Mnoga djeca koja imaju kućne ljubimce doživljavaju ih kao dio obitelji. Ali što napraviti ako dijete koje ima psa ili mačku razvije znakove alergije?

Što uzrokuje alergiju na psa ili mačku?

Najčešći kućni ljubimci i ujedno oni koji uzrokuju većinu alergijskih reakcija su mačke i psi. Najčešći alergen (tvar koja uzrokuje alergiju) nisu dlake životinje, već stanice kože koje se ljušte, te slina, urin i feces životinja na njihovom krznu. Životinjski alergeni su često prisutni i u kućanstvima u kojima nema životinja, iako u manjoj količini, jer ih ljudi donesu izvana na svojoj odjeći. U prostoru u kojem je boravila životinja ovi se alergeni mogu zadržati mjesecima.

Koji su simptomi alergije na životinje?

Kada životinjski alergeni dođu u kontakt sa sluznicom nosa i očiju, kod osjetljivih ljudi dolazi do prekomjerne reakcije s oticanjem i svrbežom sluznice nosa, kihanjem, pojačanom sekrecijom iz nosa i crvenilom očiju. Nakon kontakta kože sa životinjom može se na licu i vratu, te na prsima i rukama pojaviti crvenilo i osip. Trećina djece koja boluju od astme će u kontaktu s mačkom razviti kašalj uz piskutavo i otežano disanje.

Kako postaviti dijagnozu?

Na alergiju na mačku ili psa može se posumnjati na temelju anamneze i kliničkog pregleda, a alergološkom obradom (testovima iz krvi i kožnim testiranjem) može se potvrditi da postoji preosjetljivost na životinjske ili druge alergene. Ponekad je djetetu i roditeljima teško povjerovati da je dijete alergično na kućnog ljubimca, pa se prije poduzimanja drugih mjera može pokušati djetetu na nekoliko dana promijeniti okruženje (npr. boravak kod bake i djeda koji nemaju kućne ljubimce ili odlazak obitelji na odmor bez ljubimca). U slučaju povlačenja simptoma kada dijete nije u kontaktu sa životinjom, a ponovne pojave tegoba po povratku kući, dijagnoza alergije na životinju je vrlo vjerojatna. Odvođenje ljubimca iz kućanstva kao metoda potvrđivanja alergije nema smisla jer životinjski alergeni ostaju prisutni u kućanstvu i mjesecima nakon toga.

Što poduzeti kada je dijete alergično na mačku ili psa?

Najjednostavnije je izbjegavati kontakt sa životinjama na koje je dijete alergično. Ako se može spriječiti kontakt s alergenima, moguće je da dijete neće trebati lijekove. Ipak, ovakav pristup ponekad djetetu onemogućava socijalne kontakte (npr. odlazak rodbini i prijateljima koji imaju kućne ljubimce). U tom je slučaju moguće djetetu preventivno dati lijek prije izlaganja alergenu (npr. prije odlaska u posjet prijatelju koji ima mačku).

Što ako se obitelj ne želi odreći svog ljubimca?

Mnoga djeca svoje kućne ljubimce doživljavaju kao dio obitelji, te ih se ne žele odreći čak i ako se dokaže da im uzrokuju alergiju. U tom slučaju se treba pridržavati mjera koje smanjuju izloženost djeteta životinjskim alergenima. Ljubimcu ne treba dozvoliti pristup u spavaću sobu u kojoj boravi dijete. Vrata spavaće sobe treba držati zatvorenima, uz redovito čišćenje i provjetravanje sobe. Iz kuće treba odstraniti tepihe i dugačke zavjese na kojima životinje trljanjem ostavljaju dlake. Podove i ostale površine treba redovito usisavati i prati. Dijete ne treba boraviti u prostoriji koja se usisava jer se kovitlanjem zraka alergeni dižu u zrak i može doći do pogoršanja simptoma alergije. Ljubimca roditelji trebaju redovito četkati izvan kuće. Nakon svakog kontakta s ljubimcem dijete treba oprati ruke kako ne bi dodirom lica unijelo alergene u oči i nos. Ako unatoč svim poduzetim mjerama dijete i dalje ima tegobe zbog alergije, potrebno je razgovarati s liječnikom koji će preporučiti odgovarajuće liječenje.

A što ako pas ili mačka ipak nisu krivi?

Ponekad se simptomi alergije na psa ili mačku javljaju samo ponekad. U tom slučaju treba promisliti na druge uzroke alergije, npr. pelud koji se raznosi zrakom i može završiti na krznu životinje. Kada životinja nakon šetnje uđe u kuću može na svom krznu nositi veliku količinu peluda koji uzrokuje simptome alergije kod osjetljivih osoba. Zato je važno kod djeteta s alergijom napraviti obradu i utvrditi o kojim se točno alergenima radi.