelji se na njihovom načinu djelovanja, a dijelimo ih na četiri skupine s time da prva skupina ima još tri podskupine. Lijekovi mogu biti u obliku tableta za peroralnu primjenu ili u obliku ampula za intravensku primjenu. Osim antiaritmika novija istraživanja pokazuju obećavajuće rezultate i u primjeni neantiaritmijskih lijekova u liječenju srčanih aritmija. U neantiaritmijske lijekove spadaju lijekovi koji utječu na renin-angiotenzin-aldosteronski sustav (RAAS), zatim statini i  višestruko nezasićene masne kiseline koje se nalaze u ulju riba i morskih organizama.
Osim lijekova koriste se i nefarmakološki postupci kao što je elektrokonverzija tj. primjena elektrošoka pomoću aparata kojeg nazivamo defibrilator, ugradnja privremenog ili trajnog elektrostimulatora srca, ugradnja kardioverter defibrilatora (ICD) i transkateterska radiofrekventna ablacija.

U nekih bolesnika s fibrilacijom atrija jedino moguće liječenje je kombinacija antiaritmijskih tlijekova i ugradnja elektrostimulatora srca (engl. pacemaker). Elektrostimulatori mogu biti jednokomorni i dvokomorni. Jednokomorni imaju jednu elektrodu u jednoj srčanoj šupljini (desna klijetka), a dvokomorni imaju po jednu elektrodu u dvije srčane šupljine (desna pretklijetka i desna klijetka). Elektrostimulator srca sastoji se od generatora koji se nalazi u metalnom kučištu i od elektrode koja venom ulazi u srčanu šupljinu. Elektrostimulator srca trajno prati električnu aktivnost srca, prepoznaje određene poremećaje srčanog ritma i po potrebi isporučuje električne impulse. Elektrostimulator srca male je veličine, u promjeru oko 30 mm i debljine oko 10 mm i male težine oko 20 grama. Ugrađuje se ispod kože u mišićnu ložu ispod ključne kosti. Vijek trajanja pogonske baterije više je godina, a na kontrolnim pregledima kontrolira se rad elektrostimulatora i kolika je istrošenost baterije. Prema tim nalazima planira se blagovremena zamjena generatora s istrošenom baterijom.