Urolitijaza je bolest stvaranja kamenaca unutar mokraćnog sustava. Povećanje incidencije urolitijaze na svjetskom nivou primijećeno je u ruralnom području tijekom 20. stoljeća.

Uvod

Urolitijaza je bolest stvaranja kamenaca unutar mokraćnog sustava. Povećanje incidencije urolitijaze na svjetskom nivou primijećeno je u ruralnom području tijekom 20. stoljeća. Vjerovati uzrok toga je moderan način prehrane, odnosno povećani unos bjelančevina životinjskog porijekla. Do 20 stoljeća najčešća lokalizacija kamenaca je mokraćni mjehur, a nakon Drugog svjetskog rata znatno je porasla učestalost kamenaca u gornjim dijelovima mokraćnog sustava. Po kemijskom sastavu najčešće se radi o kamencima kalcijeva oksalata, mokraćne kiseline, magnezij-amnijevog fosfata i cistina. U zadnjih nekoliko decenija došlo je do značajnijih promjena u postupcima liječenja urolitijaze zbog razvoja tehnologije, boljeg razumijevanja mehanizma nastanka kamenaca  i napretka medikamentozna terapije. Klinička slika urolitijaze ne ovisi o veličini konkrementa . Veliki konkrementi koji je nalaze u pijelonu  ili kaliksima bubrega obično su bez kliničkih znakova, međutim kretanje malih kamenaca duž mokraćovoda, osobito ako dovodi do zastoja urina, može uzrokovati značajne simptome. Urolitijaza se najčešće prezentira  akutna bubrežna kolika. Takvi bolesnici navode u anamnezi nagle i iznenadne bolove u lumbalnim ložama uz povraćanje, mučninu, a ukoliko konkrement pravi zastoj urina može se pojaviti I povišena temperatura Kod sumnje na bubrežnu koliku potrebno je provesti dijagnostičku obradu, kompletna krvna slika, analiza urina, nativna snimka urotrakta i UZV bubrega. Ukoliko postoji kod bolesnika i povišena temperatura određuje se vrijednost enzima keratin-kinaze (CK) I C reaktivnog proteina.

Liječenje bubrežne kolike  provodi se na način da se prvo uklone bolovi sa analgeticima I spazmoliticima. Izmokravanje kamenaca može se ubrzati primjenom antagonista alfa-receptora, koji smanjuju bazalni tonus uretera, peristaltičku aktivnost i šire lumen uretera te tako ubrzavaju izmokravanje kamenaca. Također povećani unos tekućine  ( peroralno ili parenteralno) tkz. “udar vodom” može ubrzati izmokravanje kamenaca. Ukoliko se na ovaj način ne mogu otkoloniti bolovi , potrebno je napraviti drenažu koristeći ureteralni stent(JJ-stent), perkutana nefrostoma, ili pokušati kamence otkloniti endoskopskim metodama.

Liječenje konkremenata u urološkom sustavu danas je, razvojem tehnologije, podignut na vrlo visok nivo. Koristeći metode izvan tjelesnog razbijanja kamenaca udarnim valovima (ESWL), perkutane litotripsije i uretererenoskopije, potreba za operativnim  liječenjem je minimizirana.

Liječenje ureteralnih kamenaca

Praćenje bolesnika sa eventualnim dodavanjem blokatora alfa receptora ( koji dokazano ubrzavaju izmokravanje kamenaca) danas je vrlo česta metoda  za liječenje kamenaca, manjih od 10 mm, kod bolesnika sa konkrementom u distalnom djelu uretera, a koji su bez znakova uroinfekcije i bez kliničkih simptoma,  ili se ti klinički simptomi kontroliraju lijekovima. Pri tome se preporučuju redovite kontrole položaja konkrementa i praćenje nastanka hidronefroze.

Aktivno uklanjanje kamenaca je indicirano za sve kamence koji su veći od 10 m, a kod manjih od 10 mm ako perzistira zastoj urina, ili u slučaju kada kamenac ne napreduje u prolasku kroz ureter, te ukoliko se bolovi pojačavaju ili su trajni. U takvim slučajevima  URS i ESWL su metode izbora i vrlo rijetko postoji potreba za operativnim otklanjanjem ureterolita.

