Više od 500 milijuna odraslog stanovništva u svijetu boluje od šećerne bolesti (ŠB). ŠB je jedan od najznačajnijih rizičnih čimbenika nastanka periferne arterijske bolesti (PAB). 20% bolesnika koji boluje od ŠB ima PAB. ŠB je čimbenik rizika nastanka aterosklerotske bolesti u koje spadaju i koronarna bolest i PAB, a ujedno ŠB povećava rizik kardiovaskularne smrtnosti. Koronarna bolest i PAB imaju iste čimbenike rizika od kojih su većina promjenjivi: šećerna bolest, arterijska hipertenzija, dislipidemija, pušenje cigareta (aktivno i pasivno); te nepromjenjivi čimbenici rizika (starija dob, obiteljska predispozicija). U bolesnika sa ŠB 2 do 4 puta se povećava rizik nastanka PAB. Rizik nastanka PAB se kod ŠB povećava duljinom trajanja ŠB, slabijom kontrolom šećera u krvi (svakim porastom glikiranog hemoglobina HbA1c za 1% povećava se rizik velikog kardiovaskularnog događaja za 14,2%). U bolesnika sa ŠB češće nastaje neuropatija, infekcija, ulceracije kože. Bolesnici s PAB-om koji boluju od ŠB imaju lošiju prognozu od onih bez ŠB. Kako bi se smanjio rizik komplikacija i smrtnosti, te poboljšali zdravstveni ishodi ovih bolesnika, veoma je važno pravovremeno prepoznati bolest, odnosno dijagnosticirati PAB i uvesti odgovarajuće liječenje. U osnovi patofiziološkog procesa ateroskleroze je upala, pa se u laboratorijskim nalazima krvi često može ustanoviti povišena razina upalnih parametara: C reaktivnog proteina, fibrinogena, homocisteina.

PAB se može prezentirati tipičnim simptomima: otežano hodanje, bolovi u nogama (mogu se javiti u butinama, bedrima, listovima, stopalima) ili kukovima /grčeviti ili tupi bolovi/, osobito u naporu koji popuste odmaranjem, ponekad se PAB manifestira umorom ili osjećajem napetosti u nogama, a ako su zahvaćene arterije ruku, tada se javljaju bolovi ili umor u rukama. Kod uznapredovale PAB bolovi u udovima mogu biti prisutni u mirovanju ili kod promjene položaja tijela  Ponekad simptomi mogu biti slični onima koje uzrokuju bolesti mišićno-koštanog sustava ili bolesti zglobova. U slučaju pojave rana na nogama, one će sporo cijeliti unatoč odgovarajućem liječenju. Na žalost 75% bolesnika sa ŠB i PAB-om nema simptoma. Razlog tome je često razvijena neuropatija, odnosno oštećenje perifernog živčanog sustava. Kod tih bolesnika postoji jasan rizik da se bolest kasno dijagnosticira, odnosno kad već nastupe ishemijske promjene na nogama koje zahtijevaju amputaciju.

Kod svakog bolesnika sa ŠB treba uzeti detaljnu anamnezu, osobito u cilju razotkrivanja simptoma PAB-a (sposobnost hodanja, umor ili bolovi u udovima, rane na koži koje otežano cijele); izvršiti detaljan fizikalni pregled koji uključuje palpaciju i auskultaciju perifernih pulzacija, uočavanje promjena boje kože ili njezinih oštećenja (rane, ulkusi), promjena temperature kože, mjerenje arterijskog tlaka na obje nadlaktice; procijeniti kardiovaskularne čimbenike rizika.

U daljnjem dijagnostičkom postupku treba odrediti „ankle-brachial indeks“ (ABI) pomoću mjerenja sistoličkog tlaka na perifernim arterijama potkoljenica i stopala. ABI se izražava kao omjer tlakova na perifernim arterijama nogu prema tlaku nadlaktične arterije. Što je ABI niži to je veći stupanj aterosklerotske bolesti perifernih arterija. U slučajevima visokih vrijednosti ABI, postoji mogućnost postojanja PAB, ali su vrijednosti indeksa visoke zbog kalcificiranih stijenki arterija zbog čega je otežana ili onemogućena kompresija istih. Vrijednosti ABI < 0,9 ukazuju na PAB, a ABI > 1,3 također ukazuje na PAB i označava veći rizik kardiovaskularnog pobola i smrtnosti. Svakako u spornim slučajevima i u cilju što točnije dijagnoze, treba učiniti ultrazvuk s pulsirajućim i obojenim doplerom perifernih arterija. Tom pretragom mogu se dobiti detaljni podaci o morfologiji i hemodinamici arterijske cirkulacije. U nejasnim slučajevima i kad je neophodna još detaljnija analiza arterijske cirkulacije u cilju invazivnog ili kirurškog liječenja, treba učiniti kompjuteriziranu arterijsku tomografiju (CT), magnetsku rezonanciju (MR), angiografiju. Budući se u tim pretragama koriste kontrastna sredstva koja opterećuju bubrežnu funkciju koja je kod bolesnika sa ŠB često oštećena, potreban je pojačan oprez kod tih bolesnika zbog mogućeg nastanka nefropatije.