Dobroćudno uvećanje prostate ili benigna hiperplazija prostate

Dobroćudno uvećanje prostate (BPH) je progresivno stanje u muškaraca nakon četvrtog desetljeća života koje se očituje porastom volumena prostate i pridruženim smetnjama pražnjenja mokraće iz mokraćnog mjehura.

Dobroćudno uvećanje prostate (BPH) je progresivno stanje u muškaraca nakon četvrtog desetljeća života koje se očituje porastom volumena prostate i pridruženim smetnjama pražnjenja mokraće iz mokraćnog mjehura. Smatra se da 8% muškaraca oko 40-te godine ima BPH, 50% ih ima smetnje mokrenja povezane uz BPH s 50 godina, a preko 80% muškaraca starijih od 80 godina imaju smetnje vezane uz BPH. Čak do 30% muškaraca u osmom desetljeću života zahtjeva kiruršku intervenciju za liječenje BPH. Uz ovih nekoliko osnovnih podataka možemo zaključiti da je utjecaj BPH na zdravlje muškaraca velik, a manifestira se nizom uroloških smetnji, a ponekad i poteškoćama u  socijalnom životu.

 Prostata je mala žlijezda, dio reproduktivnog sustava muškaraca, koja se nalazi ispod mokraćnog mjehura, te okružuje početni dio mokraćne cijevi koja jednim svojim dijelom prolazi kroz prostatu. Prostata ima oblik kestena, te se u narodu popularno naziva i kestenjača. Rastom, odnosno uvećanjem režnjeva prostate, oni počinju pritiskati mokraćnu cijev i nastaje niz smetnji koje se jednim imenom nazivaju smetnje donjeg mokraćnog sustava (engl. lower urinary tract symptoms, LUTS). Najčešće su smetnje: potreba učestalog dnevnog i noćnog mokrenja, slab mlaz mokraće, bježanje ili kapanje mokraće, pečenje kod mokrenja.

 Nije jasno zašto u nekih muškaraca nastaju smetnje BPH, odnosno LUTS, a u drugih muškaraca ne nastaju. Isto tako, prostata se normalno uvećava do određenogstupnja s porastom životne dobi, ali svi muškarci s uvećanom prostatom ne zahtijevaju liječenje. Danas je jasno da je za rast prostate osim životne dobi važan i muški spolni hormon testosteron, ali sam testosteron ne uzrokuje BPH. Uz starenje kao centralni mehanizam u nastajanju BPH, nova istraživanja pokazuju da je BPH posljedica remodeliranja tkiva prostate pod utjecajem hormonskih promjena vezanih uz starenje, upale i metaboličkih sindroma poput šećerne bolesti, gojaznosti,  povišenog krvnog tlaka, poremećaja krvnih masnoća i sl.

 Smetnje mokrenja se vremenom mogu pogoršavati, te ukoliko se BPH ne liječi, može doći do naglog zastoja u pražnjenju mokraćnog mjehura koje se očituje nemogučnošću mokrenja uz prepuni mokraćni mjehur. Još je ozbiljnije stanje ako se mokraćni mjehur nepotpuno prazni, uz sve veću količinu ostatne mokraće u mjehuru koja može dovesti do refluksa mokraće u bubrege i progresivnog propadanja bubrežne funkcije. Učestale mokraćne infekcije ili mokraćni kamenci mogu biti samo posljedica neprepoznate ili neliječene BPH. Smetnje mokrenja isto tako mogu biti uzrokovane i drugim stanjima poput raka prostate ili neurogenog mjehura.

Uvećanje prostate se dijagnosticira pregledom kroz završni dio debelog crijeva, tzv. digitorektalnim pregledom, kojim se određuje veličina, oblik, konzistencija, bolnost, tonus sfinktera, te ev. prisutnost čvorića u prostati. Uz navedene podatke o smetnjama bolesnika i prostati, važna je i analiza mokraće za isključivanje upale, te prostata specifični antigen (PSA). Objektiviziranje subjektivnih smetnji bolesnika ispunjavanjem tzv. internacionalnog prostata simptom skora (IPSS) važno je u kategorizaciji smetnji na slabe, umjerene i jake. PSA je bjelačevina koju izlučuju stanice prostate, te stoga nije tumor specifičan, ali ukoliko je vrijednost u krvi povišena, može biti znak upalnog zbivanja ili rakaprostate. Za evaluaciju funkcije mokraćog mjehura, te moraćne cijevi u bolesnika sa smetnjama BPH preporuča se urodinamska obrada, a najjednostavniji test je tzv. uroflow ili mikciometrija kojom objektiviziramo protok mokraće kroz mokraćnu cijev, te volumen izmokrene mokraće u ukupnom vremenu akta mokrenja.

