Bipolarni afektivni poremećaj

Bipolarni afektivni poremećaj (ranije nazivan „manično-depresivna psihoza”) karakteriziran je izmjenama povišenog (manija ili hipomanija) i sniženog raspoloženja (depresija) što posljedično dovodi do znatnog poremećaja bolesnikovog raspoloženja i aktivnosti.

Oko 30% bolesnika u općoj praksi ima neku vrstu poremećaja raspoloženja. Učestalost javljanja (prevalencija) bipolarnog poremećaja u Europi je oko 1%. No, kako se često pogrešno dijagnosticira, njegov udio u populaciji vjerojatno je i veći. To je kronični poremećaj i spada među 10 svjetskih najvećih javnozdravstvenih problema. Za većinu bolesnika periodi sniženog raspoloženja svojim trajanjem i učestalošću javljanja značajno premašuju periode povišenog raspoloženja. Što se bolest kasnije dijagnosticira, ishod može biti nepovoljniji.

Klinička slika

Osim promjene u raspoloženju, ovaj poremećaj dovodi do oštećenja i u ostalim psihičkim funkcijama uključujući pažnju, mišljenje, nagon i volju. Faze povišenog raspoloženja karakterizirane su hiperaktivnošću, osjećajem viška energije i samopouzdanja, pretjeranog optimizma, smanjenom potrebom za snom.

Takvo povišeno raspoloženje može varirati od bezbrižne veselosti do nekontroliranog uzbuđenja. Dijagnosticiranje i liječenje (hipom) manične faze može predstavljati problem jer se oboljela osoba osjeća puna energije i ideja, pa često nije sklona dolasku liječniku i uključivanju u tretman. Kod bolesnika sa sniženim (depresivnim) raspoloženjem javlja se gubitak energije, interesa i uživanja, osjećaj krivnje i bezvrijednosti, teškoće u donošenju odluka, promjene apetita i tjelesne težine, problem koncentracije, gubitak apetita, smetnje spavanja, bezvoljnost i osjećaj usporenosti.

U depresivnoj fazi takvi bolesnici mogu pokazivati sklonost suicidu, dok su u hipomanično/maničnoj fazi skloniji različitim nepromišljenim postupcima (zaokupljeni su velikim planovima u kojima sebi pripisuju veliku ulogu, uključuju se u nove pothvate i aktivnosti) koji mogu dovesti do pretjeranog trošenja novca i financijskih gubitaka, ugrožavanja poslovnih, obiteljskih ili socijalnih odnosa, zaljubljivi su uz izražen povećani seksualni interes. Uz sve navedene smetnje u obje faze bolesti mogu biti prisutni i psihotični simptomi (sumanute ideje i halucinacije).

Često se javljaju različitim preuveličane ideje političke, financijske, seksualne ili religiozne prirode, a ideje proganjanja mogu biti izražene u toj mjeri da se razviju u pravi progonstveni sustav.

Rizični čimbenici

Smatra se da bipolarni poremećaj nastaje uzajamnim djelovanjem bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika. Od ostalih rizičnih čimbenika navode se viši socioekonomski status, psihosocijalni stresovi, zlouporaba alkohola i droga i ostalo.

Učestalost javljanja i tijek bolesti

Manične epizode obično počinju naglo i traju između dva tjedna i četiri do pet mjeseci (prosječno trajanje je oko četiri mjeseca). Depresivne epizode traju duže, oko 20 tjedana, dok rjeđe, obično kod starijih osoba mogu trajati i godinu dana. Prva epizoda bolesti obično se javlja između 15. i 30. godine života, no može se javiti u bilo koje doba od puberteta. Raniji početak bolesti upućuje na kroničan tijek, brze izmjene epizoda i miješanu kliničku sliku, što obično znači da će bolesnik lošije reagirati na terapiju i da će bolest imati lošiju prognozu.

Najčešći tijek bipolarnog poremećaja u odrasloj dobi je izmjena depresivnih i hipom/maničnih epizoda. S vremenom te epizode postaju sve češće, a periodi bez simptoma bolesti sve kraći. Kod 75% žena i 67% muškaraca poremećaj počinje depresivnom epizodom, a oko 10 do 20% oboljelih ima isključivo manične epizode, koje obično nastupe vrlo brzo. Broj epizoda manije kreće se od 2 do 30, s prosjekom oko 9 u toku života. Ako se ne liječi, manična epizoda obično traje oko tri mjeseca. Kod oko 15% bolesnika javljaju se psihotične epizode manije ili depresije.

