Lijep pozdrav…slučaj je sljedeći: kod mog oca je nakon infrakta miokarda prije 15 godina, recidiva prije 5 godina te dijagnoze stabilne angine pektoris, pozitivne rezerve, učinjena koronografija te je dijagnosticirana ishemična trozilna aster. koronarna bolest srca sa začepljenjem od 97 % te na dva mjesta 100%. Predložen je na konzilij koji je tražio spect miokarda, kod kojeg je zaključeno da je revirzibilan postupak mogući te je predložena ugradnja stenta…kod samog postupka ugradnje stenta desila se tromboza stenta te pokušaj reanimacije nije bio uspješan i nastupila je srčana smrt. Iz kojeg razloga je odlučena ugranja stenta ako je postojala tolika vjerojatnost srčane smrti?
Pod drugo – moje pitanje je više Vaše objašnjenje zbog kojih razloga je došlo do tako rijetke komplikacije i smrti jer dokt. kardiologije nije bio raspoložen da mi razjasni smrt osim odgovora “doživio je infarkt i umro je”.
Pošto je moja uloga u njegovom liječenju bila velika, molim Vas za objašnjenje jer mislim da smo možda izabrali krivi pristup liječenju te da smo trebali ostati na medikamentnoj terapiji.
Unaprijed hvala.

Poštovana,

koronarna bolest srca može se liječiti perkutanom koronarnom intervencijom (PCI) s ugradnjom stenta ili kirurškim putem, tj. premoštenjem koronarnih arterija (engl. bypass) uz medikamentnu terapju. Za svaki način liječenja postoje indikacije i odluka o modalitetu liječenja, donosi se na konziliju.  Komplikacije kod takvih zahvata su moguće, a zašto su one nastale i zašto je odlučeno o takvom načinu liječenja ja ne mogu odgovoriti. Odgovore na ova pitanja mogu dati liječnici koj su sudjelovali u liječenju. Tako da ne mogu odgovoriti na pitanje i dati Vam objašnjenje zašto je došlo do smrtnog ishoda. Ako se radilo o infarktu, nažalost kod akutnog infarkta imamo smrtni ishod unatoč intervencijskim zahvatima, primijenjenim lijekovima i reanimaciji.