Epilepsija i epileptični napadaji neurološka su stanja koja pogađaju milijune ljudi diljem svijeta. Iako se ti izrazi često koriste kao sinonimi, važno je prepoznati da nisu isti. Epileptički napadi su iznenadne, prolazne epizode pojačane električne aktivnosti u mozgu koji mijenjaju ili ometaju način na koji funkcioniraju moždane stanice. Epileptični napadaji su iznenadni, nekontrolirani izboji električne aktivnosti u mozgu koji mogu dovesti do širokog raspona simptoma i ponašanja. Oni su obilježje epilepsije, ali se mogu pojaviti i kod osoba bez dijagnoze epilepsije. Mogu se manifestirati promjenama ponašanja ili svijesti, pokretima ili nekim osjetnim fenomenima. Epilepsija i napadaji mogu se razviti kod svake osobe u bilo kojoj dobi. Napadaji i epilepsija češći su kod male djece i starijih osoba.

Ponekad je teško reći kada osoba ima napadaj. Osoba koja ima napadaj može izgledati zbunjeno ili kao da bulji u nešto čega nema. Drugi napadaji mogu uzrokovati da osoba padne, trese se i postane nesvjesna što se događa oko nje.

Epileptički napadaji imaju početak, sredinu i kraj. Simptomi tijekom napadaja obično su stereotipni (javljaju se svaki put na isti ili sličan način), epizodični (dolaze i prolaze) i mogu biti nepredvidivi.

Aura ili upozorenje prvi je simptom napadaja i smatra se dijelom napadaja. Često je aura neopisiv osjećaj. Ponekad ga je lako prepoznati i može biti promjena u osjećaju, senzaciji, mislima ili ponašanju koja je slična svaki put kad se pojavi napadaj.

Sredina napadaja često se naziva iktalna faza. To je vremensko razdoblje od prvih simptoma (uključujući auru) do kraja aktivnosti napadaja. To je u korelaciji s aktivnošću električnog napadaja u mozgu.

Kako napadaj prestaje, nastupa postiktalna faza – to je razdoblje oporavka nakon napadaja. Neki se ljudi odmah oporave dok će drugima trebati nekoliko minuta do sati da se osjećaju kao inače. Vrsta napadaja, kao i dio mozga koji napadaj zahvata, utječe na razdoblje oporavka – koliko dugo može trajati i što se tijekom njega može dogoditi.

Mozak bilo koje osobe može razviti epileptički napad. Bolesnici s epilepsijom imaju niži prag napadaja – to znači da je vjerojatnije da će imati napadaje nego ljudi bez epilepsije iako svaka osoba tijekom svog života može razviti epileptički napadaj.

Važno je uočiti razliku između epileptičkog napadaja i epilepsije.

Epileptični napadaji mogu se općenito kategorizirati u dvije glavne vrste:

1. Fokalni, žarišni napadaji (parcijalni napadaji). Žarišni napadaji nastaju u određenom području mozga. Simptomi mogu varirati ovisno o zahvaćenom dijelu mozga, ali mogu uključivati neobične pokrete, osjete ili emocije. Svijest može biti očuvana ili promijenjena.

2. Generalizirani napadaji. Generalizirani napadaji od početka zahvaćaju obje hemisfere mozga. Često rezultiraju gubitkom svijesti i jakim kontrakcijama mišića (toničko-klonički napadaji). Ostale vrste generaliziranih napadaja uključuju napadaje odsutnosti (kratki gubici svijesti) i mioklonizme (iznenadni, kratki trzaji mišića).

Koji su uzroci epileptičkih napadaja?

Osoba može razviti epileptički napadaj zbog fizičkog uzroka. To može biti akutna bolest, različite supstance, trauma i druga stanja. U tim se slučajevima napadaji nazivaju “provocirani”.

Epileptičke napadaje mogu potaknuti različiti čimbenici, uključujući:

– Ozljede ili traume mozga

– Tumori mozga

– Genetski faktori

– Infekcije kao što je meningitis

– Metabolička neravnoteža

– Odvikavanje od droge ili alkohola

– Moždani udar

– Strukturne abnormalnosti mozga

Što obuhvaća dijagnostičku obradu epileptičkih napadaja?

Dijagnosticiranje epileptičkih napadaja uključuje sveobuhvatnu procjenu, uključujući povijest bolesti,

elektroencefalogram (EEG) za snimanje aktivnosti mozga, slikovne testove poput MR ili MSCT snimku mozga, laboratorijske pretrage za isključivanje metaboličkih uzroka

Što je epilepsija

Epilepsija je kronični neurološki poremećaj karakteriziran ponavljajućim, neprovociranim epileptičkim napadajima. Dijagnosticira se kada osoba doživi najmanje dva neprovocirana napadaja u razmaku od više od 24 sata. Epilepsija se može razviti u bilo kojoj dobi i ima brojne moguće uzroke, uključujući genetsku predispoziciju i ozljede mozga. Postoje mnoge vrste napadaja. Bolesnici s epilepsijom mogu imati više od jedne vrste napadaja.

Koje su ključne razlike između epileptičkih napadaja i epilepsije?

Epilepsija i epileptički napadi razlikuju se u svojoj učestalosti, uzrocima i liječenju. Epileptični napadaji mogu se pojaviti kao izolirani događaji i ne moraju nužno dovesti do dijagnoze epilepsije. Epilepsija je kronično stanje karakterizirano ponavljajućim napadajima.

Za razliku od epilepsije, epileptični napadaji se dijagnosticiraju na temelju uočenih simptoma i ne moraju uvijek dovesti do dijagnoze epilepsije. Epilepsija se dijagnosticira kada osoba doživi višestruke neprovocirane napadaje. Epileptičke napadaje mogu izazvati različiti čimbenici, uključujući akutne bolesti ili ozljede. Epilepsija često nema prepoznatljiv uzrok, iako može biti posljedica ozljeda mozga, infekcija, genetike ili drugih čimbenika.

Liječenje epileptičkih napadaja ovisi o temeljnom uzroku i ne mora zahtijevati doživotno liječenje. Za razliku od epileptičkih napada epilepsija obično zahtijeva kontinuirano liječenje i liječenje često uključuje lijekove protiv napadaja koji se nazivaju antiepileptici

Epileptični napadaji i epilepsija povezana su, ali različita neurološka stanja. Epileptički napadaji su epizodni, iznenadni događaji karakterizirani abnormalnom moždanom aktivnošću, dok je epilepsija kronično stanje definirano ponavljajućim neprovociranim napadajima. Razumijevanje ovih razlika ključno je za točnu dijagnozu i odgovarajuće liječenje, budući da pristupi liječenju mogu značajno varirati ovisno o tome da li se radi o izoliranom napadu ili epilepsiji. Rana dijagnoza i odgovarajuće liječenje mogu uvelike poboljšati kvalitetu života osoba pogođenih ovim stanjima.