Prognoza 

Bolest dovodi do značajnog pada psihosocijalnog funkcioniranja i smanjene kvalitete života, a kada se javlja u mlađoj dobi nepovoljno utječe na tijek školovanja. Također predstavlja rizik za razvoj ovisnosti o psihoaktivnim tvarima oštećenja u socijalnom i radnom funkcioniranju. Istraživanja pokazuju da oko 20% bolesnika izvrši suicid, dok oko 35% pokuša suicid.

Čimbenici koji predstavljaju rizik za pokušaj suicida su obiteljska povijest suicidalnog ponašanja, prethodni pokušaj suicida, rani početak bolesti, istovremeno prisustvo drugog psihičkog poremećaja (npr. zloupotreba psihoaktivnih tvari, anksiozni poremećaj), tjelesno ili seksualno zlostavljanje, pušenje, psihosocijalni stresovi, nezaposlenost, usamljenost, godišnje doba (proljeće, rano ljeto), nedovoljno povjerenje u liječnika.

Koliko je važno liječenje takvih poremećaja pokazuju podaci da neliječeni bolesnici imaju kraći život za 9 godina, 14 godina smanjenu funkcionalnost i slabiju kvalitetu života 12 godina.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Depresija i komorbiditeti

Depresija se često javlja u komorbiditetu (istovremena pojava dva ili psihičkih poremećaja ili prisustvo tjelesne bolesti uz psihijatrijski poremećaj). Najčešće tjelesne bolesti koje se javljaju uz depresiju su epilepsija, Parkinsonova bolest, multipla skleroza, degeneracijske bolesti mozga, Alzheimerova bolest, koronarna bolest, maligne bolesti, hipotiroidizam, hipertiroidizam, hiperparatiroidizam, Cushingov sindrom, Addisonova bolest, šećerna bolest, itd. Istraživanja pokazuju kako […]

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 2. dio

Dugotrajno gledano kombinirani pristup je učinkovitiji, a kod blage depresije psihološke intervencije su jednako učinkovite poput medikamenata. Kod umjerene do teške depresije medikamente su prva opcija, a inhibitori ponovne pohrane serotonina su dobro podnošljivi kod osoba s epilepsijom. Iz ove skupine lijekova zbog dobre podnošljivosti i malo interakcija obično su prvi izbor citalopram i sertralin. […]

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 1. dio

Osobe koje boluju od depresije pod povećanim su rizikom i za razvoj epilepsije. Naime, radi se o složenoj dvosmjernoj povezanosti – moždani putevi koji se nalaze u podlozi depresije jednaki su onima kod epilepsije temporalnog režnja (smanjen je hipokampus, promjene u amigdali i hipokampusu, reducirana površina kortikalnog područja i gustoća). Tipični neurobiološki mehanizmi depresivnog poremećaja […]

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?

Psihijatrija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]

Psihijatrija

Tjelesni dismorfni poremećaj: priprema objave novih smjernica u Europi  

Europske smjernice za dijagnosticiranje i liječenje tjelesnog dismorfnog poremećaja pripremaju se za objavu. Ovo stanje u velikoj je mjeri definirano patološkom percepcijom i ponašanjem vezanim uz osobni izgled. Razvoj smjernica za tjelesni dismorfni poremećaj koji je poznat brojnim kliničkim dermatolozima, zamišljen je kao praktičan alat (Maria-Angeliki Gkini). Prema DSM-5 klasifikaciji ovaj poremećaj je definiran kao […]

Psihijatrija

Poremećaj spavanja i povećan rizik od moždanog udara

Poremećaj spavanja u značajnoj je mjeri povezan s povećanim rizikom od moždanog udara prema novijim istraživanjima. Rezultati velike internacionalne studije pokazuju kako je rizik od moždanog udara tri puta viši kod osoba koje premalo spavaju, više od dva puta veći u odnosu na one koji previše spavaju te 2-3 puta viši kod onih sa simptomima […]