U vrijeme ljeta boravkom na moru mogući su i neugodni susreti s morskim životinjama. Dok plivate u moru ili ronite, imajte na umu da u našem Jadranu žive i ribe otrovnice s otrovnim bodljama, a na morskom dnu žive ježevi, čiji ostaci bodlji u tijelu mogu biti jako bolni.

Piše: Mirjana Žagar-Petrović, dr. med., spec. epidemiologije

Opasnosti iz mora

Za vrijeme ljeta boravkom na našem Jadranskom moru mogući su i neugodni „susreti“ s morskim životinjama. Dok plivate u moru ili ronite, imajte na umu  da u našem Jadranu žive i ribe otrovnice s otrovnim bodljama, a na morskom dnu žive ježevi, čiji ostaci bodlji u tijelu mogu biti jako bolni. Nakon ugriza i uboda morskih životinja može doći do otrovanja toksinima morskih životinja ili do lokalne infekcije kože.

Morski pauk

U našem Jadranu najotrovnija riba je morski pauk, poznat među lokalnim stanovništvom kao ranj, ranjan ili taranta. Osim na Jadranu, živi na području čitavog Mediterana i u Atlantiku od obala sjeverozapadne Afrike sve do Sjevernog mora. Poznato je nekoliko vrsta ove ribe, no kod nas je najučestaliji pauk bijelac. Otrovni aparat ribe pauk sastoji se od 5-8 bodlji crne boje smještenih na leđnoj peraji i po jedna na svakom škržnom poklopcu. Riba pauk najčešće obitava u vodama s pjeskovitim dnom gdje leži napola ukopan u pijesak čekajući plijen. Često stradaju kupači koji nagaze na njega. Kad osjeti opasnost pauk nakostriješi bodlje i miče njima. Osim kupača koji hodaju bosonogi po plićaku česte žrtve ribe pauka su ribari prilikom razvrstavanja ribe nakon ulova ili domaćice kod pripreme ribe za jelo. Stoga u nekim zemljama postoji zakonska obveza ribara da mu odmah nakon ulova odrežu otrovne bodlje.
Nakon uboda javlja se jaka bol koja u roku od tridesetak minuta postaje nepodnošljiva. Bol se prvo javlja na mjestu uboda, a zatim se širi duž cijele ruke ili noge (koji su najčešće mjesto uboda), praćena je otokom cijelog uda i regionalnim otokom limfnih čvorova. Zabilježeni su slučajevi ribara koji su sami sebi amputirali ozlijeđeni prst zbog jake boli. Ubodna rana obično dosta krvari, a mjesto uboda najprije pobijeli, a kasnije pocrveni i poplavi. Simptomi trovanja najčešće su samo lokalni, no ponekad se javljaju i opći simptomi u vidu pojačanog znojenja, slabosti, vrtoglavice, mučnine i povraćanja. Česte su sekundarne bakterijske infekcije. Smrtni slučajevi su rijetki, kao i gubitak svijesti zbog nepravilnog rada srca.

Škarpina

Ime škarpina dolazi od grčke riječi scorpion ili engleske riječi scorpionfish. Kod nas u Jadranu obitava velika crvena škarpina. Obično leži nepomično na dnu mora među kamenjem i morskim biljem. Budući da škarpina ne napada nije opasna za kupače i ronioce. Do uboda najčešće dolazi kod ribara kada je vade iz mora ili kod pripreme ribe za jelo jer se otrov zadržava u perajama i do dva dana nakon što riba ugine. Stoga su ubodi najčešći na prstima ruke ili na šaci. Otrovni aparat škarpine sastoji se od bodlja na škržnim poklopcima i perajama povezanih s otrovnim žlijezdama.
Na mjestu uboda javlja se bol, crvenilo i otok koji se ne povlači nekoliko dana. Lokalno može doći do depigmentacije kože, pojave bula i nekroze tkiva, dok je pojava općih simptoma izuzetno rijetka. Općenito ubod škarpine nije tako opasan kao ubod ribe pauka.
Ostale ribe, poput ribe golub i murine rijetko napadaju čovjeka jer uglavnom žive u dubljim morima gdje predstavljaju rizik za neoprezne ronioce koji ulaze u kanale i špilje gdje ih uznemiruju. Murina nije otrovna, ali je agresivna, napada ronioce, a rane od ugriza vrlo se lako mogu inficirati.

