Benigna hiperplazija prostate (BHP) je jedno od najčešćih benignih oboljenja kod muškaraca. Zavisno od intenziteta kliničkih simptoma, liječenje je u početku najčešće medikamentozno sa alfa antagonistima kao što su tamsulosin ili inhibitori 5-alfa reduktaze poput finasterida ili dutasteridi.

U slučajevima kada se nastavi progresija bolesti sa pogoršanjem kliničkih simptoma brz obzira na medikamentoznu terapiju kod muškaraca sa simptomima inkontinencije, krvi u urinu, retencije mokraće i rekurentnih infekcija urinarnog trakta pristupa se kirurškom liječenju BHP-e. Danas se najviše koristi i pokazala je najbolju efikasnost transuretralna resekcija prostate (TUR) i danas je to glavna metoda operativnog liječenja BHP. Cilj ove metode je da se odstrani po mogućnosti cjelokupno hiperplastično tkivo prostate.

Ova metoda se najviše koristi za odstranjenje adenoma prostate, manje i srednje veličine tj. do 60 grama težine. Iskusni endoskopičari primjenjuju ovu metodu i kod većih prostata tako da se ovom metodom liječi 80-90% adenoma prostate. Primjena ove metode zavisi od više čimbenika: veličine prostate, općeg stanja bolesnika, prisustvo komorbiditeta, te stanje mokraćne cijevi i mokraćnog mjehura. Veličina  prostate je najvažniji čimbenik  pri selekcioniranju kirurških  metoda.

Za TUR prostate prema najidealnije su mali i srednji adenomi, dok iskusniji resekcionisti na ovaj način odstranjuju i prostatu preko 100 grama. Pretili bolesnici i bolesnici sa kardiorespiratornim oboljenjima, te bolesnici sa starijom životnom dobi su najbolji izbor za TUR  liječenje prostate. Posebna prednost ove metode liječenja je mogućnost izvođenja u regionalnoj anesteziji. Za izvođenje TUR koriste se razni tipovi elektroresektoskopa. Dva osnovna dijela resektoskopa su košuljica i radni elementi u  koje spada optika, omča za sječenje i koagulaciju tkiva i sistem za ispiranje.

Kontraindikacije za TUR prostate su akutna inflamatorna oboljenja uretre i mokraćnog mjehura. Isto tako mali kapacitet mokraćnog mjehura nije podesan za ovakav oblik liječenja, a ako je kapacitet mokraćnog mjehura manji od 100 ml takav oblik liječenja je skoro nemoguć  jer tijekom rada je veoma otežana orijentacija operatera. Kod urologa sa malim iskustvom prostate preko 60 grama predstavljaju kontraindikaciju. Produženo trajanje TUR-e prostate praćeno je velikim gubitkom krvi i postoji realna opasnost od znatne itravazacije tečnosti i pojave TUR sindroma.

Značajnija striktura uretre može postati ograničavajući čimbenik za ovu vrstu operacije, mada se najveći broj striktura uspješno razriješi unutarnjom uretrotomijom  neposredno prije operacije. Kod bolesnika sa svježim infarktom ili svježim  cerebrovaskularnim akcidentima, operativni zahvat treba odgoditi na dva do tri mjeseca. U slučajevima kada bolesniku sa BHP predstoji ortopedska operacija , prvo treba napraviti TUR prostate. Poslije velikih kirurških zahvata TUR prostate se mora odgoditi na određeno vrijeme sve do potpunog oporavka. Kod bolesnika koji imaju herniju prvo treba napraviti TUR prostate da bi se spriječila pojava recidiva uslijed izražene dizurije i naprezanja pri mokrenju. Intraoperativne komplikacije mogu biti vrlo ozbiljno, zato je vrlo važno pravovremeno prepoznavanje i njihovo zbrinjavanje.

Najznačajnije intraoperativne komplikacije su krvarenje, perforacija mokraćnog mjehura i intravazacija sa tečnosti za ispiranje. Postoperativno kritični momenti su neposredno nakon operacijskog zahvata, kada je potrebno često mjerenje vitalnih funkcija te kontrola rada katetera i sistema za ispiranje mokraćnog mjehura a koji omogućuje ispiranje krvi iz prostatične lože i sprječava formiranje koaguluma krvi. Kateter se vadi iz mokraćnog mjehura nakon 48-72 sata nakon operacije kada se urin u cijelosti izbistri.