Ureteralni kamenci i alfa blokatori

Lijekovi koji potpomažu spontanu ekspulziju kamena djeluju na opuštanje glatke muskulature uretera inhibicijom Ca kanala ili blokadom A1 receptora.Meta analize pokazuju veću uspješnost spontane ekspulzije kamenaca uz rjeđe epizode kolika uz uporabu a-blokera ili nifedipina. Tamsulozin je najkorišteniji a-bloker, premda Yilmaz I sr. ukazuju na podjednaku učinkovitost tamsulozina, terazosina I doxazosina. Od blokatora Ca kanala istraživan je jedino nifedipin. Obje skupine lijekova su sigurne I učinkovite kod renalnih kolika uzrokovanih distalnim ureterolitima, međutim tamsulozin se pokazao znatno učinkovitijim u ekspulziji ureterolita I smanjenju renalne kolike (Dellabella I sr.). Uporaba kortikosteroida u kombinaciji s a-blokerima se nije pokazala učinkovitom. Faktori koji utječu na uspješnost spontane eliminacije uz uporabu tamsulozina su veličina i položaj urolita. Zbog velike vjerojatnosti spontane eliminacije ureterolita do 5 mm, a-blokatori ne ubrzavaju znatno eliminaciju, ali smanjuje potrebu za analgeticima.

Većina studija se bavila eliminacijom ureterolita iz distalnog uretera, a Yencilek i sr. su proučavali učinak tamsulozina na spontanu ekspulziju proksimalnih ureterolita veličine 5-10mm i pokazali pozitivan učinak. Alfa blokatori također može ubrzati spontanu ekspulziju nakon ESWL te smanjiti potrebu za analgeticima, kao I nakon holmium:YAG laserske litotripsije. Alfa bolkeri su se pokazali korisnim nakon ugradnje JJ stenta osobito u smislu podnošljivosti pacijenata nakon ugradnje stenta (Lamb I sr). Upotreba doksazosina u djece 2-14 godina sa ureterolitom do 10mm nije se pokazala učinkovitom (Aydogdu I sr.)..

Istraživanje

Proveli smo retrospektivno istraživanje na Odjelu Urologija OB Sisak, unazad 10 mj na osnovu medicinske dokumentacije , pri čemu smo opservirali bolesnike sa konkrementom u distalnom djelu uretera. To su bili bolesnici koji su bili hospitalizirani na urološki odjel ili su došli u hitnu urološku ambulantu OB Sisak zbog bolova u lumbalnim regijama  tipa renalnih kolika. Provodila se  dijagnostička obrada, napravljena je  nativna snimka urotrakta, UZV bubrega, kompletna krvna slika, nalaz urina , intravenozna urografija. Poslije dijagnostičke obrade pristupalo se liječenju, prvenstveno su se davali analgetici i spasmolitici radi smirivanja bolova, te eventualno uroantiseptici ili antibiotici zavisno od prisustva urinarne infekcije. U grupu za istraživanje postavili smo bolesnike sa konkrementom u distalnom djelu uretera najveće veličine oko 10 mm. Bolesnike smo podijelili u dvije skupine. U jednoj skupini bili su bolesnici sa konkrementom u distalnom djelu uretrera, do najveće veličine  oko 10 mm a  koji su u svojoj terapiji dobivali analgetike, spazmolitike, uroantiseptike, dosta tečnosti.

U drugoj skupini bili su bolesnici sa konkrementom u distalnom djelu uretrera  do najveće veličine oko 10 mm a koji su u svojoj terapiji dobivali  tamsulozina  i spazmolitike, analgetike .

Obje skupne bolesnika smo naručivali na kontrolne  preglede svakih 15 dana i pratili tijek liječenja i retrospektivno odredili vrijeme eliminacije konkrementa.

Zaključak

Nakon provedenog ispitivanja retrospektivnim prikupljanjem podataka na Urološkom odjelu OB Sisak unazad deset mjeseci, primijetili smo da je eliminacija konkremenata lokaliziranih u distalnom djelu uretera,  puno brža kada se u terapiji primjenjuju alfa blokatori (tamsulozin). Isto tako kod   kliničke opservacije takvi pacijenti trebaju puno manje analgetika i spasmolitika.