Liječenje BPH pomaže u smanjivanju smetnji mokrenja, a opcije liječenja uključuju lijekove i kirurško liječenje. Muškarci sa slabim smetnjama mokrenja (IPSS manji od 9) ne zahtijevaju medikamentozno liječenje, već praćenje smetnji mokrenja, koje se mogu popraviti i bez liječenja uz pridržavanje higijensko-dijetetskih mjera poput utopljavanja, izbjegavanja prekomjernog konzumiranja kave, alkohola, gaziranih napitaka, prezačinjene hrane, većeg unosa tekućine u večernjim satima itd. Svakako korisno djeluje uzimanje čajeva poput uvinog ili brusnice. Lijekovi iz skupine tzv. selektivnih blokatora alfa adrenergičkih receptora, npr. tamsulosin (Tamosin®) relaksiraju vrat mokraćnog mjehura, te omogućuju lakši mlaz mokraće. Prednost ovih lijekova je brzo djelovanje koje nastupa unutar 24 sata od započinjanja liječenja, te se stoga preporučju kao prva linija liječenja u bolesnika s umjerenim smetnjama mokrenja. Lijekove iz skupine inhibitora enzima 5-alfa reduktaze potrebno je uzimati duže vrijeme (minimalno 6 mjeseci) kako bi zaustavili rast prostate ili doveli do smanjivanja njenog volumena, te stoga nisu pogodni za prvu liniju liječenja, osim ukoliko se koriste u kombinaciji s blokatorima alfa adrenergičkih receptora u bolesnika s velikom prostatom.

Kirurško liječenje je indicirano u slučaju neuspjeha medikamentozne terapije da u zadovoljavajućoj mjeri poboljša smetnje BPH, te u slučaju ukoliko BPH dovodi do opetovanih mokraćnih infekcija, krvarenja kod mokrenja, mokraćnih kamenaca ili zastoja mokraće na nivou bubrega uz povišenje pokazatelja bubrežne funkcije. Svrha kirurškog liječenja je da reducira količinu tkiva prostate oko početnog dijela mokraćne cijevi. Najčešći kirurški pristup danas je kroz mokraćnu cijev i to elektroresekcijom užarenom petljom – TURP, ili laserskim svjetlom – laserska ablacija. Kod izrazito uvećanih prostata volumena preko 100 ccm kirurški pristup je otvoreni, rezom iznad stidne kosti i kroz mokraćni mjehur – transvezikalna adenomektomija.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

ACNES

ACNES – 4. dio

Liječenje ACNES-a – nastavak. Lijekovi kao što su paracetomol i nesteroidni protuupalni lijekovi (ibuprofen, naproxen) koji se koriste kod akutnog bola i većine drugih bolnih stanja ovdje nisu pokazali veliku učinkovitost. Lijekovi kao antikonvulzivi (gabapentin), antidepresivi (amitriptylin, duloksetin) koje koristimo kod neuropatske boli, kao i lokalna terapija koju koristimo kod neuropatkse boli kao lidokain flaster […]

Bubreg

Renovaskularna hipertenzija

Pod pojmom hipertenzija podrazumijevamo povišenje krvnog tlaka. Daleko najčešće se radi o tzv. esencijalnoj ili primarnoj hipertenziji. Drugim riječima, ne znamo joj uzrok. U malom broju slučajeva uzrok se može identificirati, kada govorimo o tzv. sekundarnoj hipertenziji, pa i ciljano liječiti, a u nekim slučajevima takva, sekundarna, hipertenzija se može i trajno izliječiti. Takvi su […]

Dermatitis

Dermatitis u djeteta – čime mazati?

