Dobroćudno uvećanje prostate ili benigna hiperplazija prostate

Dobroćudno uvećanje prostate (BPH) je progresivno stanje u muškaraca nakon četvrtog desetljeća života koje se očituje porastom volumena prostate i pridruženim smetnjama pražnjenja mokraće iz mokraćnog mjehura.

Dobroćudno uvećanje prostate (BPH) je progresivno stanje u muškaraca nakon četvrtog desetljeća života koje se očituje porastom volumena prostate i pridruženim smetnjama pražnjenja mokraće iz mokraćnog mjehura. Smatra se da 8% muškaraca oko 40-te godine ima BPH, 50% ih ima smetnje mokrenja povezane uz BPH s 50 godina, a preko 80% muškaraca starijih od 80 godina imaju smetnje vezane uz BPH. Čak do 30% muškaraca u osmom desetljeću života zahtjeva kiruršku intervenciju za liječenje BPH. Uz ovih nekoliko osnovnih podataka možemo zaključiti da je utjecaj BPH na zdravlje muškaraca velik, a manifestira se nizom uroloških smetnji, a ponekad i poteškoćama u  socijalnom životu.

 Prostata je mala žlijezda, dio reproduktivnog sustava muškaraca, koja se nalazi ispod mokraćnog mjehura, te okružuje početni dio mokraćne cijevi koja jednim svojim dijelom prolazi kroz prostatu. Prostata ima oblik kestena, te se u narodu popularno naziva i kestenjača. Rastom, odnosno uvećanjem režnjeva prostate, oni počinju pritiskati mokraćnu cijev i nastaje niz smetnji koje se jednim imenom nazivaju smetnje donjeg mokraćnog sustava (engl. lower urinary tract symptoms, LUTS). Najčešće su smetnje: potreba učestalog dnevnog i noćnog mokrenja, slab mlaz mokraće, bježanje ili kapanje mokraće, pečenje kod mokrenja.

 Nije jasno zašto u nekih muškaraca nastaju smetnje BPH, odnosno LUTS, a u drugih muškaraca ne nastaju. Isto tako, prostata se normalno uvećava do određenogstupnja s porastom životne dobi, ali svi muškarci s uvećanom prostatom ne zahtijevaju liječenje. Danas je jasno da je za rast prostate osim životne dobi važan i muški spolni hormon testosteron, ali sam testosteron ne uzrokuje BPH. Uz starenje kao centralni mehanizam u nastajanju BPH, nova istraživanja pokazuju da je BPH posljedica remodeliranja tkiva prostate pod utjecajem hormonskih promjena vezanih uz starenje, upale i metaboličkih sindroma poput šećerne bolesti, gojaznosti,  povišenog krvnog tlaka, poremećaja krvnih masnoća i sl.

 Smetnje mokrenja se vremenom mogu pogoršavati, te ukoliko se BPH ne liječi, može doći do naglog zastoja u pražnjenju mokraćnog mjehura koje se očituje nemogučnošću mokrenja uz prepuni mokraćni mjehur. Još je ozbiljnije stanje ako se mokraćni mjehur nepotpuno prazni, uz sve veću količinu ostatne mokraće u mjehuru koja može dovesti do refluksa mokraće u bubrege i progresivnog propadanja bubrežne funkcije. Učestale mokraćne infekcije ili mokraćni kamenci mogu biti samo posljedica neprepoznate ili neliječene BPH. Smetnje mokrenja isto tako mogu biti uzrokovane i drugim stanjima poput raka prostate ili neurogenog mjehura.

Uvećanje prostate se dijagnosticira pregledom kroz završni dio debelog crijeva, tzv. digitorektalnim pregledom, kojim se određuje veličina, oblik, konzistencija, bolnost, tonus sfinktera, te ev. prisutnost čvorića u prostati. Uz navedene podatke o smetnjama bolesnika i prostati, važna je i analiza mokraće za isključivanje upale, te prostata specifični antigen (PSA). Objektiviziranje subjektivnih smetnji bolesnika ispunjavanjem tzv. internacionalnog prostata simptom skora (IPSS) važno je u kategorizaciji smetnji na slabe, umjerene i jake. PSA je bjelačevina koju izlučuju stanice prostate, te stoga nije tumor specifičan, ali ukoliko je vrijednost u krvi povišena, može biti znak upalnog zbivanja ili rakaprostate. Za evaluaciju funkcije mokraćog mjehura, te moraćne cijevi u bolesnika sa smetnjama BPH preporuča se urodinamska obrada, a najjednostavniji test je tzv. uroflow ili mikciometrija kojom objektiviziramo protok mokraće kroz mokraćnu cijev, te volumen izmokrene mokraće u ukupnom vremenu akta mokrenja.

Liječenje BPH pomaže u smanjivanju smetnji mokrenja, a opcije liječenja uključuju lijekove i kirurško liječenje. Muškarci sa slabim smetnjama mokrenja (IPSS manji od 9) ne zahtijevaju medikamentozno liječenje, već praćenje smetnji mokrenja, koje se mogu popraviti i bez liječenja uz pridržavanje higijensko-dijetetskih mjera poput utopljavanja, izbjegavanja prekomjernog konzumiranja kave, alkohola, gaziranih napitaka, prezačinjene hrane, većeg unosa tekućine u večernjim satima itd. Svakako korisno djeluje uzimanje čajeva poput uvinog ili brusnice. Lijekovi iz skupine tzv. selektivnih blokatora alfa adrenergičkih receptora, npr. tamsulosin (Tamosin®) relaksiraju vrat mokraćnog mjehura, te omogućuju lakši mlaz mokraće. Prednost ovih lijekova je brzo djelovanje koje nastupa unutar 24 sata od započinjanja liječenja, te se stoga preporučju kao prva linija liječenja u bolesnika s umjerenim smetnjama mokrenja. Lijekove iz skupine inhibitora enzima 5-alfa reduktaze potrebno je uzimati duže vrijeme (minimalno 6 mjeseci) kako bi zaustavili rast prostate ili doveli do smanjivanja njenog volumena, te stoga nisu pogodni za prvu liniju liječenja, osim ukoliko se koriste u kombinaciji s blokatorima alfa adrenergičkih receptora u bolesnika s velikom prostatom.

Kirurško liječenje je indicirano u slučaju neuspjeha medikamentozne terapije da u zadovoljavajućoj mjeri poboljša smetnje BPH, te u slučaju ukoliko BPH dovodi do opetovanih mokraćnih infekcija, krvarenja kod mokrenja, mokraćnih kamenaca ili zastoja mokraće na nivou bubrega uz povišenje pokazatelja bubrežne funkcije. Svrha kirurškog liječenja je da reducira količinu tkiva prostate oko početnog dijela mokraćne cijevi. Najčešći kirurški pristup danas je kroz mokraćnu cijev i to elektroresekcijom užarenom petljom – TURP, ili laserskim svjetlom – laserska ablacija. Kod izrazito uvećanih prostata volumena preko 100 ccm kirurški pristup je otvoreni, rezom iznad stidne kosti i kroz mokraćni mjehur – transvezikalna adenomektomija.

Imate pitanje vezano uz vaše zdravlje? Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Pitajte liječnika