Osim što smanjuju kliničke simptome, smanjuju broj hospitalizacija i mortalitet bolesnika. Sve to, čini ih jednim od najpropisivanijih lijekova današnjice…

ACE inhibitori (inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima) su lijekovi koji se koriste za liječenje arterijske hipertenzije, kongestivnog zatajenja srca, postinfarktnog remodeliranja lijeve klijetke, u protekciji dijabetičke nefropatije i proteinurije te u prevenciji moždanog udara. Na taj način, osim što smanjuju kliničke simptome, smanjuju broj hospitalizacija i mortalitet bolesnika. Sve to, čini ih jednim od najpropisivanijih lijekova današnjice.

ACE inhibitori djeluju modulacijom renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS). Blokirajući angiotenzin konvertirajući enzim, ACE inhibitori znatno blokiraju pretvorbu angiotenzina I u angiotenzin II. U isto vrijeme smanjuju i degradaciju bradikinina. Stoga djeluju na način da snižavaju krvni tlak smanjujući nastajanje jakog vazokonstriktora (angiotenzin II) i smanjujući razgradnju jakog vazodilatatora (bradikinina). Na taj način snižavaju arterijski otpor protjecanju krvi i povećavaju venski kapacitet, povećavaju srčani minutni volumen i srčani indeks, snižavaju bubrežno-vaskularni otpor te vode povećavanju izlučivanja natrij klorida u urin.

ACE inhibitori imaju cjelodnevno djelovanje uz doziranje uglavnom jednom dnevno. Biotransformacija lijeka provodi se u jetri, a eliminacija lijeka odvija se uglavnom bubregom, a manjim dijelom jetrom.

S obzirom na djelotvornost, danas su najpotentniji ramipril, perindopril, trandolapril i zofenopril. Svi oni snažno snižavaju krvni tlak, smanjuju proteinuriju, smanjuju smrtnost kod zatajenja srca i akutnog infarkta miokarda te smanjuju progresiju nefropatije na temelju velike lipofilnosti i visokog afiniteta prema tkivnoj angiotenzin konvertazi.

Stanja u kojima su ACE inhibitori kontraindicirani su trudnoća, hiperkalemija i bilateralna stenoza bubrežnih arterija.

U kliničkoj praksi kada sam ACE inhibitor nije dovoljno učinkovit, vrlo često se kombinira s diureticima radi boljeg postizanja kontrole hipertenzije (obično tiazid ili tiazidima sličan diuretik indapamid). Danas na tržištu sve više postoje posebni lijekovi koji su fiksna kombinacija ACE inhibitora i diuretika u obliku jedinstvene tablete koja omogućuje jednostavniju primjenu. Ove fiksne kombinacije pokazale su se vrlo učinkovitom i svrsishodnom te danas skoro svaki ACE inhibitor ima svoju fiksnu kombinaciju s diuretikom. U fiksnim kombinacijama bolji je odgovor na terapiju u većeg broja bolesnika. Veća je vjerojatnost  bržeg postizanja ciljnih vrijednosti krvnog tlaka, a manja je vjerojatnost  odustajanja bolesnika od uzimanja lijeka i veća je ustrajnost. Osim s diureticima, ACE inhibitori se mogu kombinirati i s blokatorima kalcijevih kanala, primjerice fiksna kombinacija verapamila s postupnim otpuštanjem i trandolaprila. Osim trandolaprila u svijetu se s blokatorima kalcijevih kanala kombinira još i ramipril.

Neželjeni efekti ACE inhibitora su rijetki, a najčešće se spominju suhi kašalj, glavobolja i vrtoglavica te rjeđe umor, hipotenzija, dispepsija, nauzeja i osip. Također, kod oko 1% slučajeva može se javiti hiperkalijemija. Ukoliko se jave neke od navedenih nuspojava, prvi izbor za zamjenu lijeka su blokatori angiotenzinskih I receptora.

Važno je napomenuti i da je većina ACE-inhibitora na osnovnoj listi HZZO-a zbog čega nemaju nadoplatu, pa su dostupniji bolesnicima.

Kardiolog u kardiološkoj ambulanti postavlja dijagnozu na osnovu anamneze (razgovora sa pacijentom o tegobama), kliničkom pregledu i dodatnoj dijagnostici. Najčešće se koriste dijagnostičke metode poput: EKG-a, rentgenske slike srca i pluća, ultrazvučnog pregleda srca, holtera EKG-a i holtera krvnog tlaka, ergometrije (test opterećenja) i koronarografije. Nakon postavljene dijagnoze, ACE-inhibitori se koriste u većini kardioloških bolesti, npr. u arterijskoj hipertenziji, ishemijskoj bolesti srca (angina pectoris i infarkt miokarda), valvularnim bolestima srca, kardiomiopatijama, srčanom zatajenju, plućnom srcu, pa čak i u poremećajima ritma.

Da bi postigli dobru regulaciju krvnog tlaka često je potrebno nekoliko procjena i promjena terapije. Moramo inzistirati na suradnji prilikom titriranja doza i dodavanja lijekova, sve dok nismo tlak spustili na željenu razinu. Pošto je potrebna doživotna terapija, manjak bolesnikove suradljivosti može značajno utjecati na reguliranost krvnog tlaka ili stupanj neke druge osnovne bolesti. Zato su edukacija, potpora i suosjećanje najvažniji za uspješno liječenje.

Literatura

1. Mancia G, Fagard R, Narkiewicz K, Redon J, Zanchetti A, Bohm M, et al. 2013 ESH/ESC guidelines for the management of arterial hypertension: the Task Force for the Management of Arterial Hypertension of the European Society of Hypertension (ESH) and of the European Society of Cardiology (ESC). Eur Heart J. 2013;34:2159–2219.

2. Hara A, Tanaka K, Ohkubo T, Kondo T, Kikuya M, Metoki H, et al. Ambulatory versus home versus clinic blood pressure: the association with subclinical cerebrovascular diseases: the Ohasama Study. Hypertension. 2012; 59: 22-28.

3. Palatini P. Ambulatory and home blood pressure measurement: complementary rather than competitivemethods. Hypertension. 2012;59:2-4.