Laktobacili

Probiotici i rak vrata maternice

Anaerobne bakterije koje žive u rodnici te laktobacili, L.crispatus, L. gasseri i L. jensenii proizvode mliječnu kiselinu i H2O2 i tako stvaraju pH od 3,8 do 4,5. Tim se postiže kisela sredine koja služi kao zaštitni faktor i pridonosi zdravlju sluznice. Takav nizak pH, odnosno kisela sredina rodnice onemogućuje i sprječava rast drugih vrsta bakterija […]

Analni otvor

Izrasilne oko analnog otvora – molim mišljenje

Autoimuna bolest

Celijakija kod djece

Celijakija je kronična autoimuna bolest u kojoj se zbog imunološke reakcije organizma na gluten događa upala i oštećenje sluznice tankog crijeva. Do danas nije sa sigurnošću poznato zašto samo neke osobe s genetskom sklonošću za celijakiju zaista obole, te zašto se kod nekih bolest javlja već u dojenačkoj dobi, a kod drugih značajno kasnije. Što […]

Iz iste kategorije

Urologija

Komplicirane upalne promjene bubrega

Već smo, na ovim stranicama, pisali o apscesu bubrega kao eklatantnom primjeru gnojnog pijelonefritisa odnosno upalne, gnojne promjene bubrega. Takva stanja svakako spadaju u komplicirane infekcije mokraćnog sustava, odnosno bubrega, i nerijetko zahtijevaju kirurško (urološko) liječenje budući da sama konzervativna terapija antibioticima i suportivnim mjerama najčešće nije dovoljna. Situacije, odnosno bolesti bubrega, koje zahtijevaju kiruršku […]

Urologija

Oteklina skrotuma

Skrotum (mošnja) je kožna vreća unutar koje su smješteni testisi, a podijeljena je vezivnom pregradom – lat., septum scroti – na lijevi i desni hemiskortum. Tako je svaki testis smješten unutar svoje polovice skrotuma. Testisi su obavijeni ovojnicom (lat., tunica vaginalis) koja ima dva lista. Jedan omata sam testis, a drugi (kao izvrnuti prst rukavice) […]

Urologija

Promjena boje kože na penisu – molim savjet kako se toga riješiti.

Urologija

Potkovasti bubreg

Potkovasti bubreg (lat., ren arcuatus) je naziv za jednu od mogućih embrionalnih anomalija fuzije dvije, inače, razdvojene bubrežne mase odnosno dva bubrega. Drugim riječima, rano u fetalnom razdoblju (između četvrtog i osmog tjedna) dolazi do spajanja dvije bubrežne osnove. Tako nastaje potkovasti bubreg gdje dva bubrega čine jednu cjelinu koja je srasla donjim polovima bubrega […]

Urologija

Kamenci u prostati

Prostata je žlijezda s vanjskim izlučivanjem. Upravo suprotno od endokrinih žlijezda, poput štitne žlijezde, hipofize, pankreasa ili nadbubrežne žlijezde. Promatrajući u širem kontekstu, i bubreg je žlijezda s vanjskim izlučivanjem (egzokrina žlijezda), baš kao i npr. žlijezde slinovnice. Sve žlijezde s vanjskim izlučivanjem imaju tendenciju stvaranja kamenaca. Tako se kamenci mogu naći u bubregu (lat., […]

Urologija

Kvržica na penisu koja ne boli – molim savjet!

Urologija

Apsces bubrega

Kad govorimo o apscesu bubrega (lat., – abscessus renis) pričamo o vrsti gnojne upale bubrega koja je obično dobro ograničena, a veličina joj može varirati. Ona može nastati iz samog bubrega ili se u njega proširiti iz okolnog tkiva organa koji su zahvaćeni gnojnim oblikom upale. U svakom slučaju radi se o kompliciranoj infekciji urotrakta. […]

Urologija

Urinokultura ili bakteriološka analiza urina

Dijagnostika mokraćnih infekcija može uključivati različite oblike postupaka – od bazične anamneze i kliničkog pregleda – nadalje. Urinokultura ja zapravo kolokvijalni, i najčeše upotrebljavani, naziv mikrobiološku analizu urina sa ciljem bakteriološke dijagnostike mokraćne (urinarne) infekcije. Još se može upotrebljavati i naziv bakteriološka obrada urina odnosno kauzalna dijagnostika urinarne infekcije. Sličan naziv – koprokultura – koristi […]