Benigna hiperplazija prostate (BHP) je benigna izraslina parauretralnih žlijezda koje rastu prema mokraćnom mjehuru (intravezikalno) ili ispod njega (subvezikalno).

Uvod

Benigna hiperplazija prostate (BHP) je benigna izraslina parauretralnih žlijezda koje rastu prema mokraćnom mjehuru (intravezikalno) ili ispod njega (subvezikalno). Njena bitna karakteristika je ometanje mokrenja u starijih muškaraca. Najčešća je opstrukcijska uropatija donjih mokraćnih putova koja opterećuje više od polovice muške populacije iznad 60 godina. Broj oboljelih raste s godinama starosti i dostiže svoj maksimum u 7 i 8 desetljeću života.

Glavni simptomi kod BHP su progresivno učestalo mokrenje, nagon na mokrenje, nokturia, otežano mokrenje i prekid mlaza. U daljem tijeku bolesti javlja se osjećaj nepotpunog pražnjenja mokraćnog mjehura, terminalno kapanje mokraće, gotovo uvijek inkontinencija kod prepunjenog mjehura  ili pak potpuna retencija. Akutna urinarna retencija  (AUR) može nastati produljenim nastojanjem zadržavanja mokraće, imobilizacijom, izlaganjem hladnoći, djelovanjem anestetika, antikolinergika i simpatomimetika, unošenjem alkohola.

U našem radu htjeli smo vidjeti kakav je utjecaj  mikroorganizama u urinu  na pojavu AUR i mogućnost da je broj bakterija triger (okidač) koji dovodi do akutne urinarne retencije urina.

Komlikacije benigne hiperplazije prostate

Razvitak BHP je obično dugotrajan, višegodišnji proces tijekom kojeg mogu nastati razne komplikacije ove bolesti. Komplikacije mogu biti od lakih do teških pa sve do smrtonosnih /urosepsa i uremija/.

U jednom dijelu bolesnika komplikacije se javljaju vrlo brzo poslije pojavljivanja oboljenja, a ponekad mogu biti prvi znak do tada latentne bolesti (retencija i hematurija). Ponekad se komplikacije javljaju tek nakon više godina od pojave prvih simptoma.

Glavne komplikacije BHP su:                                                                                                                

• retencija mokraće,
• infekcija mokraćnog sustava,
• hematurija,
• bubrežna insuficijencija,
• kalkuloza,
• divertikuloza mokraćnog mjehura,
• obstruktivni refluks.

Akutna retencija urina

Akutna retencija urina može se razviti iznenada kod bolesnika koji su do tada u cijelosti praznili mokraćni mjehur ili imali manju količinu ostatnog urina. Kod drugih bolesnika kompletna retencija nastaje postepeno, progresivnim povećanjem rezidualnog urina.

Retencija mokraće je česta i jedna od najznačajnijih komplikacija  BHP.

Postoje dva tipa AUR:

• spontana,
• precipitirana /poslije anestezije, operacioni zahvati , lijekovi/.

Akutna retencija urina nastaje uslijed iznenadne dekompenzacije muskulature mokraćnog mjehura. Dekompenzacija je obično privremena ali pod određenim uvjetima može prijeći u kroničnu kompletnu retenciju urina.
Akutna retencija urina može se razviti u svakom stadiju bolesti. Klinički se obično zapaža poslije obilnog unošenja tekućine, naročito hladnih napitaka i alkoholnih pića, poslije prehlade, dugotrajnog sjedenja ili ležanja. Uzdržavanje od mokrenja, upotreba diuretika i lijekova koji nepovoljno utječu na detrusor  može također dovesti do akutne retencije urina. Uzroci akutne retencije urina su kompleksni: hiperdistenzija mišićnih vlakana detrusora, kongestija i infarkcija prostate,  hipertonija i spazam sfinktera.  Postoji povećan rizik za AUR kod osoba preko 60 godina života, kod kojih su prisutni jači urološki simptomi, kada je maxflow manji od 12 ml/s i velika prostata.

Materijal

Mi smo pošli od pretpostavke da za pojavu ove komplikacije ipak treba neki okidač /triger/ koji će uz sve čimbenike prouzročiti akutnu retenciju urina i mi smo pošli od pretpostavke da bi to mogla infekcija u mokraćnom mjehuru  ili čak određeni broj bakterija.

Kod 26 bolesnika koji su došli u urološku ambulantu zbog akutne retencije urina i nakon dijagnostičke obrade postavljen je uretralni kateter. Pri tome uzeli smo urin za urinokulturu.

Prosječna starost bolesnika je bila 68 godina, a kod svih je to bila prva AUR.

Broj bakterija u ml urina

Zaključak       

Kod 16 bolesnika koji su imali AUR  u  1 ml urina imali su  10000 mikroorganizama, a 4 bolesnika u l ml urina imali su 1000 mikroorganizama. Možemo reći da je u više od polovine bolesnika s AURom imalo u 1 ml urina 10000 mikroorganizama, imali su infekciju donjeg urinarnog trakta. Povećanje broja mikroorganizama u 1 ml urina kod bolesnika sa BHP sa ili bez postojanjem rezidualnog urina, mogao bi biti okidač koji  može dovevesti do AUR. Sigurno da je broj bolesnika mali za neku značajniju statističku obradu, ali bi mogao indikativan da ukaže na značaj broja mikroorganizama u 1 ml urina kod bolesnika sa BHP, na značaj profilakse i prevencije infekcije urinarnog trakta kod bolesnika sa BHP.

Literatura

• Campbell-Walsh. Urology Saunders 2007; Vol. 3: 2727-2775.
• Arrighi HM,Metter EJ, Guess HA, Fozzard JL: Natural history of benign prostatic hyperplasia and risk of prostatectomy. Urology 1991; 38: 4-8.
• Barry MJ, Fowler FJ jr, BinL, et al: The natural history of patients with benign prostatic hyperplasia as diagnosed by Nrth America urologists.J. Urol. 1997;157:10-15.
• Issacs J, Coffey D: Etiology and disease process of benign prostatic hyperplasia. Prostate 1987;2(Suppl):
• Meigs JB, Barry MJ, Giovannucci G, et al: Incidence rates and risk factors for acute urinary retention: The health professionals follwup study. J.Urol 1999;162:376-382.
• McConnell JD, Bruskewitz R, Walsh P,et al: The effect of finasteride on the risk of acuteurinary retention and the need for surgical treatment among men with benign prostatic hyperplasia. Finasteride Long- Term Efficacy and Safety Study Group .N Engl J Med 1998;338:557-563.
• AUA Practice Guidelines Committee: AUA guideline on the management of benign prostatic hyperplasia: Diagnosis and treatment recommendations. J Urol 2003;170:530-547.
• Kirby RS, McConnell J, Roehrborn C, et al: Tecbook of Benign Prostatic Hyperplasia, 2^nd ed London, Taylor & Francis, 2002.
• Roehborn CG, Malice M-P, Cook TJ, Girman CJ: Clinical predictors of spontaneous acute urinary retention in men with LUTS and clinical BHP: A comprehensive analysis of the pooled placebo groups of several large studies. Urology 2001;58:210-216