Spolno prenosive bolesti danas su veliki problem u cijelom svijetu i njihovoj sve učestalijoj pojavi pogoduju povećani migracijski trendovi, rano stupanje u spolne odnose, odnosi bez zaštite, rizično spolno ponašanje sa stalnim mijenjanjem partnera.

Spolno prenosive bolesti danas su veliki problem u cijelom svijetu i njihovoj sve učestalijoj pojavi pogoduju povećani migracijski trendovi, rano stupanje u spolne odnose, odnosi bez zaštite, rizično spolno ponašanje sa stalnim mijenjanjem partnera. Rizično spolno ponašanje najčešće se javlja u adolescenata, no spolno prenosive bolesti česte su i u drugih seksualno aktivnih osoba.

 Spolno odgovorno ponašanje smanjuje rizik za nastajanje spolno prenosivih bolesti i vrlo je važno za očuvanje zdravlja svakog pojedinca. Sprečavanje spolno rizičnog ponašanja i korištenje kontracepcijskih sredstava i drugih oblika zaštite smanjuje rizik obolijevanja od spolno prenosivih bolesti (SPB), smanjuje troškove liječenja i zdravstvenu potrošnje i doprinosi poboljšanju kvalitete života. Spolno prenosive bolesti mogu se prenijeti na više načina: vaginalno, oralno, analno i neposrednim kontaktom s kože na kožu ili sluznicu. Prijenos spolno prenosivih bolesti ne mora uvijek uključivati spolni odnos jer postoje bolesti koje se prenose s kože na kožu ili sluznicu. Među tim bolestima su HPV virus ili virus herpesa (HSV1/2) koji su prenosivi unatoč korištenju gotovo svih oblika zaštite. Uz navedene bolesti, najčešće se javljaju i mikoplazme (ureplazma, mikoplazma), klamidija, gonoreja, sifilis, hepatitis, kao i gljivične infekcije (kandida). Spolno prenosive bolesti ako se ne liječe mogu imati ozbiljne posljedice za zdravlje oboljele osobe jer neke djeluju na reproduktivno zdravlje dok neke djeluju na organizam u cijelosti poput sifilisa i HIV-a.

Ako postoji sumnja da osoba ima spolno prenosivu bolest potreban je pregled kod dermatologa gdje će se detaljno i uz strogu diskreciju razgovarati o simptomima koji mogu biti različiti. Jedan od simptom je peckanje prilikom mokrenja, iscjedak iz uretre, ili vidljive bradavice po spolovilu. Kod sifilisa je vidljiva ranica na spolovilu, a kod gonoreje gnojan iscjedak iz uretre. U osoba ženskog spola je potreban ginekološki pregled gdje će ginekolog uzeti odgovarajuće obriske koji će se slati u mikrobiološki laboratorij. U muškarca se otkrivanje spolno prenosivih bolesti može uraditi obriskom uretre ili novijom metodom- uzorak prvog mlaza prvog jutarnjeg urina. Neke spolno prenosive bolesti dokazuju se pomoću pretraga iz krvi (hepatitis HIV, sifilis).

Iz prvog mlaza jutarnjeg urina mogu se dokazati Chlamydia trachomatis, Mycoplasma genitalium, Ureaplasma urealiticum, Neiseria gonorrhoe, Trichomonas vaginalis. Ovom metodom se ne dokazuje Humani papiloma virus, Herpes virusi, sifilis i HIV. Chlamydia trachomatis jedna je od češćih spolno prenosivih bolesti. Procjenjuje se kako je čak jedna od deset žena u dobi do 25 godina zaražena klamidijom, a gotovo 70% njih nije svjesno zaraze. Kod oba spola ova bakterija može izazvati upale urogenitalnog trakta, a komplikacije tih upala kod žena mogu dovesti i do neplodnosti. N. gonorrhoeae je spolno prenosiva bolest koja se najčešće manifestira upalama urogenitalnog sustava: kod muškaraca upalom i gnojnim iscjetkom iz uretre, dok su kod žena simptomi vrlo blagi ili ih nema. N. gonorrhoeae može inficirati i dijete prilikom poroda, koje može razviti gnojnu upalu spojnica očiju.

Infekcije mikoploazmom danas su vrlo učestale. Prisutnost mikoplazmi u urogenitalnom traktu osoba koje su u obradi radi neplodnosti je dvostruko češća (oko 40%) nego u općoj populaciji (17-20%). Isto tako, povezane su sa spontano prekinutim trudnoćama i prijevremenim porodima. Trichomonas vaginalis je jednostanični parazit koji uzrokuje vrlo čestu i lako prenosivu upalu urogenitalnog trakta žena i muškaraca. Trihomonijaza se kod žena manifestira vaginalnim iscjetkom neugodna mirisa, ali većina inficiranih nema tipične simptome. Muškarci često nemaju težih simptoma, ali infekciju redovno prenose na partnera.

 Za otkrivanje iz prvog mlaza jutarnjeg urina Chlamydie trachomatis, Mycoplasme genitalium, Ureaplasme urealiticum, Neiseria gonorrhoe, Trichomonas vaginalis potebno je ujutro prvi mlaz urina pomokriti u sterilnu čašicu i dostaviti u mikrobiološki laboratorij. Nalazi su gotovi za 5 do 7 dana, a prema rezultatima pretrage dermatolog će odrediti daljnje liječenje.