Učestalost alergijskih bolesti kod djece u stalnom je porastu. Neprohodnost nosa zbog alergijskog rinitisa može poremetiti kvalitetu sna djeteta i smanjiti uspjeh djeteta u školskim i drugim dnevnim aktivnostima.

Kako se razvije alergijski rinitis?

U nosu se zrak koji udišemo priprema za ulazak u pluća – zagrijava se i vlaži te se filtriraju čestice prljavštine, alergena i iritansa. Alergijski rinitis je kronična alergijska upala nosne sluznice s otokom sluznice i pretjeranom proizvodnjom sluzi. Razvija se kod djece s atopijom (sklonost imunološkom odgovoru koji u kontaktu s alergenom pokreće stvaranje IgE protutijela te oslobađanje histamina i drugih medijatora alergijske reakcije). Oslobađanje histamina uzrokuje brzu pojavu simptoma, već nakon 10ak minuta (curenje nosa, kihanje, svrbež), a aktivacija drugih upalnih stanica uzrokuje odgođene reakcije koje se očituju neprohodnošću nosa.

Kako prepoznati alergijski rinitis?

Alergijski rinitis se može dijagnosticirati kod 15-20% djece. Najčešći simptomi su neprohodnost nosa, bistra sekrecija iz nosa, učestalo kihanje te svrbež nosa, nepca, ušiju i očiju. Ponekad djeca s alergijskim rinitisom imaju osjećaj stalnog slijevanja sekreta niz grlo i potrebe da nakašljavanjem pročiste grlo. Hrkanje, ponavljane glavobolje te krvarenje iz nosa također mogu biti simptomi ovog stanja. Kod 80-90% djece simptomi alergijskog rinitisa nastavljaju se i u odrasloj dobi.

Koji oblici alergijskog rinitisa postoje?

Tradicionalno se alergijski rinitis klasificirao kao cjelogodišnji ili kao sezonski, ovisno o periodu u kojem se simptomi javljaju. Kod djece kod koje simptomi traju kroz cijelu godinu se najčešće radi o alergiji na alergene prisutne u kućanstvima (grinje, plijesan, kućni ljubimci). Sezonski rinitis karakteriziran je simptomima koji se javljaju vezano uz izloženost nekom alergenu u okolišu (peludi trava i drveća). Utvrđeno je međutim da je kod većine ljudi s alergijskim rinitisom prisutna reaktivnost i na alergene iz kućnog okruženja i na one iz okoliša. Zato danas uglavnom koristimo podjelu prema učestalosti i težini simptoma: na povremeni i trajni alergijski rinitis, a u oba slučaja može se raditi o blagim ili o umjerenim/teškim simptomima.

Kako se postavlja dijagnoza?

Dijagnoza alergijskog rinitisa najčešće se može postaviti pažljivom anamnezom i kliničkim pregledom. Pojava tipičnih simptoma vezano uz izlaganje alergenima, uz karakterističan izgled djeteta (dijete koje diše samo na usta, blago otečeni podočnjaci uz izražene kožne nabore, poprečni nabor na nosu zbog stalnog trljanja nosa prema gore, otečena i blijeda sluznica nosa) omogućuju postavljanje dijagnoze s velikom vjerojatnošću. Ako želimo potvrditi alergene koji uzrokuju tegobe, provode se dodatna testiranja (određivanje specifičnih IgE protutijela u krvi, skin prick test i druge pretrage).

Prevencija i liječenje

Prvi korak u liječenju je pokušaj smanjenja izloženosti alergenima. Kod alergena koje nalazimo u kućanstvima (grinje, plijesan, kućni ljubimci) postupci koji mogu olakšati tegobe su: uklanjanje tepiha i zavjesa, redovito usisavanje i pranje podova, prozračivanje te korištenjenavlaka za madrace i jastuke nepropusnih za grinje. Druga jednostavna metoda liječenja je ispiranje nosa slanim otopinama koja poboljšava prirodne mehanizme obrane sluznice nosa, te smanjuje potrebu za lijekovima. Lijekovi koji se koriste u alergijskom rinitisu su: intranazalni i peroralni antihistaminici, intranazalni kortikosteroidi i antagonosti receptora leukotriena. Te skupine lijekova zaustavljaju alergijsku reakciju i smanjuju upalu u tkivu. Antihistaminici djeluju bolje na histaminom posredovane simptome (svrbež, kihanje, curenje nosa), a kortikosteroidi na neprohodnost nosa. Uobičajeno se provodi liječenje kroz 2-4 tjedna, a potom se procjenjuje učinak terapije i planira daljnji postupak.

Specifična imunoterapija

Imunoterapija je specifičan oblik liječenja u kojem se ponavljanom primjenom postupno sve većih koncentracija alergena pokušava modificirati imunološki odgovor te razviti toleranciju na alergen. Imunoterapija se provodi primjenom alergena injekcijom u potkožno tkivo ili otapanjem alergena na sluznici po jezikom. To je jedini oblik liječenja koji može smanjiti rizik razvoja astme kod djece s alergijskim rinitisom.

Kako je alergijski rinitis povezan s astmom?

Oko 40% djece s alergijskim rinitisom će u nekom trenutku razviti i astmu. Ova dva stanja povezana su vrlo sličnom imunološkom reakcijom respiratorne sluznice na inhalacijske alergene. Uz to, blokiran nos ne može na adekvatan način pripremiti zrak prije ulaska u pluća te se tako simptomi astme mogu pogoršati. Kod djece koja imaju astmu liječenje alergijskog rinitisa poboljšava kontrolu astme i ublažava tijek bolesti.

Koje su moguće komplikacije?

Ukoliko se ne liječi, alergijski rinitis može stvoriti sklonost bakterijskim upalama srednjeg uha i sinusa, može uzrokovati slabljenje sluha zbog neprohodnosti Eustahijeve tube te poremetiti kvalitetu sna i smanjiti uspjeh djeteta u školskim i drugim dnevnim aktivnostima.

Što još možemo poduzeti kod alergijskog rinitisa?

Djeci s alergijom na peludi trava i drveća preporuča se da se po dolasku kući otuširaju i operu kosu te više puta tijekom dana umivaju oči i lice jer se tako smanjuje količina alergena na tijelu. Trebaju izbjegavati boravak na otvorenom u vrijeme košnje trave i za vjetrovitih dana. Potrebno je redovito uzimati lijekove, čak i kada se čini da su se simptomi povukli.