Stevia – izvanredna slatkoća u svestranoj biljci

Stevia Rebaudiana ili skraćeno stevia već godinama plijeni pažnji znanstvene zajednice, prehrambene industrije i brojnih upućenih pojedinaca. Biljka je to porijekom iz Paragvaja gdje su domoroci stoljećima koristili njene listiće kako bi zasladili čajeve ili gorke ljekovite pripravke.

Stevia Rebaudiana ili skraćeno stevia već godinama plijeni pažnji znanstvene zajednice, prehrambene industrije i brojnih upućenih pojedinaca. Biljka je to porijekom iz Paragvaja gdje su domoroci stoljećima koristili njene listiće kako bi zasladili čajeve ili gorke ljekovite pripravke. Zbog iznimne slatkoće Guarana Indijanci su je popularno nazivali „lišćem slatkog meda“  ni ne sluteći koje će brojne polemike ova nježna biljčica donijeti modernoj znanosti.

Krajem 19 stoljeća steviu je „otkrio“ švicarski znanstvenik dr. Moises Santiago Bertoni i tako omogućio širenje ovog dara prirode po cijelom svijetu. Daljne shvaćanje kemizma stevie duguje se dvojici francuskih kemičara koji su 1931. godine iz biljke izolirali dva spoja iz skupine glikozida: steviozid i rebaudiozid. Upravo se tim spojevima pripisuje slatkoća stevie 300 do 400 puta veća od konzumnog šećera.

Nutritivna i blagotvorna svojstva stevie

Stevia je prirodno sladilo koje ne sadrži kalorije, ne izaziva karijes, a aktivni sastojci podnose i visoke temperature što ju čini pogodnom za kuhanje.

Populacijska skupina koja prema znastvenim studijama, osobito može profitirati od upotrebe stevie su osobe oboljele od dijabetesa tipa 2. Naime, pokazalo se da beskalorična stevia niskog glikemijskog indeksa zaslađuje bez da je organizam iskorištava kao ostale šećere. Time osigurava konstantnu razinu glukoze u krvi, izbjegavajući nagle oscilacije, a upravo je to u podlozi kvalitetne kontrole šećerne bolesti.

Nekoliko je studija koje govore u prilog antihipertenzivnog učinka stevie, zbog čega osobe s visokim krvnim tlakom s nestrpljenjem iščekuju daljna istraživanja. Nedavno su znanstvenici pokazali da su zaslađivači visoke slatkoće dobrodošla pomoć u kontroli tjelesne mase (kao dio niskokalorične dijete) pa je stevia odličan izbor i za one koje vode bitku s prekomjernom tjelesnom masom i pretilošću. Steviju mogu koristiti i osobe s fenilketonurijom šro primjerice ne vrijedi za aspartam.

Prema nekim saznanjima stevia je i prijatelj kože. Osim što ubrzava zacjeljivanje rana i ublažava ožiljke, ima i svojstva „eliksira mladosti“ – ukoliko se koristi kao maska za lice, ona ovlažuje i hrani kožu, zateže je, zaglađuje bore, smanjuje iritacije, ublažava akne, a ima i povoljan učinak na dermatitise i ekcem.

Nadalje, pokazalo se da je lišće stevie osim slatkim steviozidima bogato i mikronutrijentima poput  vitamina A i C, minerala željeza, kalcija, natrija, kalija, magnezija, fosfora, cinka, te flavonoidom rutinom. Sadržane tvari, od kojih mnoge posjeduju snažnu antioksidativnu aktivnost dodatno povisuju vrijednost stevie čineći ju prvim izborom brojnih potrošača zaslađivača diljem kugle zemaljske.

Dugogodišnja bitka za prihvaćanje

Stevia je dugi niz godina dozvoljena za uporabu u brojnim zemljama Azije i Latinske Amerike. No, u SAD-u i Europskoj Uniji zagovornici stevie prošli su mukotrpan i dugotrajan put do prihvaćanja.

Priča počinje krajem 80-tih godina prošlog stoljeća kada je američki FDA na temelju studije upitne kvalitete zabranio upotrebu stevie kao sladila. Primjer SAD-a pratila je i Europska Unija koja je 1999. Godine također zabranila steviu uz zaključak da „ne postoje zadovoljavajući podaci koji podupiru sigurnu upotrebu tog proizvoda“.

Nakon dugogodišnje bitke i niza studija o sigurnosti krajem 2008. godine postignut je veliki iskorak u tržišnom prihvaćanju stevie. Naime, američki FDA je konačno dao zeleno svijetlo za ekstrakt iz određenog dijela biljke stevie koji je dobilo radni naziv Rebiana. Time nije otvoren put svim ekstraktima stevie, već samo Rebiani koja zadovaljava kriterije ekstrakcije definirane dokumentima FDA.

2010 godina bila je, pak, ključna za europsko prihvaćanje stevie. Tada je naime EFSA (European Food Safety Authority) procijenila sigurnost steviol glikozida i dala pozitivno mišljenje. Postavljen je i prihvatljivi dnevni unos (ADI) od 4 mg steviol glikozida po kg tjelesne mase dnevno što je u skladu s američkim preporukama. 2011. godine EFSA je otišla i korak dalje i dala konačno dopuštenje za upotrebu ekstrakata stevie u proizvodnji hrane i pića. Time je, konačno, biljka bez poznatih nuspojava ili alergijskih svojstava dobila toliko željeno zeleno svijetlo.

U Hrvatskoj se odobrenje Stevije još uvijek iščekuje.

Imate pitanje vezano uz vaše zdravlje? Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Pitajte liječnika