Šećerna bolest je poremećaj metabolizma glukoze i najčešća je kronična endokrina bolest.

Tri glavna tipa šećerne bolesti su: šećerna bolest tip 1, šećerna bolest tip 2 i gestacijski dijabetes (javlja se tijekom trudnoće i nestaje najkasnije šest tjedana nakon poroda).

Dijagnozu šećerne bolesti liječnik može postaviti ako je u dva navrata GUK natašte >7mmol/l ili ako je u bilo koje vrijeme tijekom dana veća od 11,1mmol/l. U slučaju graničnih vrijednosti može se učiniti test opterećenja glukozom ( OGTT) koji se radi tako da se prvo natašte odredi GUK, zatim se popije 75 gr glukoze otopljeno u čaši vode i opet izmjeri GUK nakon 2 sata.

Ako je GUK nakon 2 sata veći od 11,1mmo/l, radi se o šećernoj bolesti.

Ako je GUK natašte između 6 i 7 mmol/L ili između 7,8 i 11,1 mmol/L nakon 2 sata u OGTT-u, postavlja se dijagnoza poremećene tolerancije glukoze ili predijabetesa.

Normalne vrijednosti glikemije u plazmi: natašte 4,4 do 6,4 mmol/L (4,4 do 5,5 mmoL/L), a postprandijalno do 7,8 mmol/L

Ciljne vrijednosti glikemije i HBA1c:

• glukoza natašte <7,0 mmol/L, HbA1c<7%
• glukoza natašte ≤6,0 mmol/L, 2 sata nakon obroka <7,8 mmol/L,
• HbA1c ≤6,5%

Najčešći simptomi šećerne bolesti supojačano žeđanje, glad, suhoća usta, učestalije mokrenje, infekcije, sporije cijeljenje rana, neobjašnjivi gubitak na tjelesnoj masi, zamućen vid, umor, opća slabost i trnci u stopalima.

Šećerna bolest je postala globalna epidemija s obzirom na porast broja oboljelih u svijetu.

Više je razloga za tu pojavu, a najvažniji razlog je veći unos visokokalorične hrane i smanjena tjelesna aktivnost.

Procjenjuje se da u svijetu 537 milijuna ljudi u dobi od 20 do 80 godina ima šećernu bolest, a troškovi zdravstvene zaštite vezane za šećernu bolest iznose oko 966 milijardi dolara. U Europi šećernu bolest ima 61 milijun ljudi u dobi od 20 do 80 godina, a troškovi liječenja iznose 189 milijardi dolara.

Prema podacima CroDiab Registra iz 2021. godine, u Hrvatskoj ima oko 328 000 osoba sa šećernom bolesti, ali s obzirom na to da tek oko 60% oboljelih ima postavljenu dijagnozu, procjenjuje se da je u Hrvatskoj oko 500.000 oboljelih od šećerne bolesti.

Šećerna bolest je jedan od vodećih uzroka smrti s udjelom oko 8,2% u 2020. godini, te nastanka krvožilnih bolesti, bolesti bubrega, sljepoće i amputacije udova

Makrovaskularne kronične komplikacije šećerne bolesti:

• Mozak: tranzitorna ishemička ataka, moždani udar, kognitivno oštećenje
• Srce: koronarna bolest, srčano zatajenje
• Ekstremiteti: periferna vaskularna bolest (ulceracije, gangrene, amputacije)

Mikrovaskularne kronične komplikacije šećerne bolesti:

• Oko: retinopatija, katarakta, glaukom
• Bubreg: nefropatija (mikroalbuminurija, proteinurija, bubrežno zatajenje)
• Živci: neuropatija (periferna, autonomna)
• Endotel krvne žile (unutrašnji sloj stijenke krvne žile) ima važnu ulogu u regulaciji krvožilnog tonusa, hemostazi te imunom i upalnom odgovoru

Hiperglikemija + hiperlipoproteinemija + arterijska hipertenzija uzrokuju endotelnu disfunkciju koja vodi do agregacije makrofaga i trombocita, proliferacije glatkih mišićnih stanica i odlaganja lipida u pjenaste stanice, a to rezultira ubrzanom aterosklerozom.

Osobe s dijabetesom imaju 16x veći rizik za amputaciju uslijed periferne vaskularne bolesti.

Znakovi periferne vaskularne bolesti su gubitak ili slabljenje pulsa na stopalu, hladna stopala i prsti, promjene na koži i noktima, gubitak kožnih adneksa (dlake, žlijezde znojnice)…

Primarna prevencija komplikacija šećerne bolesti: zdrav način prehrane, povećati tjelesnu aktivnost, kontrola tjelesne mase (BMI <25), liječenje šećerne bolesti, liječenje hiperlipidemije, kontrola krvnog tlaka i prestanak pušenja.

Liječenje šećerne bolesti uključuje uravnoteženu prehranu, tjelesnu aktivnost, edukaciju bolesnika, samokontrolu glukoze u krvi te lijekove za liječenje šećerne bolesti.

Samokontrola je izrazito važna i najviše se oslanja na edukaciju. Samokontrolom šećerne bolesti bolesnik sam i svakodnevno vrši nadzor glukoze u krvi, glukoze i ketona u urinu, svoje ishrane, tjelesne mase i tjelesnih aktivnosti. Na taj način povećavamo samostalnost i motivaciju bolesnika, te uključujemo bolesnika i njegovu obitelj u liječenje šećerne bolesti.

Važno je istaknuti važnost liječenja i kontrole rizičnih čimbenika kardiovaskularne bolesti (kontrola glikemije, krvnog tlaka, liječenje hiperlipidemije, prestanak pušenja…), postavljanja pravovremene dijagnoze šećerne bolesti, edukacije bolesnika, redovne kontrole liječnika, individualizirati pristup svakom bolesniku…, a sve u svrhu sprječavanja razvoja komplikacija šećerne bolesti ili njihovog ranog otkrivanja i liječenja.