Liječenje od ugriza i uboda otrovnih riba

Odmah nakon uboda potrebno je izvaditi eventualne zaostale dijelove otrovnog aparata. Prva pomoć temelji se na činjenici da su riblji otrovi izrazito termolabilni, odnosno osjetljivi na djelovanje povišene temperature. Ozlijeđeni dio tijela (najčešće ruke ili noge) potrebno je uroniti u onoliko vruću vodu (50 – 60 °C) koliko možemo podnijeti (a da ne dođe do opeklina) u trajanju od 30 – 90 minuta. Najbolje je postupno dodavati sve topliju vodu. Ponekad je potreban i manji kirurški zahvat, kao i davanje antihistaminika i kortikosteroida.

Meduze

Meduze su morske životinje koje su odgovorne za više otrovanja nego bilo koje druge morske životinje. U našem Jadranu se ciklički pojavljuju te se nekih godina od njihove „najezde“ u pojedinim dijelovima Jadrana nije moguće kupati. Površinom mora plovi njezin klobuk koji je prozirno žuto-ružičaste boje i stoga nedovoljno vidljiv, ispod klobuka u moru su krakovi puni otrovnih žarnika. Nakon dodira s meduzom javlja se jaka bol žarećeg tipa. Na mjestu dodira javljaju se crvene papule koje mogu prijeći u mjehuriće u početku vodenaste, a kasnije gnojne, praćene krvarenjem i ljuštenjem kože. Dodirom veće površine tijela s eventualno većim brojem meduza može doći do opće reakcije organizma u vidu slabosti, mučnine, povraćanja, glavobolje, bolova u mišićima i mišićnog spazma.

Prva pomoć nakon dodira s meduzom

Prva pomoć unesrećenima od žarnika meduza sastoji se u tome da se najprije uklone njezini krakovi s kože. Ne pokušavajte uklanjati žarnike golim rukama jer ćete ozlijediti i ruke. Mjesto uboda potrebno je dobro isprati slanom vodom (ne slatkom) kako bi se lovke isprale. Ako se ispiranjem ne uklone žarnici, treba ih posuti pijeskom ili brašnom i sastrugati nekim čvrstim predmetom (npr. osobnom ili kreditnom karticom). Koža se ne smije trljati jer bi se time izazvalo daljnje pucanje žarnih stanica. Za  zaustavljanje otpuštanja otrova koji ispušta meduza koristi se ocat, dok je slatka voda  kontraindicirana jer aktivira otpuštanje otrova.  Ozlijeđeni dio tijela potrebno je umakati u ocat ili stavljati obloge od octa. U nedostatku octa može poslužiti  i limunov sok. Radi inaktivacije zaostalog otrova korisna je primjena paste ili otopine magnezijevog sulfata (može se kupiti u ljekarnama). Antihistaminska ili kortikosteroidna krema ili mast primjenjuje se radi ublažavanja upalne reakcije kože.

Morski ježevi

Morski ježevi također spadaju među otrovne životinje. Većina ozljeda od bodlji morskih ježeva nastaje nakon što se bodlje polome i ostaju u koži uzrokujući lokalne reakcije. Na mjestu uboda dolazi do crvenila i otoka. Ako se ne uklone mogu migrirati u dublja tkiva i uzrokovati granulomatoznu reakciju i dermatitis. Bodlju morskog ježa potrebno je odmah ukloniti. Ocat otapa većinu površinski smještenih bodlji te se kao prvu pomoć preporučuje natapanje rane u ocat ili stavljanje obloga od octa. Ubodno mjesto potrebno je dezinficirati alkoholnom otopinom ili nekim drugim dezinficijensom kako bi se spriječila sekundarna bakterijska infekcija. Kod opsežnih promjena i pojave sekundarne bakterijske infekcije potrebno je zatražiti liječničku pomoć.