Periferna arterijska bolest u bolesnika sa šećernom bolesti 2. dio

Liječenje periferne arterijske bolesti (PAB) u bolesnika sa šećernom bolesti (ŠB) usmjereno je u 2 pravca: jedno je liječenje i kontrola kardiovaskularnih čimbenika rizika, a drugi je terapija simptoma, lezija nastalih zbog PAB i poboljšanje arterijske cirkulacije.

Veoma je važno da se stave pod kontrolu svi promjenjivi kardiovaskularni čimbenici rizika promjenom loših životnih navika i intenzivnom medikamentoznom terapijom. Bolesnike s PAB-om treba poticati na redovitu aerobnu tjelesnu aktivnost, osobito hodanje 35 do 50 minuta 3 do 5 puta tjedno. Pojava boli u nogama tijekom vježbanja je signal da se bolesnik odmori i s vremenom, pri redovitom vježbanju će se i interval pojave boli produljiti jer će se vježbanjem potaknuti mehanizmi razvoja kolateralne cirkulacije. Pušače treba poticati da prestanu pušiti cigarete. Arterijski tlak treba držati u granicama normale ispod 140/90mmHg. Šećer u krvi je potrebno održavati u granicama normale, te da glikirani hemoglobin HbA1c u bolesnika sa ŠB bude ispod 7%. Tjelesnu težinu treba održavati u granicama normale, kao i masnoće u krvi.

U cilju što bolje kontrole i liječenja PAB-a kod bolesnika sa ŠB preporučuje se multidisciplinarni pristup, odnosno da bolesnika prati tim medicinskih stručnjaka različitih specijalnosti kako bi bolesnik dobio visokokvalitetnu medicinsku skrb. U liječenju mnogih kroničnih bolesti, pa tako i ŠB primjenjuje se „model kronične skrbi“. Ovaj model se sastoji od šest elemenata: sustav dizajnirane isporuke, podrška bolesniku u vlastitoj kontroli bolesti, odnosno vlastitom upravljanju bolešću, podrška bolesniku u donošenju odluka zajedno sa medicinskim timom, sustav pristupa informacijama, podrška zajednice u kojoj bolesnik živi i radi, zdravstveni sustav. Poveznica svih ovih elemenata je suradnja i multidisciplinarni pristup. Ovakav pristup praćenja i liječenja bolesnika sa ŠB je pokazao redukciju rizika od obolijevanja od kardiovaskularnih bolesti za 56%, redukciju mikrovaskularnih komplikacija za 12% i smrtnosti za 66%. U multidisciplinarnom timu stručnjaka trebaju biti: endokrinolog, kardiolog, vaskularni kirurg, radiolog, nefrolog, dijetetičar, oftalmolog, medicinske sestre specijalizirane za ŠB i PAB, a u mnogim zemljama je uključen i farmaceut. Ovaj tim stručnjaka treba biti povezan s obiteljskim liječnikom bolesnika.

Kako bi bolesnik što bolje kontrolirao svoju bolest, treba biti što bolje informiran i educiran o njoj. Pri tome se treba moći koristiti suvremenim tehnologijama informiranja kako bi u suradnji s odgovarajućim specijalistima što bolje kontrolirao svoje kardiovaskularne čimbenike rizika, dobio odgovarajuće konzultacije u svezi korekcije terapije, praćenja prehrambenih  navika, tjelesne aktivnosti, simptoma bolesti. Time se postiže bolja suradnja između bolesnika i liječnika. Bolesniku treba omogućiti što bolji pristup informacijama, poticati ga na prihvaćanje i primjenu zdravih životnih navika, a u slučaju bilo kakve pojave novih simptoma da se odmah javi obiteljskom liječniku. U što boljem i uspješnijem liječenju potrebno je razumijevanje i podrška zajednice u kojoj bolesnik živi i radi (obitelj, radna sredina). Često članovi zajednice bolesnika mogu poticati na što učinkovitiju kontrolu kardiovaskularnih čimbenika rizika.

U medikamentoznoj terapiji PAB u bolesnika sa ŠB prednost se daje sljedećim skupinama lijekova:

  1. inhibitori renin-angiotenzin sustava u cilju što bolje kontrole arterijskog tlaka i redukcije ishemijskih događaja
  2. statini u maksimalno podnošljivoj dozi u cilju redukcije kolesterola
  3. metformin u terapiji ŠB, a mogu se dodati inhibitor SGLT-2 ili GLP-1 agonist; analozi bazalnog inzulina
  4. antiagregacijska terapija: acetilsalicilna kiselina ili klopidogrel u simptomatskih bolesnika; dvostruka antiagregacijska terapija se preporučuje jedan mjesec nakon perkutane ili kirurške revaskularizacije

Revaskularizacija se preporučuje u simptomatskih bolesnika s težim i češćim bolovima kod kojih nema poboljšanja unatoč optimalnoj medikamentoznoj terapiji i tjelesnoj aktivnosti.

Ovisno o težini arterijske bolesti (proširenost, lokalizacija) donosi se odluka ili o endovaskularnoj intervenciji uz implantaciju stenta ili o kirurškoj operaciji premosnicama. U slučaju akutne ishemije, potrebna je hitna antikoagulantna terapija-tromboliza uz perkutanu mehaničku trombektomiju ili kirurška tromboembolektomija.

Imate pitanje vezano uz vaše zdravlje? Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Pitajte liječnika