Iako se specifične vrste gljiva koriste u tradicionalnoj kineskoj biljnoj medicini već tisućama godina, njihova medicinska svojstva i zdravstvene blagodati moderna znanost otkriva tek sada.

Iako se specifične vrste gljiva koriste u tradicionalnoj kineskoj biljnoj medicini već tisućama godina, njihova medicinska svojstva i zdravstvene blagodati moderna znanost otkriva tek sada. Reishi, maitake, shiitake, cordyceps vrste su koje se najintenzivnije istražuju i pokazuju obećavajuće rezultate u kliničkim studijama. 

Ljekovite kineske gljive bogate su polisaharidima koji su djelomično zaslužni za povoljne učinke ovih gljiva. Brojne studije koje se provode nastoje rasvijetliti povoljan učinak ovih gljiva na karcinom, AIDS, hepatitis, dijebetes, povišeni krvni tlak i kolesterol te bolesti jetre i bubrega.

Reishi

Reishi gljive rastu divlje na istrunulim panjevima i drvima u obalnim područjima Kine. Mesnati dio gljive koristi se u medicinske svrhe. Reishi postoje u nekoliko različitih boja, a crvene gljive najčešće se koriste i komercijalno kultiviraju u Sjevernoj Americi, Kini, Tajvanu, Japanu i Koreji.

Reishi sadrže nekoliko osnovnih aktivnih tvari s povoljnim djelovanjem na organizam čovjeka, primjerice biljne sterole, kumarin, manitol, polisaharide i triterpenoide ganoderične kiseline. Ganoderične kiseline mogu igrati važnu ulogu u sniženju povišenog krvnog tlaka i sniženju lošeg (LDL) kolesterola. Ovi specifični spojevi iz skupine triterpenoida također pomažu u smanjenju ‘ljepljivosti’ krvnih platela, što je važan čimbenik za smanjenje rizika od koronarne bolesti srca.
Znanstvenici s Instituta Linus Pauling otkrili su da reishi potiče aktivaciju T-stanica i proizvodnju antitijela, važnih za dobru funkciju imunološkog sustava.

Maitake

Maitake je gliva pozamašnih dimenzija, koja raste duboko u planinama sjeveroistočnog Japana te u Sjevernoj Americi i Europi. Poznata je zbog privlačnog okusa i zdravstvenih blagodati, a popularno ime joj je ‘gljiva koja pleše’. Postoji legenda da onaj koji pronađe ovu rijetku gljivu zapleše od radosti. Vjerojatno je ovaj naziv povezan i sa samim izgledom gljive – slojevi tijela gljive se preklapaju, stvarajući privid leptira koji plešu.

Zajednička karakteristika svih kineskih ljekovitih gljiiva je sadržaj polisaharida. Ove aktivne tvari potpomažu funkcije imunološkog sustava i u stručnoj literaturi se nazivaju imunomodulatori. Polisaharidi prisutni u gljivama maitake imaju jedinstvenu strukturu i u laboratorijskim studijama pokazuju najbolje rezultate. Osnovni polisaharid beta-D-glukan dobro se apsorbira kada se uzima oralnim putem, a ispituje se kao potencijalni ljekoviti pripravak za prevenciju i terapiju karcinoma i potporna terapija kod infekcije HIV-om. Studije provedene na životinjama ukazuju na povoljno djelovanje ovih gljiva na sniženje povišene razine kolesterola i triglicerida u serumu. Ova su istraživanja tek preliminarna i zahtijevaju kliničke studije koje će potvrditi navedene hipoteze.

Cordyceps

Cordyceps je rijetka i egzotična medicinska gljiva, poznata u Kini već stoljećima. Uvijek je bila rijetka i velikoj većini nedostupna. U vrijeme kineske dinastije Ming bila je skuplja od srebra. Stoga je bila dostupna vladarima i bogatoj aristokraciji. Svoj prodor na tržište zapadnog svijeta bilježi tek posljednjih dvadesetak godina. Tijekom tog vremena, moderna znanost pozabavila se proučavanjem medicinskih moći i došla obećavajućih spoznaja.
Cordyceps sadrži široku paletu potencijalno važnih sastojaka, uključujući polisaharide, ophiochordin (supstancu s antibiotičkim djelovanjem), cordycepin, cordypiridone, nukleozide, bioksantracene i biljne sterole.
Postoje klinički pokusi koji podržavaju učinkovitost cordyceps-a, posebice kod bolesti bubrega, jetre i problema s imunološkim sustavom. Brojne studije ukazuju da cordyceps može imati antikarcinogeno, imunomodulatorno i antioksidativno djelovanje.