Potkovasti bubreg (lat., ren arcuatus) je naziv za jednu od mogućih embrionalnih anomalija fuzije dvije, inače, razdvojene bubrežne mase odnosno dva bubrega. Drugim riječima, rano u fetalnom razdoblju (između četvrtog i osmog tjedna) dolazi do spajanja dvije bubrežne osnove. Tako nastaje potkovasti bubreg gdje dva bubrega čine jednu cjelinu koja je srasla donjim polovima bubrega dok im gornji polovi divergiraju pa tako oblikom podsjeća na potkovu. Ovakva anomalija se javlja četiri puta češće u muškaraca, a nerijetko je udružena i s drugim razvojnim anomalijama urogenitalnog sustava.

Bubrežne osnove se, u ranoj fazi fetalnog razvoja, nalaze u zdjelici, a daljnjim razvojem i sazrijevanjem bubrezi se uspinju do svog normalnog položaja. To nije slučaj kod potkovastog bubrega pa se tako dva sraštena bubrega ne uspiju konačno smjestiti na svoje predviđeno mjesto nego je ren arcuatus redovito položen niže od normalne pozicije dva uredno položena bubrega. Istodobno dolazi i do lošije rotacije bubrežne osnove. Područje koje spaja takvu jedinstvenu bubrežnu masu se naziva „suženje“ (lat., isthmus) i redovito je predstavljeno solidnom masom aktivnog bubrežnog tkiva koje je smješteno ispred aorte i donje šuplje vene. Potkovasti bubreg gotovo uvijek ima dva, malrotirana, kanalna sustava pa, dakle, i dva uretera (mokraćovoda) koji prelaze ispred isthmusa. Upravo to je mjesto gdje nastaje uzrok opstrukcije normalnom protoku urina i posljedičnoj dilataciji kanalnih sustava takvog spojenog bubrega. Zbog takvog položaja i malrotacije pijelona (nakapnica bubrega) i kanalnih sustava brojne su i pridružene anomalije krvnih žila koje su tijekom razvoja pratile razvoj takve neobične bubrežne mase, a to prilikom operacije potkovastog bubrega može stvarati brojne probleme.

Najčešće bolesnici s potkovastim bubregom nemaju značajnijih tegoba, ali se ipak povremeno mogu javiti tegobe koje znaju podsjećati na druge abdominalne bolesti (želučani ili ulkus dvanaesterca, kamence žučne vrećice, nejasne abdominalne boli osobito prilikom retrofleksije trupa – istezanja i saginjanja unazad – tzv. Rovsingov znak). Budući da se radi o velikoj, a nisko položenoj bubrežnoj masi, ponekad se ona može i napipati ali u pravilu se definitivna dijagnoza postavlja CT-urografijom kojom se tada mogu doznati i sve druge posljedične pojedinosti koje mogu utjecati na izbor racionalne terapije.

Razlozi za kirurško liječenje potkovastog bubrega su gotovo redovito njegove posljedice, a to su perzistentna infekcija s recidivirajućim pijelonefritisom, nastanak kamenaca, jaka opstrukcija i dilatacija kanalnog sustava koja oštećuje jednu polovicu potkovastog bubrega, dodatni nastanak ciste ili tumora. Treba biti vrlo obazriv i načelno restriktivan prilikom donošenja odluke o kirurškom liječenju jer je takva operacija vrlo zahtjevna i vezana uz dosta mogućih komplikacija ili nezadovoljavajućeg ishoda kirurškog liječenja.

Većina bolesnika s potkovastim bubregom nikada ne zahtijeva nikakvo specifično, a osobito kirurško, liječenje i ovo stanje (anomalija) ne utječe na ukupno preživljenje bolesnika. Ukoliko se dijagnoza postavi već u djetinjstvu, uputno je izbjegavati tzv. kontaktne sportove zbog mogućih abdominalnih ozljeda s neželjenim komplikacijama.