Otprilike 20% svih uroloških bolesti odnosi se na nastanak bubrežnih kamenaca (konkremenata), tzv. urolitijazu te su stoga bolesnici sa kamencima mokraćnog sustava česti posjetitelji uroloških ambulanti.

Otprilike 20% svih uroloških bolesti odnosi se na nastanak bubrežnih kamenaca (konkremenata), tzv. urolitijazu, te su stoga bolesnici sa kamencima mokraćnog sustava česti  posjetitelji uroloških ambulanti. Predispoziciju za nastajanje konkremenata mokraćnog sustava čine klimatski, genetski, anatomski, endokrini, upalni i drugi čimbenici.

Vrste bubrežnih kamenaca

Konkrementi mokraćnog sustava se dijele u dvije skupine:  većinu, odnosno oko 80% svih konkremenata čine tzv. anorganski konkrementi, kod koji postoji  različiti udio kalcija u građi kamenca, dok manji postotak od oko 20% konkremenata čine grupu tzv. organskih kamenaca; gdje su  najzastupljeniji uratni i cistinski konkrementi. Postoji i treća skupina konkremenata koji nastaju u upalnom miljeu, kada je urin u kojem nastaju upalno promijenjen. Također valja napomenuti da dugotrajna imobilizacija  usljed prijeloma ili invaliditet pospješuje razvoj kamenaca mokraćnog sustava. Srećom, priroda se pobrinula da velika većina nastalih kamenaca bude spontano eliminirana, odnosno izmokrena.  Danas manje od 10% bolesnika sa konkrementima mokraćnog sustava zahtijeva aktivni urološki tretman. Konkrementi mogu biti različite veličine; od nekoliko milimetara do nekoliko centimenara, smješteni unutar kanalnog sustava bubrega, u mokraćovodu ili mokraćnom mjehuru. Samo izuzetno rijetko kamenčić nalazimo u mokraćnoj cijevi. Ukoliko je konkrement smješten u nakapnici bubrega ili u mokraćovodu može se razviti tzv. zastojna uropatija, kada određena količina urina zaostaje i nemože proći pored kamenca. To najviše ovosi o položaju i veličini kamenca.

Simptomi i dijagnostički postupci

Najčešće, bolesnici koji dolaze u urološku ambulanti imaju tzv. akutni bubrežni napad. Oni budu blijedi, orošeni znojem, prostrirani, trpe jaku bol koja se locira najčešće u lumbalnom dijelu, i/ili duž mokraćovoda prema mokraćnom mjehuru, katkada se kod muškaraca bol širi  i prema testisima. Često i povraćaju , što je posljedica podražaja peritoneuma. Vrlo često takvi bolesnici zauzimaju karakterističan položaj u kojem ipak trpe nešto manju bol. Samim izgledom i položajem bolesnika olakšava se i postavljanje radne dijagnoze.

Osim fizikalnog pregleda, potrebno je učiniti i dodatne dijagnostičke preglede. UZV pregled će nam potvrditi postajanje konkrementa, ako je smješten u bubregu, a UZV-om je moguće ustanoviti i (ukoliko postoji) stupanj hidronefroze, odnosno zastojne uropatije.

U sedimentu urina nađe se  dosta eritrocita ili masa eritrocita. Katkada urin makroskopski bude sukrvav. Nadalje potrebno je učiniti RTG snimku urotrakta, gdje se u projekciji urotrakta vidi anorganska mineralna sjena (organski se konkrementi na takvoj snimci ne vide ili se vide jako blijedo).

Liječenje

Nakon urološkog pregleda i obrade slijedi odluka o liječenju.  Bolesnici ambulantno dobiju spazmoanalgetika, nakon 10-tak minuta bol obično popusti. Samo rijetkim bolenicima bol ne popušta na lijekove, stoga budu hospitalizirani. Najčešće se obradom ustanovi sitni anorganski konkrement smješten u bubregu ili mokraćovodu, sa blagom zastojnom uropatijom ili bez uropatije. Takvim se bolesnicima savjetuje fizička aktivnost, obilna uzimanje tekućine na usta (hidracija), uzimanje spazmoanalgetika po potrebi. Ambulantno učine obavezno intravensku urografiju i urinokulturu, te sa nalazima dođu na urološku kontrolu. Može im se pripisati alfa blokator – Tamosin, koji će dodatno relaksirati mokraćovod i pomoći u spontanoj eliminaciji kamenčića. Kako smo ranije naveli, oko 10% bolesnika sa kamencima mokraćnog sustava traže aktivni urološki tretman, a samo 1 do 2% klasični operativni zahvat. Današnjim razvojem medicinske tehnike, takvi su zahvati vrlo poštedni za bolesnika, sa minimalnim postotkom komplikacija, a i vrijeme provedeno ili potrebno za bolovanje je vrlo kratko. Glavni cilj aktivnog tretmana je ukloniti ili usitniti konkrement, koji će se spontano izmokriti, riješiti opstrukciju sa posljedičnom zastojnom uropatijom, smanjiti opasnost propadanja funkcije bubrega i konačno spriječiti razvoj inkekcije.

Metoda izbora pri liječenju urolitijaze, uz ispravno postavljenu indikaciju za tretman  je  tzv. izvantjelesna litotripsija (Extracorporeal Shock Wave Lithotripsy – ESWL).  Radi se o stroju koji stvara tzv. šok valove koji se fokusiraju na kamenac, te uz određenu frekvenciju i broj udaraca pod kontrolom dijaskopa usitne kamenčić u sitne mrvice, koje se potom uz obilnu hidraciju  izmokre. Postoje i endoskopski zahvati npr. ureteroskopija ili perkutana nefrolitotomija, gdje se endoskopskim instrumentarijem pod kontrolom oka locira i odstrani konkrement, ili se kamenac usitni, a partikli odstrane. Naravno, ranije navedeni postupci se mogu i kombinirati. Ukoliko postoji konkrement u bubregu ili mokraćovodu  uz urinarnu infekciju, tada ćemo prema nalazu urinokulture dati ciljani antibiotik npr. Ninur.

Postoje i kamenci u mokraćnom mjehuru, koji najčešće nastaju kao posljedica ostatnog, neizmokrenog urina, kakvog nalazimo kod bolesnika sa povećanom prostatom. Tada moramo operativno riješiti povećanu prostatu, kao uzrok takvog stanja. Nakon završenog liječenja  bolesnici sa urolitijazom se ambulantno prate, jer postoji mogućnost povrata bolesti, savjetujemo uzimati više tekućine pogotovo ljeti, dva puta godišnje učiniti urinokulturu, te jednom godišnje kontrolni UZV bubrega.