Prosinac je mjesec kojega osim blagdanske atmosfere obilježava i značajno veća učestalost virusnih respiratornih infekcija. Jedan od trenutno najznačajnijih uzročnika među djecom je respiratorni sincicijski virus.

Što je RSV i za koga je opasan?

Respiratorni sincicijski virus (RSV) je jedan od najčešćih uzročnika obične prehlade kod odraslih. Kod dojenčadi i male djece međutim može uzrokovati teže kliničke slike sa zahvaćanjem donjih dišnih puteva i razvojem bronhiolitisa i upale pluća. Što je dijete mlađe, rizik ozbiljnijeg tijeka infekcije je veći. Većina djece preboli infekciju RSVom do dobi od 2 godine. Imunitet stečen prebolijevanjem infekcije nije trajan i ponovne infekcije su česte, iako obično sve blažeg kliničkog tijeka. Virus se javlja sezonski, u periodu od studenog do kraja ožujka. Ove je godine epidemiološka situacija nešto drugačija i virus je uočen u mnogim sredinama već krajem ljeta, a trenutno širom svijeta uzrokuje značajan pobol dojenčadi i male djece. Također je uočeno da ove godine virus ima teži klinički tijek i kod djece starije od 2 godine. Navedeno se pripisuje promjenama u društvenom životu uslijed pandemije COVIDa 19, jer se mnoga djeca zbog ostanka kod kuće tijekom pandemije sada po prvi put susreću s ovim virusom.

Kako se virus prenosi?

Virus se prenosi kapljicama respiratornog sekreta koje nastaju kada oboljela osoba govori, kašlje ili kiše. Zaraziti se možemo direktno od oboljele osobe ili posredno, preko kontaminiranih predmeta, jer virus na neživim površinama može preživjeti više sati. Nakon što virus dođe u kontakt sa sluznicom nosa ili oka, započinje njegovo razmnožavanje u stanicama sluznice gornjeg dišnog sustava. Kod odraslih i veće djece koja su prethodno bila u kontaktu s RSVom, imunološki sustav može infekciju ograničiti na gornje dišne puteve. Kod novorođenčadi i dojenčadi koja se po prvi put sreću s ovim virusom, infekcija se može širiti na donji dio dišnog sustava i zahvatiti male dišne puteve (bronhiolitis) i pluća (virusna pneumonija).

Klinička slika RSV infekcije

Prvi simptomi se razvijaju 4-6 dana nakon kontakta s virusom. Bolest započinje curenjem nosa, šmrcanjem, kihanjem, grloboljom, suhim kašljem. Kod dojenčadi i male djece temperatura može biti povišena, a respiratorni simptomi se mogu pogoršavati s razvojem upornog kašlja i otežanog disanja uz piskanje u izdahu. Promjene na donjim dišnim putevima mogu uzrokovati poremećaje u ventilaciji pluća i smanjenu opskrbu organizma kisikom. Kompenzatorno raste frekvencija disanja i ubrzava se rad srca kod djeteta. Zbog povećanog rada disanja dijete se iscrpljuje, sve je slabije, teško se hrani, klonulo je i blijedo. Kod male dojenčadi može doći do povremenog prestanka disanja (apneja). Kada se navedeni kompenzatorni mehanizmi iscrpe, postoji opasnost zatajenja disanja i životne ugroze djeteta. Kod starije djece i odraslih, bolest obično traje do tjedan dana, kod male dojenčadi do 2 tjedna, a u slučaju komplikacija i dulje.

Postavljanje dijagnoze

Sumnja na RSV infekciju postavlja se na temelju sezonske pojave, epidemiološke situacije, dobi djeteta i kliničke slike. Dijagnoza se može potvrditi laboratorijskim metodama, najčešće brzim testovima detekcije antigena virusa iz brisa sluznice nosa. Dodatna laboratorijska i slikovna dijagnostika prema procjeni se provodi samo kod male dojenčadi i kod djece s težim kliničkim tijekom bolesti.

Liječenje djece s RSV infekcijom

Liječenje se uglavnom svodi na potporne simptomatske mjere i održavanje dobre hidriranosti i opskrbe organizma kisikom. Obzirom da se radi o virusu, liječenje antibiotikom se provodi samo u slučaju bakterijskih komplikacija. Kod djece koja se liječe kod kuće mogu se provoditi inhalacije hipertonim otopinama soli (npr. 3% otopina NaCl), uz dobru toaletu dišnih puteva, te prema preporuci pedijatra ev. inhalacijama bronhodilatacijskih lijekova (npr. salbutamol). Važno je osigurati dobar unos tekućine i po potrebi snižavati temperaturu paracetamolom ili ibuprofenom. Posebno oprezan treba biti kod male dojenčadi, jer ih i do 40% razvije bronhiolitis, a u 1-2% slučajeva imaju teži klinički tijek i trebaju bolničko liječenje. Znaci koji upućuju na razvoj teže kliničke slike su otežano disanje s uvlačenjem međurebrenih prostora u udahu, piskutanje kod disanja, hropci, stenjanje, izrazito bljedilo, klonulost, nemogućnost hranjenja, povraćanje, vrućica, poremećaj svijesti. U slučaju ovakve kliničke slike, dijete treba hitnu medicinsku skrb.

Mjere prevencije

Ovaj virus je izrazito zarazan te se brzo širi u kolektivima i na mjestima gdje se u zatvorenom prostoru okuplja puno ljudi (vrtići, škole, obitelji, ambulante, bolnica). Važno je paziti na higijenu i provoditi opće mjere sprečavanja širenja zaraznih bolesti (pranje ruku, redovito provjetravanje prostorija, dezinfekcija površina, igračaka, duda varalica, pribora za jelo). Ne postoji cjepivo protiv RSVa, ali je moguća prevencija pasivnom imunoprofilaksom monoklonskim protutijelima protiv RSVa (palivizumab) koja se primjenjuje kod djece koja imaju visoki rizik teškog oblika bolesti (nedonoščad, djeca sa srčanim greškama, neuromuskularnim bolestima, kroničnim plućnim bolestima, imunokompromitirani), injekcijom u mišić jednom mjesečno kroz 5 mjeseci sezone RSV infekcije.