Razgovor s dr. sc. Ninom Troskot, dr. med.,spec. dermatologinjom, na Klinici za kožne i spolne bolesti, Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Klinička bolnica ”Sestre milosrdnice.

Nisam siguran da velik broj građana zna što je to fototerapija. Molim vas, kako najjednostavnije definirati fototerapiju?
Fototerapija je terapija svjetlom. Dakle, to je metoda fizikalne terapije, gdje se za liječenje primjenjuju ultraljubičaste zrake  (UVA i UVB). Djelotvoran utjecaj sunčeva svjetla na neke kožne bolesti opažen je još u antičko doba. Nastajanje elektromagnetskog zračenja i njegovo širenje putem elektromagnetskih valova, moguće je u prirodnom izvoru (sunce) i u umjetnim izvorima energije (posebne vrste svjetiljki).

U kojim se područjima ljudske patologije ta terapija najviše i najčešće koristi?
Način na koji ultravioletno svjetlo (UV) terapijski djeluje nije u potpunosti poznato. Na temelju dosadašnjih istraživanja, pretpostavka je da UV svjetlo djeluje na smanjenje sinteze DNK i time utječe na normalizaciju kinetike stanica, koje su u nekim bolestima metabolički aktivnije (npr. u psorijazi). Osim toga, poznato je blagotvorno djelovanje UV zraka na neke upalne bolesti. Elektromagnetsko zračenje se u fotobiološkim procesima pretvara u kemijsku energiju što uzrokuje fotokemijsku reakciju, a to predstavlja osnovnu postavku liječenja UV zračenjem, bilo prirodnim izvorima, bilo umjetnim izvorima energije (UV svjetiljke). Djelovanjem sunca, kao prirodnog izvora elektromagnetskog zračenja, nastoje se koristiti u terapijske svrhe UVB i UVA zrake. Količina UVA i UVB zraka koje dopiru do zemljine površine ovise o više faktora: nadmorskoj visini te zemljopisnom smještaju, godišnjem dobu, dijelu dana i o indirektnom zračenju, tj. reflektiranim zrakama od okolnih površina, kao što su pijesak, vodne površine i snijeg. Liječenje kožnih bolesti pomoću izlaganja sunčevom svjetlu, tj. sunčanje, zove se helioterapija. Heliotalasoterapija je liječenje kožnih bolesti uz pomoć izlaganja sunčevom svjetlu uz istovremen utjecaj aerosola morske vode. Heliobalneoterapija predstavlja kombinaciju utjecaja sunčeve svjetlosti i kupanja u moru.  Na temelju svega ovog, može se kazati da je fototerapija vrsta liječenja nekih kožnih bolesti, kod koje se primjenjuje ultraljubičasto neionizirajuće elektromagnetsko zračenje, sa li bez fotosenzibilizatora.
Terapija kožnih bolesti umjetnim izvorima svjetla započela je početkom 20. stoljeća. Tada su konstruirani uređaji (svjetiljke, cijevi), koji su proizvodili kontrolirano ultraljubičasto svjetlo UVB i UVA. Zadnjih tridesetak godina unaprijedila se proizvodnja navedenih uređaja, tako da se danas koriste izvori zračenja UVB (285-350 nm), UVB (310-315 nm) te UVA (320-400 nm). Prva primjena tih uređaja u terapijske svrhe korištena je 1974. godine u Beču, 1976. godine u Rijeci, a u Zagrebu (KBC Šalata) 1978. godine.
Obasjavanje umjetnim izvorima svjetla bolesnika s kožnim bolestima, kao što su: psoriasis vulgaris, lichen ruber planus, exanthematosus, dermatitis atopica, sclerodermia multilocularis, granuloma annulare, urticaria pigmentosa, pityriasis rosea G. vitiligo, neki kožni limfomi i dr., zahtijeva prethodnu pomnu pripremu bolesnika.

Treba li bolesnik koji započinje s fototerapijom biti na nešto upozoren? Kako izgleda priprema bolesnika?
Bolesnik kojemu je potrebna ta vrsta terapije (bilo da se radi o obasjavanju cijelog tijela ili pojedinačnih dijelova), mora obaviti određene predradnje, kako bi polučio najbolji efekt terapije. Na liječniku terapeutu, kao i na obučenom medicinskom osoblju koje radi na uređajima, leži velika odgovornost. Svaki bolesnik kod kojeg će se primijeniti taj oblik terapije (bilo da se radi samo o obasjavanju, npr. UVB zrakama ili kombinacijom tog obasjavanja s nekim lijekovima, koji se prethodno nanose na oboljela mjesta ili s istovremenim uzimanjem nekih lijekova u obliku tableta), morat će obaviti potrebne pretrage. Na koži se ne smiju nalaziti i neke druge bolesti koje bi mogle pogoršati osnovnu bolest koja se liječi. Osim toga, koža mora biti besprijekorno čista, bez ikakvih pripravaka – na primjer, za njegu kože, lijekova itd. Dakako, kod nekih bolesti se namjerno nanose neki lijekovi, u obliku tekućine, krema ili uzimanje tableta, koje se nazivaju fotosenzibilizatori. Oni doprinose uspješnijem liječenju zbog njihovog djelovanja uz izlaganje UVA zrakama.  Mehanizam djelovanja fotosenzibilizatora (8-metxypsoralen) u obliku tekućine, kreme ili tableta, vrlo je složen fotokemijski proces, koji rezultira intrakaliranjem između parova DNK. Zatim, pod utjecajem UVA zraka dolazi do složenih fotokemijskih procesa koji postaju kvalentni i rezultiraju inhibicijom sinteze DNK te inhibicijom stanične diobe. Osim antiproliferativnog djelovanja, tu se odvija i supresijski učinak na imunološki sustav. Mjere opreza kod primjene fototerapije ili čak kontraindikacije su: lijekovi koji mogu uzrokovati fototoksične reakcije, kao naprimjer, antiaritmici, triazolski antimikotici, diuretici, nesteroidni antireumatici, fenotiazini, kinoloni, tetraciklini. Lijekovi koji mogu izazvati fotoalergijske reakcije su: antimikotici, antimalarici, diuretici, ekspektoransi,sulfonamidi-derivati ureje, nesteroidni antireumatici, kinoloni, fenotiazini, ciklamati, laksativi.
Na Klinici za kožne i spolne bolesti (Klinička bolnica Sestre milosrdnice), u našoj ambulanti za fototerapiju, već više od deset godina, provode se brojne vrste fototerapija.
Prije početka fototerapije, kod bolesnika treba obaviti kliničko-laboratorijsku obradu, nakon koje liječnik određuje vrstu terapije. Bolesnik potpisuje informirani pristanak, s kojim je upoznat s mogućim i neželjenim posljedicama terapije. Prije početka terapije, bilo da se radi o UVA ili o UVB zračenju, bolesnik je upućen u sljedeće: prije ulaska u uređaj ne smije biti namazan nekim sredstvom za njegu kože, a kamoli lijekom ako nije drukčije propisano. Mora imati svježe opranu kožu, žene bez šminke, bez nakita, uz neophodne sunčane naočale te zaštitu spolovila. Sve spomenuto odnosi se u pravilu na provođenje terapije UVB zrakama. Provođenje terapije s fotosenzibilizatorom zahtijeva drukčiji pristup, a i uz njega se koriste UVA zrake.
Ako nema kontraindikacija za primjenu tableta fotosenzibilizatora i UVA zraka, tada se one uzimaju dva sata prije primjene fototerapije. Međutim, ako postoji zapreka za primjenu terapije  tabletama, tada postoji mogućnost da se bolesnici, ovisno o vrsti bolesti i o njezinoj proširenosti, kupaju u kadi, u koju je unesen fotosenzibilizator te se potom bolesnik izlaže djelovanju UVA zraka. Naša ambulanta za fototerapiju je jedino mjesto u zemlji gdje je na raspolaganju takva kada za primjenu terapije koja se naziva PUVA-bath. Također, prilikom primjene na šake i stopala, fotosenzibilizator se može koristiti u obliku tekućine ili kreme, koja se naziva PUVA cream. Krema se nanosi sat prije izlaganja UVA zrakama.
Postoje još mogućnosti različitih kombinacija terapija, kao na primjer, istovremena primjena UVA i UVB zraka, kao i primjena retinoida i fotosenzibilizatora u kombinaciji s UVA zrakama i kombinaciji retinoida s UVB zrakama.

Približava se ljeto, a s njim i prženje na suncu. Molim vas, upozorite naše čitatelje na te opasnosti od sunčanja i kako se razumno s njima nositi?
Već i ptice na granama pjevaju da sa sunčanjem treba razumno postupati. Valja koristiti sredstva za s visokim zaštitnim faktorom. Za maksimalnu sigurnost, svakih nekoliko sati dobro je ponovno nanijeti sredstvo na kožu, posebno nakon plivanja i znojenja. Čak i za oblačnih dana, do 75 posto sunčevih zraka mogu doseći tijelo. Preporučljivo je nanijeti zaštitno sredstvo na kožu barem 15 minuta prije nego se izađe na sunce, kako bi mu dali vremena da se upije u kožu. Svakako treba obratiti pažnju na postojeće madeže te obavljati redovne kliničke kontrole prema ABCD pravilu te obaviti dermatoskopiju uz fotodokumentaciju.
Želim istaknuti da s Belupom uspješno surađujem već 30 godina. Sa zadovoljstvom sam sudjelovala u promociji vašeg lijeka Zorac koji se pokazao dobar u liječenju psorijaze.